‘Odvratna stvar’ ne donosi mir

“A kad vidite Jeruzalem opkoljen vojskom ... Koji tada budu u Judeji neka bježe u gore” (LUKA 21:20, 21, ST).

1, 2. a) Zašto čovjeku nikada neće uspjeti uspostaviti mir kroz organizacije kao što su Ujedinjeni narodi? b) Kako će Bog uspostaviti mir na Zemlji?

KOLIKO god se ljudi trudili da uspostave mir i sigurnost kroz institucije kao što su Ujedinjeni narodi, neće nikada uspjeti. Zašto? Zato jer današnje čovječanstvo nije u miru s Bogom, a trajna sigurnost može biti temeljena jedino na čovječjem miru sa svojim Stvoriteljem (Psalam 46:1-9; 127:1; Izaija 11:9; 57:21). Kako taj problem može biti riješen? Srećom, Jehova je osobno uzeo stvari u svoje ruke. Mir i sigurnost na ovoj Zemlji će konačno biti ostvaren kroz Božje kraljevstvo pod njegovim Sinom Isusom, prilikom čijeg rođenja su anđeli pjevali: “Slava Bogu na visinama a na Zemlji mir među ljudima dobre volje” (Luka 2:14, NS; Psalam 72:7).

² U prvom stoljeću Isus je objavio Božje kraljevstvo i miroljubivim ljudima dao priliku da postanu Božjim sinovima i suvladarima s njim u tom Kraljevstvu (Matej 4:23; 5:9; Luka 12:32). Događaji koji su slijedili bili su veoma slični događajima u ovom našem stoljeću. Istraživanjem istih možemo mnogo toga naučiti o budućnosti ljudske organizacije za “mir i sigurnost”, Ujedinjenim narodima.

Židovi izabiru

3. Tko je pokušavao održati međunarodni mir i sigurnost u Isusovo vrijeme i zašto to nije moglo nikada potpuno uspjeti?

³ U Isusovo vrijeme vladalo je Rimsko carstvo velikim dijelom Zemlje i imalo svoje ideje o miru i sigurnosti. Po svojim legijama nametnulo je velikom dijelu tada poznatog svijeta Pax Romana (Rimski mir). Međutim, Pax Romana nije mogao nikada biti trajni mir, jer poganski Rim i njegove legije nisu mogli nikada dovesti do pomirenja između čovjeka i Boga. Dakle, Kraljevstvo koje je objavljivao Isus bilo je mnogo bolje.

4. Kako je većina Židova odgovorila na Isusovo propovijedanje? Što se i pored toga postupno razvilo u prvom stoljeću?

⁴ I pored toga većina je Isusovih sunarodnjaka odbacila Božje kraljevstvo (Ivan 1:11; 7:47, 48; 9:22). Njihovi su vladari vidjeli u Isusu opasnost za nacionalnu sigurnost i zato su ga dali pogubiti tvrdeći: “Mi nemamo cara osim ćesara” (Ivan 11:48; 19:14, 15). Međutim, neki su Židovi, a kasnije i mnogi nežidovi, s radošću prepoznali Isusa kao od Boga izabranog Kralja (Kološanima 1:13-20). O njemu su propovijedali u mnogim zemljama, a Jeruzalem je postao središtem međunarodnog udruženja kršćana (Djela apostolska 15:2; 1. Petrova 5:9).

5, 6. a) Kako se razvijao odnos između Židova i Rima? b) Koje upozorenje je dao Isus i kako je spasilo živote kršćanima 70. g. n. r. vr.?

⁵ I pored činjenice da su se Židovi odlučili za cara umjesto za Krista, odnosi između Jeruzalema i Rima ubrzo su se pogoršali. Židovski Zeloti vodili su gerilske akcije protiv imperije dok konačno 66. g. n. r.vr. nije izbio otvoren rat. Rimske trupe su pokušale obnoviti Pax Romana i Jeruzalem je uskoro bio pod opsadom. To je za kršćane bilo značajno. Mnogo godina prije Isus ih je upozorio: “A kad vidite Jeruzalem opkoljen vojskom, onda znajte, da je blizu njegovo opustošenje. Koji tada budu u Judeji, neka bježe u gore! Koji budu u Jeruzalemu neka iziđu van” (Luka 21:20, 21, ST). Jeruzalem je sada bio opkoljen i kršćani su čekali priliku da pobjegnu.

⁶ To se ubrzo dogodilo. Rimljani su potkopavali zid hrama i mnogi su se Židovi bili spremni predati, a onda je neočekivano rimski vojskovođa Cestius Gallus povukao svoje trupe i otišao. Zeloti su iskoristili ovu priliku za reorganiziranje svoje obrane, ali kršćani su napustili taj na propast osuđeni grad. Godine 70. n. vr. rimske legije su se vratile, utaborile su se oko jeruzalemskih zidina i ovoga puta grad je uništen. Kako se ova povijesna tragedija odnosi na nas? Tako što Isusovo upozorenje koje je spasilo živote njegovih sljedbenika, ima svoje značenje i za nas danas.

