Kakvu karijeru ćeš odabrati?
JESI li mlad/a i ideš li u školu? Ako je tako, tada si vjerojatno blagoslovljen/a prednostima koje mladost sa sobom donosi — dobrim zdravljem i mnogom vitalnošću i snagom. Život se pred tobom pruža poput ceste kojom nitko još nije prošao. Kako ćeš, u godinama koje nadolaze, iskoristiti taj život?
Dok razmišljaš o budućnosti, nema sumnje da ti se u mislima pojavljuju mnoga pitanja. Hoću li na fakultet i tako ostvariti karijeru liječnika, pravnika ili znanstvenika? Da li me zanima financijski uspjeh, napredovanje i ugled? Želim li postati poznato ime u umjetnosti putem glume ili slikarstva? Ili bih kao mlada osoba predana Jehovi Bogu trebala odabrati punovremenu službu kao svoju životnu karijeru, ‘sjećajući se tako svog Stvoritelja u danima svoje mladosti’? (Propovjednik 12:1).
Članci u novinama i časopisima često oslikavaju život poznatih ljudi kao uzbudljiv i raznolik, no što ti znaš o životu punovremenog sluge? Je li on zamoran ili dosadan? Ili je zaista zanimljiv i uzbudljiv? Ako razmotriš neka stvarna životna iskustva onih koji su mnogo godina proveli u punovremenoj službi, to ti može pomoći da se odlučiš.
Zašto su odabrali punovremenu službu
Dok je bijesnio rat u Vijetnamu, Harry je pohađao univerzitet Hawaii, gdje je studirao povijest i namjeravao je postati učitelj. Uz to je proučavao i Bibliju s Jehovinim svjedocima. Poput mnogih svojih drugova s fakulteta, i njega je zahvatio popularni studentski radikalizam tog vremena, počeo je eksperimentirati s drogama, a naročito ga je oduševio LSD. Jednog se jutra probudio u svom stanu i našao se u užasnom darmaru razbijenih boca, opušaka cigareta i ljudi i žena rasijanih uokolo po podu. Harry se samo nejasno sjeća prepirke s policijom oko naloga za pretres i kasnijih prijetnji njegovog stanodavca da će ga izbaciti iz stana. U tom trenutku je odlučio ili da prestane proučavati Bibliju ili da očisti svoj život. Mudro je odabrao ovo drugo.
Kako se kod Harryja povećavala biblijska spoznaja, cilj ostvarivanja fakultetskog obrazovanja i karijere učitelja izgubili su svoju privlačnost. Napustio je koledž, uzeo posao sa skraćenim radnim vremenom, krstio se i uskoro se osposobio da postane pionir — punovremeni propovjednik. Tako se Harry upustio u novu karijeru, karijeru ispunjenu izazovom i korisnim, zanimljivim iskustvima.
Iz redova specijalnih pionira, Harry i njegova supruga su imenovani misionarima i upućeni na divne “stjenovite otoke” Belau na zapadnom Pacifiku, gdje još uvijek služe. Kako izgleda misionarski život na tim otocima?
Svjedočenje čamcem
Svjedočenje se na otocima Mikronezije uglavnom obavlja čamcem i pješice. Harry i njegova supruga Rena sjećaju se kad su prvi puta svjedočili čamcem na jednom isturenom otoku. “Stanovali smo u kući koja je bila smještena uzvodno na jednoj dugoj zavojitoj rijeci koja je vijugala kroz guštare mangrovog drveta i kroz džunglu tako gustu da je isplela zeleni baldahin iznad naših glava”, prisjeća se on. “Putovali smo od naše kuće po rijeci, zaustavljajući se da propovijedamo ljudima koji žive uz njene obale.
Jedne večeri, malo prije nego što se smračilo, vraćali smo se iz službe propovijedanja i žurili se da dođemo kući prije mraka. Odjednom je Rena vrisnula. Okrenuo sam se upravo u trenutku kad je veliki krokodilski rep zaronio u vodu. To je bio krokodil koji živi u slanim vodama — najveća vrsta na svijetu. Na sreću, stigli smo kući zdravi i čitavi. Premda je bilo vrijeme da se okupamo u rijeci, sada kad smo vidjeli mamutskog krokodila mislili smo da je sigurnije da privežemo kabao na uže i dovučemo vodu u čamac”.
Pošto se do mnogih sela i kuća ne može doći kopnenim vozilom ili čamcem, misionari satima hodaju kroz divne kokosovim palmama okružene staze da bi došli do prijateljskih, poniznih ljudi. Harry priča: “Mi uvijek pronalazimo uha koja prihvaćaju istinu. Ti izolirani ljudi često pokazuju gostoprimstvo. Penju se na kokosovo drvo i uberu svježi kokos, odrežu mu vrh mačetom i ponude nam piće iz originalnog ‘pakovanja’. Veoma je osvježavajuće, ukusno i hranjivo”.
Kako su nagrađeni propovjednički napori misionara na Belau? Oni sada imaju skupštinu od 42 pravih kršćana. Prošle godine ih je prosječno bilo 10 svakog mjeseca u punovremenoj službi, a na Spomen svečanosti Kristove smrti u 1985. godini bilo je 193 prisutna.
Kako Harry sada, nakon 17 godina provedenih u punovremenoj službi, gleda na svoju odluku da svoj život potpuno iskoristi za službu Jehovi? “Da nisam prije 17 godina upoznao istinu, moje vrijeme i život trošili bi se na svjetovne ciljeve”, kaže on. “Ja nikad ne bih pronašao duševni mir i sigurnost koju sam upoznao tokom godina provedenih kao pionir i misionar, i to tokom mnogih godina kao samac, a kasnije i s Renom, s kojom sam podijelio posljednjih osam godina svoje misionarske službe”.
