Zašto se obući u blagost?
DIVIMO joj se i cijenimo je. Pomaže nam izbjegavati svađu. Često je smatramo slabošću, ali jača je od čelika. O čemu je riječ? O blagosti.
Biblija dovodi blagost u vezu s poniznošću i krotošću. Grčka riječ za blagost ima slijedeće značenje: krotost, ljubaznost i prijaznost — što je suprotno lošem raspoloženju, surovosti, iznenadnom izljevu gnjeva i osornosti. Blagost se lakše objašnjava djelima negoli riječima.
Ali, zašto se trebamo obući u blagost? I kako nam to može pomoći?
Zašto je toliko važna?
Kršćani trebaju pokazivati blagost zato jer se to dopada Jehovi Bogu. Biblija nam savjetuje da postupamo “sa svom poniznošću i blagošću”. Kršćanske žene se trebaju “obući u neraspadljiv nakit mirnog i blagog duha, koji je u Božjim očima vrlo vrijedan” (Efežanima 4:1-3; 1. Petrova 3:3, 4). A Pavao je tražio od kršćana: “Obucite se dakle kao izabrani Božji, sveti i ljubazni u srdačnu milost, dobrotu, poniznost, blagost i strpljenje” (Kološanima 3:12).
Obući se u blagost korisno je i zato jer nas takova “zaštitna odjeća” može sačuvati od štete. Ako smo obučeni u blagost moći ćemo u nekoj napetoj situaciji ublažiti ili odagnati gnjev povređene osobe i ponovno uspostaviti mir. “Odgovor blag utišava gnjev” (Priče Salamunove 15:1). Blagost nam također pomaže u rješavanju svakodnevnih opterećujućih problema, te u otklanjanju napetosti na radnom mjestu ili u školi. Ona promiče mir i jedinstvo, pomaže nam voditi mirniji, zdraviji i sretniji život (Priče Salamunove 14:30). Dakle, postoje dobri razlozi da se obučemo u blagost.
Kako se to može učiniti?
Doduše, pokazivati blagost može izgledati teškim, ali ako to uistinu želimo, bit ćemo to u stanju činiti. Zašto? Zato jer nas je Jehova stvorio po svojoj slici (1. Mojsijeva 1:26). On je savršeni primjer blagosti. Njegova se milost očituje između ostalog i u njegovu načinu postupanja s grešnim čovječanstvom. “Ne postupa s nama, po grijesima našim, niti nam plaća po našim krivnjama” (Psalam 103:10, ST).
Blagost pripada plodovima Božjeg svetog duha (Galaćanima 5:22, 23). Stoga, ako smo svjesni da nam nedostaje blagosti, možemo moliti za sveti duh, a on će nam pomoći razvijati blagost u našem stajalištu, a potom je pokazivati u našem ponašanju (Luka 11:13).
Budući da je blagost plod Božjeg duha ona predstavlja važno obilježje kršćanske osobnosti. Stoga mora uistinu biti dio odjeće, koja nas čini prepoznatljivima kao kršćane. Da, mi se možemo i moramo “obući u blagost”, u odjeću kojom nas Jehova blagoslivlja kroz svoj sveti duh.
Moguće je biti blag
Iako je Isus Krist odlučno nastupao za pravdu, pokazivao je i blagost. Blage je ljude označio sretnima. Posredovao je tako temeljno načelo ‘okrenuti drugi obraz’, dakle ne osvećivati se kad budemo izazvani (Matej 5:5, 39; 21:5). Doduše, neki kažu to danas u svijetu gdje prevladava natjecateljski duh, nije moguće. Ipak, pogrešno bi bilo povezivati kršćansku blagost sa kukavičlukom slabe osobe. Naime, kršćanska blagost je tijesno povezana s jakom vjerom, ljubavlju prema Jehovi i cijenjenjem njegovih pravednih puteva. Stoga ima veliku moć.
Tijekom biblijske povijesti bilo je bogobojaznih muževa i žena koji su nam ostavili istaknuti primjer blagosti. Mojsije je “najskromniji čovjek na Zemlji” (4. Mojsijeva 12:3). No, tko bi mogao reći da je bio slabić ili kukavica?
Nadmoćnost blagosti spoznajemo uspoređujući je s “djelima tijela” (Galaćanima 5:19-23). Njena praktična vrijednost dolazi primjerice do izražaja u suprotstavljanju nekontroliranom izljevu gnjeva. Pjesnik Horaz je utvrdio: “Gnjev je kratkotrajno ludilo. Dakle, svladaj svoju strast, inače će ona svladati tebe.”
