Neutralni kršćani u svijetu okaljanom krvlju
“Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv proliti čovjek, jer na sliku Božju stvorio je čovjeka” (3. MOJSIJEVA 9:6, NS).
1. Koji razvitak svjetskih događaja od 1914. godine daje povoda razmišljanju?
U RATOVIMA od 1914. godine prolijevano je more krvi, odnjevši više od 100 milijuna ljudskih života. A kako izgleda budućnost? Prilikom razaranja dvaju japanskih gradova godine 1945. izgubilo je živote preko 200 000 ljudi. Konačno se razvila jedna nova doktrina (nauka) super sila, koja je odgovarajuće označena sa “MAD”a (Mutually Assured Destruction /uzajamno osigurano uništenje/). To je dovelo do ravnoteže straha, koja se temelji na arsenalima nuklearnog oružja, dovoljnog, da bi se i nekoliko puta uništila naša Zemlja. Podmornice nose to đavolsko oružje u oceane, a rat zvijezda je nova prijetnja koja je još povećala tu opasnost. Sada su potreseni čak i temelji ravnoteže straha. Postoji li uopće izlaz iz tog ludila?
2. Što je prorekao Isus u vezi s današnjim vremenom, a koje je jamstvo dao kršćanima?
2 Svakako. No, on neće odgovarati volji naroda. U vezi sadašnje dileme, Isus je prorekao slijedeće: “I bit će znaci u suncu, mjesecu i zvijezdama. Na Zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morske i njegove uzburkanosti. Ljudi će gubiti svijest od straha u očekivanju onoga što će zadesiti nastanjenu Zemlju, jer će se i sile nebeske uzdrmati.” Isus završava to proročanstvo jamstvom da će kršćanima koji ‘ostanu budnima ... uspjeti izbjeći svim stvarima koje se imaju dogoditi’ (Luka 21:25, 26, 36, NS).
Tražiti mir s bogom
3. a) Kako služe narodi interesima boga ovoga svijeta? b) Kako će Jehova riješiti sporno pitanje?
3 Narodi, prije svega oni koji su naoružani atomskim oružjem, natječu se za svjetsku prevlast, što bi moglo dovesti do uništenja svijeta. Tako služe interesima ‘boga ovoga svijeta’. Narodi “su se kao jedan urotili protiv Jehove i njegovog pomazanika (Krista)”, koji je sada ustoličen na nebu. Kad Jehova izda nalog, Krist će zdrobiti narode željeznom palicom. Tada će se ispuniti slijedeće obećanje: “Bog koji daje mir uskoro će satrti sotonu pod noge vaše” (2. Korinćanima 4:4; Psalam 2:2, 6-9, NS; Rimljanima 16:20, NS).
4. Kako možemo tražiti mir s Bogom? (1. Petrova 3:11).
4 A mi bismo trebali tražiti mir s tim Bogom. Kako to možemo raditi? Kao prvo, moramo željeti usvojiti si Božje gledište o svetosti čovječjeg života i dragocjenosti životne krvi, koja teče našim arterijama i venama.
5. Koji primjeri pokazuju da Jehova osvećuje namjerno prolijevanje krvi?
5 Jehova je stvoritelj čovjeka i čudesnog krvotoka, koji opskrbljuje čovječje tijelo hranjivim tvarima, da bismo ostali na životu. Bog nije nikad predvidio namjerno proljevanje čovječje krvi. Nakon što je Kain počinio prvo ubojstvo, Jehova je objasnio da Abelova krv viče za osvetom. Kasnije postaje ubojica i Lameh, jedan od Kainovih potomaka. On je na poetski način izrazio da će, u koliko bi bio i sam ubijen, ta krv biti osvećena. Tijekom vremena razvio se pokvareni svijet u kojem je prevladavalo nasilje. Stoga je Jehova uništio potopom taj prvi ljudski svijet. Preživjela je samo obitelj miroljubivog Noa, čije ime znači “mir” (1. Mojsijeva 4:8-12, 23, 24; 6:13; 7:1).
6. Kako glasi Božji zakon o krvi i koga sve obavezuje?
6 Jehova je obavijestio Noa o svojoj izričitoj želji u vezi s krvlju, a vrhunac toga bio je sadržan u slijedećim riječima: “Tko prolije krv čovječju, njegovu će krv proliti čovjek, jer na sliku Božju stvorio je čovjeka” (1. Mojsijeva 9:3-6, NS). Svi danas živući ljudi Noini su potomci; stoga taj zakon koji ističe poštovanje života, obavezuje sve koji žele dobiti Božje priznanje. Osim toga, šesta od Deset zapovijedi glasi: “Ne ubij.” Krivnja za krv traži odgovarajuće mjere i osvetu (2. Mojsijeva 20:13; 21:12; 5. Mojsijeva 21:1-9; Jevrejima 10:30).