Preporučuje se punovremena služba
Milton je pohađao srednju školu na Havajima. Drugi su ga ohrabrivali da ostvari obećavajuću karijeru s financijskom sigurnošću, ali primjeri njegove sestre i dva starija brata koji su već bili u punovremenoj pionirskoj službi, ohrabrili su ga da isto tako razmisli o ulasku u punovremenu službu. Uz to je čuo priče o blagoslovima punovremene službe i o tome kako se Jehova brine za naše materijalne potrebe ako imamo povjerenja u njega i stavljamo ga na prvo mjesto u svom životu. Milton kaže: “To me motiviralo da odaberem punovremenu službu kao svoju životnu karijeru. Stoga sam se, prije no što sam završio srednju školu, krstio i prihvatio punovremenu službu”.
Kad je Milton započeo s pionirskom službom, u skupštini je bilo manje od deset pionira. Što je on učinio? “Pozvao sam mlađu braću da rade sa mnom u službi propovijedanja”, kaže on. “Kao posljedica toga, mnogi od njih su mi se kasnije pridružili u punovremenoj službi”.
“Moj šurjak je bio starješina i pionir”, nastavlja Milton. “Bili smo u istoj skupštini i radili zajedno na tome da bi ohrabrili druge da prihvate pionirsku službu. Bilo je odlučeno da ja ohrabrujem tinejdžere, a on će ohrabrivati domaćice. Nakon nekoliko mjeseci je u skupštini bilo 25 punovremenih slugu. Kad je došao pokrajinski nadglednik, pozvao je desetero od njih da se prijave kao specijalni pioniri i presele u obližnje skupštine. Zatim smo razgovarali o tome kako bi pomogli drugoj desetorici da prihvate pionirsku službu i tako zamijene one koji su odaslani. Prilikom slijedeće posjete pokrajinskog nadglednika, još petnaestero ih je prihvatilo punovremenu službu. Sada imamo 30 pionira. Ponovo je pokrajinski nadglednik zatražio da desetero njih preseli u druge skupštine. I ponovo smo tražili zamjenu. Prije slijedeće posjete pokrajinskog nadglednika ih se još 20 prijavilo za punovremenu službu!”
Priljepčiv pionirski duh je prešao na mlade. Dok su bili u srednjoj školi, oni su si gotovo svi postavili za cilj punovremenu službu. Jedna sestra je u starosti od 13 godina odlučila biti pionir. Rekla je: “To mi je izgledalo kao nešto potpuno prirodno”. Ona, kao ni drugi omladinci, nikad nisu ozbiljnije pomislili ni na što drugo. Nakon škole je bilo organizirano grupno svjedočenje i konačno je 60 učenika iz tri različite škole podupiralo tu aktivnost zajedno s pionirima. Tokom ljetnih mjeseci je bilo veoma ohrabrujuće vidjeti oko 130 okupljenih za službu propovijedanja (grupno svjedočenje)!
Pionirska služba je donijela veće prednosti
“1974. godine”, prisjeća se Milton, “bio sam pozvan da prihvatim misionarski posao na području koje je od mog doma udaljeno oko 6400 km — na otocima Belau u Mikroneziji.” Izazov je predstavljalo dugo hodanje kroz tropsko raslinje i putovanje čamcem, te je bilo mnogo vremena potrebno za prilagođavanje.
Jednog vrućeg, vlažnog dana, nakon sati provedenih u hodanju po prašnjavim putevima, prisjeća se Milton, “bili smo iscrpljeni kad smo došli do kuće jedne zainteresirane obitelji. Majka je poslala sina na rijeku. Vratio se s velikom, rashlađenom lubenicom. Pojeli smo više od polovice. Kako je to samo bilo osvježavajuće!”
Nakon godinu dana svoje misionarske službe, Milton je zaželio da vidi tri cilja ostvarena u Belau, naime, mjesnu braću koja preuzimaju skupštinske odgovornosti, mlade koji ulaze u punovremenu službu i skupštinu koja će izgraditi svoju vlastitu Kraljevsku dvoranu. Sada on komentira: “Nakon deset godina koje sam ovdje proveo, uslišane su moje molitve i ispunjena sva tri cilja”.
Da li Milton smatra da je napravio dobar izbor prije 14 godina kad je prihvatio punovremenu službu kao svoju životnu karijeru? “Jedna stvar koju sam naučio iz svih ovih godina koje sam proveo u punovremenoj službi je slijedeća: Ako smo voljni, Jehova će nas iskoristiti u pravo vrijeme”, odgovara on. “Nikad ne smijemo odustati, nego se moramo voljno ponuditi u njegovoj službi. Nikad nećete zažaliti ukoliko težite za karijerom služenja Jehovi kao punovremeni sluga”.
Kako ćeš iskoristiti svoj život?
Mladi, kako ćete iskoristiti svoju budućnost? Za sebe ili za Jehovu? (Rimljanima 14:8). U molitvi razmotrite cilj punovremene službe sada dok ste mladi. Oponašajte Isusa tako da svoj život proživite “volji Božjoj” (1. Petrova 4:2). To će biti zaštita od štetnih svjetskih ambicija, karijera i društava. Razmotrite svoje okolnosti i postavite si određeni datum kao početak punovremene službe. Radite u tom pravcu. Molite se Jehovi za pomoć da to postignete (Efežanima 6:18).
Izbor pionirske službe kao životnog poziva može dovesti do mnogih divnih prednosti službe koje su iznad vaših očekivanja. Život će vam biti ispunjen srećom, sigurnošću i ljubavlju. Bit će uzbudljiv, zanimljiv i donijeti mnoga zadovoljstva. A iznad svega, to će biti život koji se dopada Jehovi (Priče Salamunove 27:11).