Više od jednog ispunjenja

7-9. a) Kako znamo da Isusovo proročanstvo o vojnoj opsadi Jeruzalema ima više od jednog ispunjenja? b) Kako to potvrđuje Danijelova knjiga ako je čitamo s razumijevanjem?

⁷ To je upozorenje bilo dio dugog proročanstva koje je Isus dao kao odgovor na važno pitanje. Njegovi sljedbenici su ga pitali: “Kada će to (uništenje židovskog hrama) biti i što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka sustava stvari?” (NS). U odgovoru Isus je opisao znak sastavljen od mnogo djelova, uključujući i opsjedanje Jeruzalema (Matej 24; Marko 13; Luka 21). Mnogi su se djelovi ovog proročanstva ispunili nakon Isusove smrti, a vrhunac su dostigli rušenjem Jeruzalema i židovskog sustava stvari 70. n. r. vr. (Matej 24:7, 14; Djela apostolska 11:28; Kološanima 1:23).

⁸ Međutim, učenici su također pitali o Isusovoj “prisutnosti” koju Biblija povezuje s krajem cijelog svjetskog sustava stvari (Danijel 2:44; Matej 24:3, 21). Budući da u prvom stoljeću nije došlo do Isusove duhovne prisutnosti i kraja svjetskog sustava stvari, može se očekivati buduće, veće ispunjenje Isusovog proročanstva, a da događaji prvog stoljeća služe kao uzorak većeg ispunjenja. To će tada uključiti i veće ispunjenje Isusovog upozorenja o razorenju Jeruzalema.

⁹ To će nam postati mnogo jasnije ako ispitamo način kako je ovo upozorenje zapisano u druge dvije knjige Biblije, u kojima se pojavljuje. U Mateju su okupacijske trupe opisane kao “odvratna stvar koja prouzrokuje pustoš, o kojoj govori prorok Danijel, da stoji na svetom mjestu” (Matej 24:15, NS). U Markovom izvještaju “groza pustoši kako stoji gdje ne smije biti” (Marko 13:14, ST). U Matejevom izvještaju piše da je “odvratna stvar” spomenuta također u Danijelovoj knjizi. U stvari, izraz “odvratna stvar” se tri puta pojavljuje u toj knjizi: u Danijelu 9:27 (u množini, NS) gdje je dio proročanstva ispunjenog kada je uništen Jeruzalem 70. g. n. r. vr., zatim u Danijelu 11:31 i 12:11. U ova dva posljednja slučaja “odvratna stvar” treba biti osnovana u “određeno vrijeme” ili u “vrijeme kraja” (Danijel 11:29; 12:9, NS). Mi živimo u “vremenu kraja” od 1914. godine, zato je Isusovo upozorenje primjenjivo i danas (Matej 24:15).

Kršćanski izbor

10, 11. Kako su događaji našeg stoljeća nalik onima iz prvog stoljeća?

¹⁰ U našem stoljeću su se događaji odvijali po uzorku u prvom stoljeću. Danas, kao i tada, postoji svjetska sila koja gospodari svjetskom pozornicom. To je Angloamerička svjetska sila koja snažno pokušava čovječanstvu nametnuti svoje ideje o miru i sigurnosti. Tjelesni Izrael prvog stoljeća odbacio je Isusa kao od Boga pomazanog Kralja. Godine 1914. počela je Isusova “prisutnost kao Jehovinog postavljenog Kralja (Psalam 2:6; Otkrivenje 11:15-18). Međutim, narodi, uključujući i narode kršćanstva, nisu ga priznali (Psalam 2:2, 3, 10, 11). U stvari, oni su bili umješani u žestok svjetski rat za međunarodnu vrhovnu vlast. Vjerski vođe kršćanstva — poput židovskih vođa — predvodili su u odbacivanju Isusa. Od 1914. oni su snažno djelovali u političkoj areni i suprotstavljali se propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu (Marko 13:9).

¹¹ I pored toga, mnogi su danas, kao i u Isusovo vrijeme, s radošću prepoznali Jehovinog Kralja i širili dobru vijest o njegovom Kraljevstvu širom svijeta (Matej 24:14). Više od tri milijuna Jehovinih svjedoka sada izražava vjernost Božjem kraljevstvu (Otkrivenje 7:9, 10). Neutralni s obzirom na svjetsku politiku, oni imaju puno povjerenje u Jehovine pripreme za uspostavu mira i sigurnosti (Ivan 17:15, 16; Efežanima 1:10).

Današnja “groza pustoši”

12. Što je suvremena “groza pustoši”?