7. a) Zašto je bilo na mjestu da je Jehova zapovijedio Izraelu sudjelovanje u ratu? b) U kojem ratovanju sudjeluju kršćani danas?
7 No, zašto je Jehova dopustio, čak zapovijedio naciji Izrael da vodi ratove, kad je prolijevanje krvi bilo tako izričito zabranjeno? Ne smijemo zaboraviti da se tu radilo o posvećenom ratovanju, kroz koje je Jehova, sudac cijele zemlje, dao istrijebiti narode, koji su obožavali demone. Hananeji su, primjerice, bili naseljenici u Obećanoj zemlji. Živjeli su nemoralnim načinom života prožetim demonizmom, ugrožavajući time Božji sveti narod. Služeći se teokratskim ratovima, Jehova se pobrinuo da zemlja “izbljuje” te pokvarene narode iz njihovog područja (3. Mojsijeva 18:1-30; 5. Mojsijeva 7:1-6, 24). To opravdava duhovni rat kojeg danas vode kršćani (2. Korinćanima 10:3-5; Efežanima 6:11-18).
8. Iz čega je vidljivo da Bog ne odobrava prolijevanje nedužne krvi?
8 Ali, Jehova ne odobrava prolijevanje krvi gdje se ne čini razlika (nasumce). Stoga čitamo o jednom judejskom kralju: “Mnogo je nedužne krvi prolio Manasija; tako da se njome napunio Jeruzalem od jednog kraja do drugoga”. Iako se Manasija kasnije pokajao i ponizio se pred Jehovom, ta je krivnja za krv ostala na njemu i na njegovoj dinastiji. Manasijin bogobojazni unuk, kralj Jozija poduzeo je pozitivne korake, kako bi očistio zemlju i obnovio pravo obožavanje. No, krivnju za krv nije mogao odstraniti. Tokom vladavine Jozijina sina Joakima, dopustio je Jehova da Nabukodonozor krene u Judeju, izvršiti tako sud nad tim narodom. “To se dogodilo Judeji prema prijetnji Jehovinoj da će je istrijebiti ispred svoga lica zbog grijeha Manašeovih; zbog svega što je Manaše učinio i zbog nedužne krvi koju je prolio, natopio Jeruzalem krvlju nedužnom, Jahve nije htio oprostiti” (2. Carevima 21:16, NS; 24:1-4, ST; 2. Dnevnika 33:10-13).
Mjerilo za kršćane
9. Koje je mjerilo postavio Isus za kršćane u vezi prolijevanja krvi?
9 Bilo bi za očekivati da je Isus, utemeljitelj kršćanstva, utvrdio za kršćane mjerilo s obzirom na prolijevanje krvi. Je li to učinio? Nedugo nakon što je Isus uoči svoje smrti uveo Spomen svečanost, provjerio je jesu li njegovi učenici ponijeli sobom dva mača. U koju svrhu? Da bi postavio jedno bitno temeljno načelo, koje bi trebali uvažiti svi kršćani. Kada su u Getsemanski vrt stigli vojnici da uhapse Isusa, Petar je u svojoj naglosti zamahnuo mačem i odsjekao desno uho Malhu, sluzi židovskog vrhovnog svećenika. Nije li bilo plemenito na taj se način boriti za Sina Božjega? Isus nije tako mislio. On je izliječio uho sluge, a Petra je podsjetio da je njegov nebeski Otac u mogućnosti poslati mu u pomoć 12 legiona anđela. Zatim je Isus izrekao osnovno temeljno načelo: “Jer će svi koji se mača hvataju, od mača poginuti” (Matej 26:51-53; Luka 22:36, 38, 49-51; Ivan 18:10, 11).
10. a) Koje temeljno načelo nalazimo u Ivanu 17:14, 16 i 18:36? b) Koji je način postupanja kršćana prvog stoljeća značio za njih spasenje?
10 Kršćani prvog stoljeća su se kasnije mogli sjetiti Isusove usrdne molitve Jehovi, u kojoj je rekao za svoje učenike: “Oni nisu dio ovoga svijeta”. Mogli su se sjetiti i jasnog Isusovog odgovora Ponciju Pilatu: “Moje Kraljevstvo nije dio ovoga svijeta. Kad bi moje Kraljevstvo bilo dio ovoga svijeta, moji bi se pratioci borili da ne budem predan Židovima. Ali moje Kraljevstvo nije odavde” (Ivan 17:14, 16; 18:36, NS). U to su se vrijeme židovske stranke borile kako prepirkama, tako i prolijevajući krv. No, Isusovi učenici se nisu dali umiješati u ta revolucionarna razračunavanja. Čekali su u Jeruzalemu oko 30 godina, a zatim su reagirali na Isusov proročanski znak ‘pobjegavši u brda’. Njihovo neutralno držanje i bijeg značili su za njih spasenje (Matej 24:15, 16).
