Možeš li prihvatiti ukor?

‘DANAS roditelji udaraju samo po tam-tamu (bubanj za ples), a ne po svojoj djeci’. Ovakav komentar čuo se iz ustiju nekih učenica jednog afričkog koledža. Što su one time mislile? Da je ukoravanje zastarjelo. Roditelji ga ne žele primjenjivati, a djeca su sretna što nisu ukoravana.

Jesu li ovakvi stavovi mudri? Prema jednom rječniku, ukoravanje je u osnovi “odgajanje koje ispravlja, oformljuje ili usavršuje duševne sposobnosti ili moralni lik”. Može li netko stvarno bez takvog ukoravanja? Zašto ove afričke učenice — i njihovi roditelji — smatraju da se bez ukoravanja može?

Negativan stav prema ukoravanju nije zapravo ograničen samo na afričke učenice i njihove roditelje. Izgleda da većina ljudi danas na svaki savjet ili ukoravanje gleda kao na neovlašteno uplitanje u njihovu slobodu, kao na ograničavanje njihovih prava. Međutim, ovakav stav je sasvim uobičajen za ovo naše 20. stoljeće. Prije nekoliko tisuća godina je sam Bog primijetio da je “naginjanje ljudskog srca zlo od njegove mladosti” (1. Mojsijeva 8:21, NS). Ukazujući na posljedice takvog zlog naginjanja koje je trajalo tisućama godina, apostol Pavao je pisao: “Ljudi će biti samoljubivi, ljubitelji novca, umišljeni, oholi, opadači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, nevjerni, bez prirodnog naginjanja, nepristupačni dogovoru, klevetnici, bez samosvladavanja, brutalni, bez ljubavi prema dobru, izdajnici, nerazumni, naduveni od ponosa” (2. Timoteju 3:2-4, NS). Nema sumnje da ukoravanje nije popularno!

Je li ukoravanje stvarno tako loše?

Da li je kršćaninu stvarno potrebno ukoravanje? Pa, Isus je rekao da je put u život “tijesan” (Matej 7:13, 14). Lako je odlutati s njega. Ne bi li, dakle, bilo mudro prihvatiti ukoravanje, odgajanje, kako ga naziva rječnik? Razmotrimo slučaj putnika koji nesrećom odluta sa svog puta i približi se nekoj opasnoj zoni. Kad bi mu neki stranac ponudio da mu pokaže kako da se vrati na svoj put, kako bi on reagirao? Bi li ljutito odbio pomoć, inzistirajući na tome da on ima pravo ići tamo kuda želi? Bi li on optužio prijateljski raspoloženog stranca da poseže u njegova prava? Najvjerojatnije to ne bi učinio. On bi bio zahvalan za ponuđenu pomoć.

Tako je i mudri kršćanin zahvalan onda kad mu je ponuđena pomoć u smislu ljubaznog ukoravanja. Slijedeće riječi proroka su istinite bez obzira na našu starosnu dob ili životno iskustvo: “Dobro znam, o Jehova, da zemaljskom čovjeku ne pripada njegov put. Ne pripada čovjeku koji hoda čak ni da svojim koracima upravlja” (Jeremija 10:23, NS). Stoga je svima potrebno ukoravanje.

Odbacili su ukor

Jedan od onih koji su odbacili ukor bio je Kain, koji je bio ljubomoran na svog brata Abela. Vidjevši da je Kain počeo skretati s pravoga puta, Jehova ga je opomenuo, pitajući ga: “Što si razjaren i zašto ti se lice oduljilo? Ako se obratiš da činiš dobro, neće li to biti ushićenje? Ali, ako se ne obratiš da činiš dobro, grijeh čuči na ulazu, i za tobom on žudi; a hoćeš li ga ti nadvladati?” (1. Mojsijeva 4:6, 7, NS). Kain nije poslušao. Ubio je svog brata Abela i tako izvršio prvo ubojstvo u ljudskoj povijesti (1. Mojsijeva 4:8-16).

U danima Samuela, Helijevi sinovi također nisu prihvatili ukor. Njihov otac je bio prvosvećenik u Jehovinom svetištu, ali njegovi su sinovi iskoristili taj položaj da kradu od prinosa i navode žene da s njima vrše nemoral. Otac ih je prekorio — ali dosta slabo — no, oni nisu poslušali. Kakve su bile posljedice toga? Njihovo odbacivanje ukora dovelo je do toga da su bili ubijeni u bici, a sam Helije se, čuvši tu vijest, šokirao i umro (1. Samuelova 2:12-17, 22-25; 3:11-18; 4:1-4, 10-18).

Neki su poslušali

Drugi su, međutim, prihvatili ukoravanje. David, kralj i ratnik, počinio je užasan zločin prouzročivši smrt Urije, čovjeka s čijom je ženom David počinio grijeh. Ali, David je prihvatio opomenu koju je Bog poslao preko proroka Natana, pa ga tako Jehova nije potpuno odbacio (2. Samuelova 12:1-14). Da, ukoravanje nam može pomoći da se oporavimo čak i od veoma ozbiljnih grijehova.