¹² Što je dakle suvremena “groza pustoši”? U prvom stoljeću su to bile rimske trupe poslane da Jeruzalemu ponovno nametnu Pax Romana. U suvremeno doba su se narodi, koji su se borili u Prvom svjetskom ratu, razočarali nad neuspjehom da se sveopćim ratom uspostavi mir i zato su pokušali s nečim novim: međunarodnom organizacijom za očuvanje svjetskog mira. Osnovana je 1919. kao Društvo naroda i još uvijek postoji kao Ujedinjeni narodi. To je suvremena “groza pustoši”.

13, 14. a) Kakve je laskave izjave kršćanstvo davalo o “odvratnoj stvari”? b) Zašto je to idolopoklonstvo i gdje su postavili tu “odvratnu stvar”?

¹³ Zanimljivo je da je izraz “odvratna stvar” iz knjige proroka Danijela prijevod hebrejske riječi šik.kuc. Ova se riječ u Bibliji prvenstveno odnosi na idole i idolopoklonstvo (1. Carevima 11:5, 7). Imajući to u mislima razmotri neke izjave religioznih vođa o Društvu naroda:

“Što drugo može biti ova vizija svjetske federacije čovječanstva ... nego vizija Božjeg kraljevstva?” “Društvo naroda ima svoj korijen u Evanđelju” (Savezni savjet Kristovih crkava u Americi). “Svaki cilj i aktivnost (Društva naroda) može se smatrati kao vršenje volje Božje, kako je obznanjena kroz učenje Isusa Krista” (Biskupi Anglikanske crkve). “Na sastanku se stoga preporučuje svim kršćanima da podupiru i mole za Društvo naroda kao jedino raspoloživo sredstvo za postizanje (mira na Zemlji)” (Glavno tijelo Baptista, Kongregacionalista i Prezbiterijanaca u Engleskoj). “(Društvo naroda) je jedini organizirani napor koji je učinjen u cilju oživotvorenja opetovanih težnji Svete stolice” (Kardinal Bourne, nadbiskup Westminstera).

¹⁴ Kad su narodi, ne samo odbacili Božje kraljevstvo nego i ustanovili vlastitu organizaciju za postizanje mira, bila je to pobuna. Kad su religiozni vođe kršćanstva poistovjetili tu organizaciju s Božjim kraljevstvom i Evanđeljem, proglašavajući je “jedinim raspoloživim sredstvom” za postizanje mira, to je idolopoklonstvo. Oni su je postavili na mjesto Božjeg kraljevstva, “na sveto mjesto”. Ona je doista stajala “gdje ne smije biti” (Matej 24:15; Marko 13:14, ST). No, religiozni su vođe nastavili podupirati nasljednika Društva naroda, Ujedinjene narode, umjesto da ljudima ukazuju na Božje uspostavljeno Kraljevstvo.

Opasnost za kršćanstvo

15, 16. Kako se razvijaju odnosi između kršćanstva i naroda koji podupiru “odvratnu stvar”?

¹⁵ Iako su se kršćanske religije odlučile za Društvo naroda i njegovog nasljednika, umjesto za Božje kraljevstvo, njihov se odnos s članicama ove organizacije pogoršao. To je slično onome što se dogodilo između Židova i Rima. Od 1945. dalje, u Ujedinjene narode je uključeno sve više država koje su ili nekršćanske ili antikršćanske, što kršćanstvu ne obećava ništa dobra.

¹⁶ Osim toga, u mnogim zemljama dolazi do trenja između kršćanskih religija i države. U Poljskoj se katoličku crkvu smatra protivnikom (tamošnjeg) uređenja. U Sjevernoj Irskoj i Libanonu su kršćanske religije zaoštrile probleme mira i sigurnosti. Osim toga, kršćanske religije su prouzročile nešto što, poput židovskih Zelota, potiče na nasilje. Tako je Svjetski savjet protestantskih crkava dao priloge terorističkim organizacijama, dok se katolički svećenici bore kao gerilci u džunglama i služe u revolucionarnim vladama.

17. a) Što je suvremeni Jeruzalem? b) Što će ga na kraju snaći?

¹⁷ Jedino će vrijeme pokazati do koje će se mjere pogoršavati odnosi između kršćanskih religija i naroda, ali događaji iz prvog stoljeća već su nagovjestili kako će sve to završiti. Kao što je Isus predvidio, rimske armije u prvom stoljeću razorile su Jeruzalem, prouzročivši veliku nevolju. Prema tom proročanskom uzorku, narodi će zajedno s Ujedinjenim narodima napasti i uništiti “Jeruzalem”, to jest religiozno ustrojstvo kršćanstva (Luka 21:20, 23).

Bijeg u gore

18. Što trebaju blagi i ponizni ljudi učiniti kad znaju da “odvratna stvar” već postoji?

