Mir i sigurnost — zašto su potrebni?
“Rat je u dvadesetom stoljeću postao barbarskijim, razornijim i u svim aspektima moralno nestalnijim. ... Bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki učinile su kraj jednom ratu. Također su nam jasno predočile potrebu da nikada više ne dođe do rata. To je lekcija koju bi svagdje morali naučiti ljudi i njihovi vođe. Učine li to, vjerujem da će naći put do trajnog mira. Drugi izbor ne postoji” (Henry L. Stimson, citiran u knjizi Atomska bomba i ja od Holly Compton).
GORNJE je riječi izgovorio Henry L. Stimson, američki ministar rata od 1940. do 1945., samo godinu dana nakon osnivanja Ujedinjenih naroda. Je li čovjek danas, skoro 40 godina nakon toga naučio “lekciju”? Jesu li Ujedinjeni narodi omogućili “trajni mir”? Razmislimo jednom kaku visoku cijenu plaća čovječanstvo za ratove i ratne pripreme od vremena Drugog svjetskog rata.
CIJENA U LJUDSKIM ŽIVOTIMA: Koliko su ljudskih života odnijeli ratovi vođeni od završetka Drugog svjetskog rata, unatoč miroljubivim nastojanjima Ujedinjenih naroda? “Od vremena Drugog svjetskog rata bilo je u 66 država i teritorija vođeno 105 većih ratova sa (procjenjuje se, 1 000 ili više mrtvih godišnje). ... Ratovi vođeni od 1945. tražili su oko 16 milijuna mrtvih, pri čemu su gubici među civilnim stanovništvom bili znatno veći, nego među ratujućim stranama. (Računica je nepotpuna, posebno što se tiče civila; za većinu ratova nema službenih podataka.)” (World Military and Social Expenditures 1983. od Ruth Sivard.)
Trenutno se mir i sigurnost sve više pomiču unatrag — sve se češće vode ratovi. Ruth Sivard piše: “50-ih godina bilo je prosječno 9 (ratova) godišnje; 60-ih godina bilo je 11, a u 70-im ... 14 ratova godišnje.”
PSIHOLOŠKA CIJENA: Od vremena Hirošime čovjek živi u strahu pred atomskim ratom. Ako se godine 1945. raspolagalo sa malo atomskog oružja, 1983. bilo ga je diljem svijeta već 50 000. A proizvodnja istog stalno raste. Jasno je da se s povećanjem arsenala atomskog oružja i s povećanjem broja zemalja koje raspolažu tim oružjem, povećava opasnost izbijanja atomskog rata. Kako život u strahu pred atomskim ratom, djeluje na čovječju psihu?
U knjizi Preparing for Nuclear War — The Psyhological Effects (Psihološke posljedice priprema za atomski rat) nalazimo slijedeći odgovor: “Hitno je potrebno provesti temeljitije istraživanje o tome kako život u sjeni atomske bombe utječe na ponašanje djece i odraslih. ... K tome treba pribrojiti moguće ogromne troškove za naše društvo, zatim dodati kamate, dok odrastaju naraštaji. Kolika je cijena snova nekog djeteta?”
Djeca su u posebnoj mjeri pogođena nesigurnim perspektivama za budućnost. U jednoj pred kratkim provedenoj anketi među 10 do 12-godišnjim učenicima u Australiji, bilo je primjerice rečeno slijedeće: “Vjerujem da će doći do rata i da će, ako odrastem, poginuti svi stanovnici Australije.” “Svijet će biti samo podrtina — posvuda će ležati mrtvaci, a SAD će nestati sa Zemlje”. Više od 70 posto djece “smatra atomski rat mogućim”. Sociolozi strahuju da su nesigurni izgledi za budućnost djelomično odgovorni za to što mnogi mladi žive samo za danas i što traže golicanje živaca.
EKONOMSKA CIJENA: Troškovi naoružanja penjali su se sredinom 30-ih godina diljem svijeta na oko 4,5 milijarde US dolara godišnje. Godine 1982. taj je broj iznosio skoro 660 milijardi, a kako nam je poznato u međuvremenu još je porastao. U publikaciji World Military and Social Expenditures 1983. dano je objašnjenje u vezi tih troškova: “Svake minute umire 30 djece zbog pomanjkanja živežnih namirnica i jeftinog cjepiva, a troškovi naoružanja diljem svijeta gutaju svake minute 1,3 milijuna dolara državnog novca” (naglašeno od nas). Danas, dvije godine kasnije, taj se broj već popeo na 2 milijuna dolara u minuti.
Obzirom na visoku cijenu koju čovječanstvo plaća za ratove i pripreme za rat, jedno je sigurno: Čovjek sam po sebi ne može naći “put k trajnom miru”. Ipak, pitaj se jednom: Postoji li mogućnost da još za mojega života zavlada mir diljem svijeta? Tko bi ga mogao stvoriti? Treba li se uzdati u Ujedinjene narode? Ako ne, kako će onda doći do mira i sigurnosti?