Joba je posavjetovao mladi čovjek Elijuv i on je mogao ljutito odbaciti njegov savjet. Iako je Job strašno patio u rukama sotone, odbio je ‘prokleti Boga i umrijeti’. Imajući takvo iskustvo iza sebe, mogao je smatrati da nema razloga poslušati savjet mladog čovjeka. Job je, međutim, poslušao i naučio da, usprkos svoje besprijekornosti, ipak mora ponešto izmijeniti svoj stav. Nakon toga je imao tu prednost da primi savjet od samog Jehove i konačno je bio nagrađen mnogim blagoslovima (Job 2:9, 10; 32:6; 42:12-16). Tako ukoravanje može pomoći čak i onima koji su se dokazali izdržanjem i vjernošću.

I apostol Petar je također bio ukoren. Sjetimo se da je Petar bio apostol Isusa Krista, svjedok Isusovog preobraženja i onaj kome je Isus povjerio “ključeve kraljevstva” (Matej 16:18, 19). Ipak je jednom prilikom apostol Pavao, jedan relativno novi Isusov sljedbenik, javno ukorio Petra zbog njegovog ponašanja u skupštini u Antiohiji. Petar je očito prihvatio ukor, jer je kasnije govorio o ‘našem ljubljenom bratu Pavlu’ (2. Petrova 3:15, ST; Galaćanima 2:11-14). Stoga neki kršćanin koji ima mnogo prednosti također može očekivati da bude prekoren.

Današnji kršćani i ukoravanje

Mi u skupštini ne bismo trebali biti iznenađeni ako primimo savjet od neke zrele osobe. Ali, oni koji su naročito zaduženi odgovornošću za to da bdiju nad našim interesima, su imenovani starješine. Biblija za ove duhovne pastire kaže slijedeće: “Brižno pazi na stoku svoju, i srcem se brini o stadima” (Priče Salamunove 27:23, ST).

Ono što nam može pomoći da prihvatimo ukoravanje je to da shvatimo da je starješinama potrebna prava ljubav, kao i hrabrost, da bi dali savjet. Starješine često bivaju odbijani onda kad pokušavaju pomoći. Na primjer, jedan afrički starješina je govorio jednoj dugogodišnjoj kršćanki, upozoravajući je da se uplela u nešto što je bilo nekršćanski. Bilo je teško dati taj savjet, i nije bilo ništa lakše kad se osjetila povrijeđenom. Konačno je savjet bio odbačen i ona kojoj je bio upućen odbila je da više ima bilo kakvog posla sa starješinom koji joj je pokušao pomoći. Koliko bi bilo mudrije da se prisjetila da su ‘udarci od prijatelja istiniti’! (Priče Salamunove 27:6).

Ukoravanje nam može pomoći da primijenimo jednu drugu biblijsku izreku: “Mudar je onaj koji vidi nevolju i kloni se, a neiskusni idu dalje i plaćaju” (Priče Salamunove 22:3, NS). Ove riječi bi pomogle jednom kršćaninu iz iste afričke zemlje da ih je poslušao. On je stekao naviku da odlazi u javne restorane bez svoje žene i djece. To je neke uznemirilo, budući da su konobarice u mnogim od tih restorana zapravo bile prostitutke koje čekaju na mušterije. Tako su mjesni starješine nekoliko puta razgovarali s tim čovjekom o tome. Ali, on je odbacio savjet, često potpuno bijesno. Konačno, upao je u zamku nemorala. Koliko bi bilo mudrije da je vodio računa o dobronamjernom savjetu!

Ako za trenutak zaboravimo naše stanovište i pokušamo sagledati stvari onako kako na njih gleda Jehova, spremnije ćemo prihvatiti ukoravanje. Istina je da ukoravanje može biti neugodno podsjećanje na našu nesavršenost. Ono nas može pomalo osramotiti. Ali, promisli kako je Jehovi drago kad njegovi sluge mudro postupaju i izbjegavaju da upadnu u grijeh. “Budi mudar, sine moj”, kaže njegova Riječ, “i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi” (Priče Salamunove 27:11, ST). Ako možemo progutati svoj ponos i prihvatiti ukoravanje, tada ćemo biti među onima koji omogućuju Jehovi da da odgovor na sotonin izazov.

Ukoravanje donosi dobar plod

Kao što smo vidjeli, ukoravanje je korisno za sve nas. Potrebno je i muškarcima i ženama, mladima i starima, onima koji su već dugo u istini, kao i novima. Stoga bismo trebali očekivati ukoravanje, čak ga i tražiti. Proučavaj Božju Riječ i zapazi kakav je njen savjet za tebe (2. Timoteju 3:16, 17). Pohađaj sastanke i pažljivo slušaj da bi zapazio ono što se tiče tebe (Jevrejima 10:24, 25). Ako te se s ljubavlju ukorava na temelju Biblije, u svakom slučaju prihvati ukor u duhu u kojem je dat. Izvuci korist iz svakog načina odgajanja i popravljanja koje dolazi od Jehove.

Pavao je rekao Hebrejima: “Istina, nikakvo karanje dok traje ne pričinjava radost, nego žalost; ipak, kasnije donosi onima koji su njime poučeni plod pun mira, naime, pravednost” (Jevrejima 12:11, NS). Dakle, premda ukoravanje ponekad može biti bolno, ishod je dobar. Prihvaćanje ukoravanja nam može pomoći da budemo među onima koji raduju Jehovu. Ukoravanje će nam pomoći da ‘hodimo bez mane, tvorimo pravdu i govorimo istinu iz srca svojega’ (Psalam 15:1, 2). Prema tome, neka bi svi mi prihvatili ukoravanje.