Jesu li mrtvi živi? Što kaže Bog

MALI avion je poletio iz jednog grada u Južnoj Africi i uputio se prema drugom gradu udaljenom oko 400 km. U avionu su bili pilot i njegova kćer stara 12 godina. Zbog kvara su se pokušali prisilno spustiti, ali nisu uspjeli i poginuli su oboje.

“Samo Jehova Bog zna moju bol i osjećaj gubitka, kao i borbu koju sam trebala voditi sama sa sobom”, prisjeća se Betty, supruga i majka. Kako je uspjela to prevladati? “Neprestano sam se molila za hrabrost i snagu da nadvladam žalost kako bi i drugima mogla pomoći da to isto učine”. Osim toga, Betty je mnogo utjehe dobila iz onoga što Biblija kaže o stanju mrtvih i nadi uskrsenja.

Što kaže Bog o mrtvima? Biblija odgovara: “Mrtvi ne znaju ništa” (Propovjednik 9:5). Dakle, mrtvi su bez svijesti. To je sasvim jednostavno. Zašto onda mnogi vjeruju u nešto suprotno? Zato što su obmanuti jednom ogromnom i prastarom prijevarom svjetskih razmjera!

Prijevara svjetskih razmjera

Sve je započelo izricanjem prve laži. Povjesni izvještaj iz biblijske knjige 1. Mojsijeve opisuje detalje toga. Tamo stoji ovako: “Što se drveta spoznaje dobra i zla tiče, s njega ne jedi, jer u koji dan jedeš s njega sigurno ćeš umrijeti” (1. Mojsijeva 2:17, NS). Tako je Jehova Bog rekao prvom čovjeku Adamu. Usporedi to sada sa 1. Mojsijevom 3:1-4, gdje se izvještava kako je sotona, govoreći preko zmije, naveo Evu na neposlušnost Bogu, rekavši: “Nećete vi umrijeti”. Dakle, sotona je tvrdio nešto što je suprotno onome što je rekao Bog. Na taj način je izrekao prvu laž i tako postao “otac laži” (Ivan 8:44; Otkrivenje 12:9).

Ali, Adam i Eva su ipak umrli, a isto tako i nebrojeni milijuni drugih. Što će sotona sada izmisliti? Sad je on u ljude počeo usađivati predodžbu kako, premda tijelo umire, nešto i dalje nastavlja živjeti. Na taj način je to kasnije postala doktrina starih religija, a usvojila ju je i grčka filozofija. Zato je vjerovanje u besmrtnost ljudske duše skoro svuda prisutno. A za mnoge je vjerojatno utješno vjerovati da njihovi voljeni mrtvi još uvijek negdje žive. Pitanje je međutim da li je to istina?

Je li tvoja duša besmrtna?

Riječ “besmrtnost” pojavljuje se u Bibliji tri puta, a sva tri puta u Kršćanskim grčkim spisima. Ispitivanje primjene te riječi čini jednu stvar jasnom: čovjek nije urođeno besmrtan.

Razmotrimo, na primjer, riječi apostola Pavla iz 1. Timoteju 6:15, 16, NS, gdje on opisuje Isusa Krista kao ‘Kralja onih koji vladaju kao kraljevi i Gospodara onih koji vladaju kao gospodari, onoga koji jedini ima besmrtnost’. Na koji se način, dakle, Isus razlikuje od drugih “kraljeva” i “gospodara”? On je besmrtan, a oni nisu.

Istina, besmrtnost je obećana onim Kristovim sljedbenicima koji su pozvani da vladaju s njim na nebu (1. Petrova 1:3, 4). Tako u 1. Korinćanima 15:53, 54 čitamo: “Jer ovo smrtno (treba) da se obuče u besmrtnost. A kad ... se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se zbiti ona riječ što je napisana: pobjeda proždrije smrt”. Zapazi da se besmrtnost treba “obući”. To je nagrada za vjerne, odabrane kršćane. To nije nešto što je urođeno svim ljudima.