11, 12. a) Koju su odluku morali donijeti Sergije Pavao i Kornelije kad su postali vjernicima? b) Odakle su dobili pomoć potrebnu za donošenje ispravne odluke? c) Kako to možemo povezati s nama danas?
11 Neki bi mogli pitati: No, kako je bilo s kapetanom Kornelijem i Sergijem Pavlom, prokonzulom sa Cipra? Nisu li ti muževi bili povezani s vojskom? Da, u vrijeme kada su prihvaćali kršćansku vijest. Ali, Biblija nam ne govori ništa o tome što su Kornelije i ostali učinili nakon krštenja. Sergije Pavao, inteligentan čovjek, koji je bio ‘duboko potresen naukom Jehovinom’, nesumnjivo je ubrzo ispitao svoj svjetovni položaj u svjetlu novo stečene vjere i donio ispravnu odluku. Slično je postupio i Kornelije (Djela apostolska 10:1, 2, 44-48; 13:7, 12). Nigdje ne stoji da su im učenici rekli koje korake trebaju poduzeti. To su mogli razumjeti na temelju osobnog proučavanja Riječi Božje (Izaija 2:2-4; Mihej 1:3).
12 Jednako tako ne bi smjeli kršćani niti danas govoriti drugima kakovo stajalište moraju zauzeti po pitanju kršćanske neutralnosti. Svatko mora prema svojoj savjesti donijeti vlastitu odluku u skladu sa svojim razumijevanjem biblijskih temeljnih načela (Galaćanima 6:4, 5).
U naše vrijeme
13. Kako su prošli istraživači Biblije u svom nastojanju da ostanu nedužnima za prolijevanje krvi tokom Prvog svjetskog rata?
13 Godine 1914. izbija na svjetskoj pozornici prvi totalni rat, kojemu bivaju posvećena sva narodna blaga, uključujući i njihov ljudski potencijal. Mnogi istraživači Biblije, kako su tada nazivali Jehovine svjedoke, poduzeli su hvale vrijedne napore, kako bi ostali nedužni što se tiče krivnje za proljevanje krvi. Oni su bili žestoko progonjeni, baš kao što je Isus prorekao (Ivan 15:17-20).
14, 15. a) Na koji način je Jehova dao uputstvo za vrijeme Drugog svjetskog rata? b) Koje su odlučno stanovište zauzeli Jehovini svjedoci? c) Kako je to bilo u suprotnosti od onoga što su radili svjetovni religionisti?
14 Kad je godine 1939. ponovno izbio sveopći sukob, Jehova je dao svojim slugama jasno vodstvo. Dva mjeseca nakon objave rata to je vodstvo došlo u obliku biblijskog studijskog materijala u Kuli stražari od 1. 11. 1939. (njemačka: 1. 12. 1939.) Članak “Neutralnost” završio je rečenicom: “Svi koji se nalaze na Gospodinovoj strani ostat će neutralnima u odnosu na ratujuće nacije, nastupajući nedjeljivo i u potpunosti za najvećeg TEOKRATU i za njegovog Kralja”.
15 Kakav je bio rezultat toga? Jehovini svjedoci su se jedinstveno — kao bratstvo širom svijeta — uzdržali od krvoprolića nedužnih ljudi, kao i svoje braće u drugim zemljama. Dok su se katolici, protestanti, budisti i drugi međusobno klali, Isusovi vjerni učenici su slijedili Isusovu novu zapovijed: “Kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga” (Ivan 13:34, NS).
16. a) Kako su Jehovini svjedoci pokazali da su pošteni građani? b) Kako su Svjedoci ustrajali u davanju Božjeg Bogu i kakve su posljedice neki požnjeli radi toga?