¹⁸ Nakon pojave “odvratne stvari” u prvom stoljeću, kršćani su imali prilike pobjeći. Isus im je savjetovao da to odmah čine jer nisu znali kako će dugo ta prilika potrajati (Marko 13:15, 16). Jednako tako, kada blagi i ponizni ljudi danas saznaju da “odvratna stvar” već postoji, moraju odmah napustiti religiozno područje kršćanstva. Svaka sekunda zadržavanja u njemu predstavlja opasnost za njihov duhovni život i tko zna koliko će im se još pružati prilika za bjegstvo?

19, 20. a) Što su učinili kršćani prvog stoljeća kad su vidjeli da su rimske armije opkolile Jeruzalem? b) Što danas predstavljaju “gore” i što treba potaknuli krotke da pobjegnu u njih?

¹⁹ U Lukinom evanđelju su kršćani onog vremena bili upozoreni da pobjegnu kad vide “Jeruzalem opkoljen vojskom”. Kako je već rečeno, ta je vojska došla 66. g. n. r. vr., a prilika za bijeg ukazala se iste godine kada je Cestius Gallus povukao svoje trupe. Kada su kršćani pobjegli, nastavio se rat između Židova i Rimljana — iako ne oko Jeruzalema. Car Neron je poslao Vespazijana u Palestinu gdje je 67. i 8. godine vodio uspješne ratne operacije. Zatim je Neron umro, a Vespazijan se zatekao kao carev nasljednik. No, nakon što je 69. g. n. r. vr. postao carem, poslao je svog sina Tita da završi rat u Judeji. Godine 70. n. r. vr. Jeruzalem je razoren.

²⁰ Kršćani ipak nisu čekali u Jeruzalemu da bi to sve vidjeli. Čim su prvi puta vidjeli okupacijske armije, znali su da je grad u smrtnoj opasnosti. Tako i danas, oruđe za uništenje kršćanstva se pojavilo. Zato, čim vidimo u kojoj je opasnosti kršćanstvo, moramo “pobjeći u gore”, u Jehovino mjesto utočišta s njegovom teokratskom organizacijom. Ostala proročanstva ne daju nikakvog temelja za vjerovanje da će između početnog napada i konačnog uništenja kršćanstva biti neko vrijeme predaha. U stvari, neće postojati ni potreba za prekidom neprijateljstva. Krotki će mudro postupiti ako sada pobjegnu iz kršćanstva.

Jeruzalem i kršćanstvo

21. Zašto se “odvratna stvar” pojavila na kraju vremena svršetka Jeruzalema, dok se u ovom stoljeću pojavila već na početku vremena svršetka ovog sustava?

²¹ Treba li nas iznenaditi da se “odvratna stvar” prvog stoljeća pojavila pred samim uništenjem Jeruzalema dok se danas pojavila već na početku vremena svršetka svijeta? Ne. U svakom se slučaju “odvratna stvar” pojavila u trenutku kad je Jehova želio da njegov narod pobjegne. Kršćani prvog stoljeća morali su neko vrijeme ostati u Jeruzalemu da bi tamo propovijedali (Djela apostolska 1:8). “Odvratna stvar” se pojavila tek 66. g. n. r. vr. kad je uništenje bilo neizbježno, upozoravajući ih da bježe. Međutim, “biti u” suvremenom Jeruzalemu znači biti dio religioznog područja kršćanstva.a Nije moguće prihvatljivo služiti Jehovi u takvoj pokvarenoj i odmetničkoj sredini. Zato, kad se na početku vremena svršetka ovog svijeta pojavila “odvratna stvar” bilo je to upozorenje za kršćane da bježe. Bježanje iz kršćanstva se i dalje nastavlja, jer tko god spozna da se pojavila “odvratna stvar” to razumije kao upozorenje da mora odmah pobjeći.

22. Na koja pitanja treba još odgovorili?

²² Možda se pitamo što vodi do ovog sasvim neočekivanog postupanja, uništenja kršćanstva od militarističkih elemenata unutar osme svjetske sile? Kada će se to dogoditi? Kako to može doprinijeti miru i sigurnosti na našoj Zemlji? Ova pitanja ćemo razmatrati u slijedećem članku.

[Bilješka]

Sjećaš li se?

◻ Zašto Isusovo proročanstvo o “odvratnoj stvari” ima suvremeno ispunjenje?

◻ Što je “odvratna stvar” danas i od kada postoji?

◻ Što je suvremeni Jeruzalem Isusovog proročanstva?

◻ Kako nam Luka 21:20, 21 pomaže vidjeti hitnu potrebu bježanja?

◻ Što su “gore” u koje bježe krotki ljudi?

[Istaknuta misao na stranici 15]

Kad su religiozni vođe kršćanstva poistovjetili Ujedinjene narode s Božjim kraljevstvom i evanđeljem — to je idolopoklonstvo