Postupati “s blagošću koja pripada mudrosti” znači postupati u skladu s Jehovom osobnošću, njegovim načinom postupanja i u skladu s njegovim putevima (Jakov 3:13). Čovjek koji je sposoban da poučava svoju braću u vjeri mora biti miroljubiv i blag, ne otresit, arogantan i tvrdoglav (1. Timoteju 1:6, 7; 2. Timoteju 2:24, 25). No, blagost može biti od velike pomoći i na drugim životnim područjima.
Kako nam blagost može pomoći u svakodnevnom životu
Blagost nam primjerice može pomoći kad imamo problema s našim susjedima. Tako je bilo u Cathynu slučaju. Dijete prijatelja koji su joj bili u gostima, popelo se na susjedova drva pripremljena za kamin. Baš kada je susjed pogledao s prozora, dio nasloženih drva se prevrnuo. Susjed se razljutio, potrčao vani do dječaka i njegovih roditelja i ukorio ih. No, umjesto da se opravdavaju, domaćini su učinili sve što je bilo u njihovoj moći da bi umirili gnjevnog susjeda. Odgovorili su s blagošću. Kada je Cathy slijedećeg dana pekla kruh za svoju obitelj, ispekla je još dva hljepčića za susjeda i njegovu suprugu. Nije više gubila nijednu riječ za nezgodu, koja je riješena u duhu blagosti. Ta je prijazna gesta bila dovoljna da se otkloni napetost i ponovno uspostavi dobar odnos.
Kaže se da dobar pretpostavljeni ne uzima sam puni udio u časti kad nešto uspije, niti preuzima samo svoj dio krivice kada nešto ne pođe za rukom. Don, koji je vodio grupu građevinskih radnika uvijek je postupao po toj devizi, utjecanoj blagošću, što je za njega bilo dobro. Jednom prilikom ljutio se neki upravitelj gradnje zbog načina na koji je nešto bilo izgrađeno. Upitao je: “Tko je odgovoran za to?” Iako se jedan drugi radnik nije držao uputstva, Don je odgovorio: “Ja sam pogriješio. Budući da nisam svojim ljudima dovoljno jasno objasnio stvar, nisu mogli razumjeti kako to treba biti izvedeno”. Kad je, s druge strane, Don bio pohvaljen za neku gradnju, odgovorio je: “Čast pripada tim ljudima”. Budući da je tako blag, a ipak jaka ličnost, cijene ga i vole kako pretpostavljeni, tako i njegovi suradnici.
Ista temeljna načela nalaze svoju primjenu u slučaju kad Jehovini svjedoci posjećuju svoje bližnje u službi propovijedanja. Neki uopće ne cijene te posjete, možda se čak i ljute. No, blagost pomaže Svjedocima da ne pripisuju tim stanarima zle namjere, niti ih osuđuju. Jehovini svjedoci dolaze, doduše, s dobrim poticajima, no možda su svojim dolaskom prekinuli dotičnoga u nečemu čemu se taj radovao. Nisu li ga možda čak probudili? Blagost nam omogućava da u takovim situacijama postupamo obazrivo (1. Petrova 3:15).
Na sličan će način blagost pomoći kršćanskim starješinama da ostanu uravnoteženima kad savjetuju nekoga tko “je počinio neki grijeh prije nego je toga svjestan”. Oni ne žele tog čovjeka kazniti, nego ‘ispraviti’ poput liječnika koji pažljivo namješta iščašene kosti. Ti duhovno sposobni muževi ne smiju nikada zaboraviti da moraju pokušati ispraviti grešnika “u duhu blagosti” (Galaćanima 6:1).
‘Težiti’ za blagošću
Blagost možemo usporediti sa tlom na kojem se brže razvijaju i lakše njeguju ostali plodovi svetog duha. Ako smo blagi, spremnije ćemo se podložiti vodstvu Jehovinog duha. Pokazujemo li blagost, Bog će nas blagosloviti, jer on ljubi ponizne i blage (Izaija 29:18-21; 61:1).
Ljudi su se u gomilama sakupljali oko Isusa, jer je bio “blage naravi i od srca ponizan” (Matej 11:28, 29). Takovo postupanje djeluje na ljude privlačno, jednako kao što u hladnoj noći konačište s toplim kaminom privlači umorne putnike. Blaga i ponizna osoba sigurno je poželjan drug. Kako li je stoga prikladno težiti za “blagošću”! (1. Timoteju 6:11). Da, mi se želimo obući u blagost.
[Slika na stranici 7]
Krist je pokazivao blagost. Postupaš li i ti tako?