16 Ti kršćani su nastavljali plaćati cesaru cesarevo. Kao pošteni građani bili su poslušni državnim zakonima (Matej 22:17-21; Rimljanima 13:1-7). No, važnije od toga bilo je dati Bogu ono što njemu pripada, što uključuje njemu predani život i kršćansko obožavanje. Dakle, kad je cesar tražio stvari koje pripadaju Bogu, oni su postupili suglasno temeljnom načelu iz Djela apostolskih 4:19 i 5:29. Bez obzira da li se radilo o prolijevanju krvi, o vojnoj službi bez upotrebe oružja, alternativnim službama, ili o pozdravljanju simbola, kao što je državna zastava, vjerni su kršćani zastupali stajalište da nema srednjeg puta. Radi tog stava neki su od njih bili pogubljeni (Matej 24:9; Otkrivenje 2:10).
Nisu svi učinili kompromis
17. a) Kako su prema spomenutoj knjizi nacisti postupali s Jehovinim svjedocima? b) Kakvu su suprotnost u odnosu na druge predstavljali Jehovini svjedoci u suočavanju s izazovom?
17 U nedavno objavljenoj knjizi Of Gods and Men (O bogovima i ljudima) bilo je objašnjeno da su u Hitlerovom Trećem carstvu, Jehovini svjedoci bili religiozna grupa, koja je podnosila “krajnje progonstvo”. Jehovini svjedoci nisu činili nikakve kompromise. Pripadnici drugih religioznih organizacija u Njemačkoj slijedili su svoje svećenike, doprinoseći njemačkoj državi religioznu službu, primajući time “znak” političke divlje zvijeri na “svojoj desnoj ruci i svome čelu” (Otkrivenje 13:16, NS). Oni su pružili političkoj mašineriji Njemačke svoju desnu ruku, što znači aktivnu podršku, učinivši svoje stajalište jasno vidljivim u pozdravu “Živio Hitler!”, tako i u pozdravljanju zastave s kukastim križem.
18. a) Koji izvještaji pokazuju jesu li Jehovini svjedoci bili politički neutralni? b) Kako bi se taj povjesni izvještaj trebao dojmiti svakoga od nas?
18 Koje su stajalište zauzeli pravi kršćani u toj zemlji? U gore spomenutoj studiji moglo se pročitati: “Samo su se Jehovini svjedoci suprotstavili režimu. Oni su se strpljivo borili, a kao rezultat toga polovica ih je bila uhapšena, a četvrtina pogubljena ... Za razliku od drugih religioznih organizacija oni nisu svjetovno orjentirani, jer ne traže priznanje ili nagradu od materijalnog svijeta, ne smatraju se njegovim pripadnicima. Oni su, što se politike tiče “neutralni”, jer pripadaju jednom drugom svijetu, naime Božjem svijetu. ... Niti teže za kompromisom, niti ih nude... Izabrati služenje vojske ili pozdravljanje Hitlera značilo bi staviti zahtjeve svijeta ispred Božjih zahtjeva.” Miroljubivost i nenasilje Jehovinih svjedoka bilo je priznato čak u koncentracionim logorima. Kako? Tako što “se samo Jehovinim svjedocima dopuštalo da SS briju britvom bez bojazni da će im prerezati grkljan”.
19. Kako su Jehovini svjedoci odvažno slijedili Isusov primjer i s kojim rezultatom?
19 Jehovini svjedoci su bili tokom Drugog svjetskog rata istaknuti primjer kršćanske neutralnosti. Jedinstveno, da, širom svijeta odvažno su slijedili Isusov primjer, tako što “nisu bili dio svijeta”; oni su pobijedili taj krvlju uprljani svijet, kako je to i Isus učinio (Ivan 17:16; 16:33; 1. Ivanova 5:4).
Utočište u slučaju krivnje za krv
20. a) Zašto je hitno potrebno napustiti krivu religiju? b) Samo gdje je danas moguće naći stvarnu sigurnost?
20 Religiozne organizacije su prolijevanjem nedužne krvi u križarskim ratovima, u “svetim” ratovima i kroz inkviziciju, obojile crvenim stranice povijesti. Sklapale su konkordate s krvožednim diktatorima. Bile su suglasne kad su ti diktatori bacili Jehovine svjedoke u zatvore i koncentracione logore, u kojima su mnogi od njih i umrli. Spremno su podupirali vođe koji su ubijali Svjedoke, bilo da su ih streljali ili odrubljivali glave. Ti religiozni sistemi ne mogu izbjeći Jehovinom neodgodivom, pravednom sudu. Onaj tko ljubi pravdu ne oklijeva napustiti krivu religiju, krvlju uprljan Babilon veliki, i potražiti utočište u Božjoj organizaciji (Otkrivenje 18:2, 4, 21, 24).
21. Što je bilo predočeno Božjom pripremom u vezi gradova utočišta?