Nadalje, Biblija ne kaže da čovjek ima ili da mu je data duša. Ona kaže ovako: “I Jehova Bog je zatim stvorio čovjeka iz praha zemaljskog i u nosnice mu udahnuo dah života i čovjek je postao živa duša” (1. Mojsijeva 2:7, NS; usporedi 1. Korinćanima 15:45). Biti nešto je sasvim drugačije od imati nešto. Nitko ne može poreći da se biti pas razlikuje od imati psa! Isto tako, biti duša nije isto što i imati dušu.

To da ne dobivaju svi ljudi dar besmrtnosti vidljivo je iz mnogih biblijskih osvrta na umiranje duše. Na primjer: “Koja duša zgriješi ona će poginuti” (Ezekijel 18:4, 20). “I bit će da će se svaka duša koja ne posluša tog proroka istrijebiti iz naroda” (Djela apostolska 3:23).

Budući da nemamo besmrtnu dušu, što se onda dešava s nama kad umremo? Mi jednostavno “spavamo”, jer zbog Kristove otkupne žrtve postoji nada uskrsenja (1. Korinćanima 15:22). Kad je Lazar umro, Isus je rekao: “Idem tamo da ga probudim”. Zatim je objasnio: “Lazar je umro” (Ivan 11:11-14, NS). Pavao je isto tako govorio o onima koji “spavaju u smrti” (1. Solunjanima 4:13, 14; 1. Korinćanima 15:20; NS). Ako dakle mrtvi spavaju, ...

Hoće li biti probuđeni?

Zamisli ovu zadivljujuću scenu: Mnoštvo ljudi okupilo se pred jednom pećinom u Betaniji blizu Jeruzalema. Tu je Isus s Marijom i Martom, sestrama Lazara koji je nedavno umro i čije tijelo leži u pećini koja je pokrivena kamenom. “Uzmite kamen”, naređuje Isus. Marta primjećuje: “Gospodine, već smrdi; jer su četiri dana kako je umro”. Ali, nakon kratke molitve, Isus poviče: “Lazare! iziđi” (Ivan 11:38-44). Možeš li zamisliti kako je mnoštvo bilo zadivljeno i radosno — a naročito Marija i Marta?

Da je Lazar ta četiri dana negdje živio, zar on to ne bi ispričao? Ali, nigdje nije zapisano da je on govorio o bilo kakvom doživljaju kojeg je imao dok je bio mrtav. Biblija u potvrdu toga kaže: “Mrtvi ne znaju ništa” (Propovjednik 9:5).

Slučaj Lazara nije bio jedini takav slučaj. Isus je u gradu Nainu susreo pogrebnu povorku koja je nosila jednog mladića na sahranu. Isus je rekao: “Momče! tebi govorim, ustani”. I što se desilo? “Sjede mrtvac i stade govoriti” (Luka 7:11-17). No, da li je taj mladić rekao bilo što o mjestu na koje idu ljudi kad umru? Ne, jer je on očito bio jednostavno mrtav.

Isus, Pavao, Petar, Ilija i Elizej, svi su oni podizali mrtve. Nitko od onih koji su nekad bili mrtvi nije rekao riječ o životu nakon smrti.

Ova zadivljujuća čuda predstavljaju samo predukus jedinog načina na koji velika većina mrtvih može ponovno oživjeti — uskrsenja u život na Zemlji pod Božjim kraljevstvom. Isus je rekao: “Ne čudite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u spomen-grobovima čuti (moj) glas i izići” (Ivan 5:28, 29). To će biti veoma uzbudljivo za one koji će imati prednost živjeti pod Kristovom kraljevskom vladavinom od tisuću godina, koja je sada već toliko blizu (Otkrivenje 20:4, 6). Već sama nada u uskrsnuće dokazuje da mrtvi ne mogu biti živi. Da bi ljudi mogli biti uskrsnuti, moraju prvo umrijeti.

Neki se možda pitaju ...

Što je s tvrdnjama medija i ostalih o tome da primaju poruke od mrtvih? Zar to ne dokazuje da su mrtvi živi? Ne, sotona je vrlo lukav, on je vrhunski varalica koji se često “pretvara u anđela svjetla” (2. Korinćanima 11:14). On i njegovi demoni se mogu, a to često i čine, maskirati kao duhovi ljudi koji su umrli! Zato je Jehovin zakon dat Izraelu jasno naglašavao: “Neka se u tebi ne nađe nitko ... tko pita duhovne medije ... i tko pita mrtve ... Jer svatko tko takve stvari čini ogavan je Jehovi” (5. Mojsijeva 18:10-12, NS). Jehova isto tako kaže da oni koji se bave spiritizmom “neće naslijediti Božje kraljevstvo”, nego će biti uništeni (Galaćanima 5:19-21; Otkrivenje 21:8).a

Što je s onima koji tvrde da su imali doživljaj blizu smrti? Zar to ne dokazuje da duh ili duša napušta tijelo prilikom smrti? George Gallup, Jr., ispitivač javnog mnijenja u SAD, ispitivao je ovu temu i objavio rezultate u knjizi Avanture u besmrtnost. Intervjuirani liječnici i znanstvenici bili su skeptični u vezi vrijednosti (valjanosti) izvještaja o takvim doživljajima blizu smrti. Jedan biofizičar iz Marylanda je rekao slijedeće: “To su doživljaji uma u fiziološki abnormalnom stanju ... Mozak je vrlo složen organ i može proizvesti mnoge varke ako s njim loše postupamo — pogledajmo iskustva s halucinogenim drogama”. Jedan psihijatar iz Ohia je rekao: “Ovi izvještaji su fantazije ili halucinatne pojave”. Znanstvenik iz Michigana: “To su traumom izazvane fantazije”.

Gallup je došao do zaključka da izvještaji o doživljajima blizu smrti “ni u kojem slučaju ne sačinjavaju ono što bi se moglo smatrati dokazom o besmrtnosti ili životu nakon smrti”. Nadalje, on kaže: “To bi jednostavno mogli biti dramatski unutrašnji scenariji čija se radnja potpuno odvija u mislima onih koji doživljavaju fizičke traume”. On također ukazuje na to da bi neki religiozni mislioci objasnili takva iskustva kao “dio demonske strategije u zavođenju ljudi”. Ono što je Jehova Bog davno rekao još uvijek stoji: “Mrtvi ne znaju ništa” (Propovjednik 9:5).

Što trebaš učiniti?

Čuvaj se ideja ili učenja koja se temelje na sotoninoj prvoj laži — “nećete vi umrijeti” (1. Mojsijeva 3:1-5). Prihvati ono što uči Božja riječ, a to je kad čovjek umre “propadnu sve pomisli njegove” (Psalam 146:4). Prihvati i to da će mrtvi koji spavaju ustati tokom slavne vladavine Božjeg kraljevstva, za koju mnogi mole, kad će “biti uskrsenje mrtvima i pravednicima i griješnicima” (Djela apostolska 24:15; Matej 6:9, 10).

Bolesna žena spomenuta u našem prvom članku radovala se kad je čula što Bog kaže o mrtvima i o zavodljivim demonskim duhovima. Uništila je svoje amajlije i druge spiritističke pojedinosti i za par dana se osjećala mnogo bolje. Sada ona pomaže drugima da se oslobode obožavanja demona.

Udovica koja je izgubila svoje drage u avionskoj nesreći utješila se ovakvim razmišljanjem: Budući da mrtvi ne znaju ništa, vrijeme za njih više ne postoji. Dakle, gledano s njihovog stanovišta, oni će se već u slijedećem trenu probuditi u zemaljskom raju pod Božjim Kraljevstvom! Ona oduševljeno pomaže drugima da spoznaju da će uskoro “Jehova sigurno otrti suze s lica” (Izaija 25:8, NS). Ona se raduje danu kad će njeni voljeni mrtvi uskrsnuti i ponovo živjeti.

[Bilješka]