21 Možda su mnogi od nas, prije nego su počeli proučavati Riječ Božju, prolili čovječju krv, ili su pripadali bilo religioznim, bilo političkim organizacijama. U tom su pogledu slični nenamjernom ubojici u Izraelu. On je mogao pobjeći u jedan od šest posebnih gradova, gdje je našao utočište, uz mogućnost da bude konačno i oslobođen nakon smrti prvosvećenika u Izraelu. Danas to znači koristiti se blagoslovima aktivne službe Isusa Krista, Božjeg prvosvećenika. Samo ako ostanemo u zajednici s Božjim pomazanim narodom, bit će nam moguće preživjeti kad novovremeni “osvetnik” Isus Krist izvrši Božji sud nad svima koji su krivi za krv. “Veliko mnoštvo” koje sada bježi u Božju organizaciju mora ostati na tom mjestu utočišta dok ne ‘umre’ Krist u svojoj ulozi vrhovnog svećenika, odnosno dok ne završi svoju ulogu otkupitelja (4. Mojsijeva 35:6-8, 15, 22-25; 1. Korinćanima 15:22-26; Otkrivenje 7:9, 14).
22. Kako se države članice UN razlikuju od Božje svete nacije, s obzirom na Izaiju 2:4?
22 Na prostoru gdje se nalaze UN (New York) mogu se na jednom zidu pročitati sljedeće riječi iz Izaije 2:4, (NS): “Oni će trebati prekovati svoje mačeve u plugove, a koplja u srpove; neće više narod dizati mača protiv naroda, niti se više učiti ratovanju.” Ali, tko danas postupa u skladu s tim riječima? Nijedna članica takozvanih Ujedinjenih naroda. To je samo miroljubiva sveopća “nacija”, koja broji više od tri milijuna Jehovinih svjedoka, a oni jasno dokazuju kako je moguće sačuvati kršćansku neutralnost u tom krvlju uprljanom svijetu.
[Bilješka]
a mad znači “lud, luđački”
Pitanja za ponavljanje
◻ Kako možemo tražiti mir s Bogom?
◻ Što misli Jehova o namjernom prolijevanju krvi?
◻ Što razumijemo pod kršćanskom neutralnošću?
◻ Koje istaknute primjere besprijekornosti imamo?
◻ Kako možemo naći utočište da bismo bili spašeni?
[Okvir na stranici 25]
Zapisi vjere, hrabrosti i besprijekornosti
U knjizi New Religious Movements: A Perspektive for Understandig Society (Novi religiozni pokreti; perspektiva za razumijevanje Udruženja) mogli su se pročitati slijedeći izvodi o besprijekornosti Jehovinih svjedoka u vrijeme nacističkih progona:
“Zbog odbijanja suradnje Jehovini svjedoci su predstavljali izazov totalitarnom konceptu novog društva, pa su radi tog izazova, kao i radi njihovog upornog nadživljavanja, arhitekti novog uređenja bili vidljivo uznemireni. Što su jače proganjali Svjedoke, to su oni bivali uistinu većim ideološkim izazovom. Davno prokušane metode — progonstvo, mučenje, hapšenje i ruganje — nisu mogle nijednog jedinog Svjedoka obratiti na nacističku ideologiju, a sve to bilo je za napadače protuudarac. Naciste je radi te neočekivane reakcije hvatala panika.”
“Između oba suparnička tražitelja lojalnosti vladala je ogorčena borba, tim više što ti fizički jači nacisti u mnogom pogledu nisu bili tako sigurni, tako duboko ukorijenjeni u svom vlastitom uvjerenju, niti tako uvjereni u daljnje postojanje svog 1 000-godišnjeg carstva. Svjedoci nisu sumnjali u svoje korijene, jer je njihova vjera potjecala još od vremena Abela. Dok su nacisti potiskivali otpor i bili prisiljeni uvjeravati svoje podupiratelje, posežući često za jezičnim blagom i slikovitim izlaganjem sektaškog kršćanstva, Svjedoci su bili sigurni da će njihovi članovi dokazati potpunu, nepopustljivu lojalnost čak do u smrt”.
Kakvog li uistinu sretnog dana kad bude završena ta borba kršćanske lojalnosti! (Rimljanima 8:35-39). Tada, pod kraljevskom vladavinom “kneza mira”, proslavljenog Isusa Krista, obilju kneževske vlasti i miru neće biti kraja“ (Izaija 9:6, 7, NS).
[Okvir na stranici 26]
Mladi čuvari besprijekornosti
Slijedi citat iz nedavno objavljenog dnevnika nekog promatrača u jednoj evropskoj zemlji. Uočljivo je kako su ti mladi Svjedoci nastojali “ne biti dio svijeta” (Ivan 17:14).
“12. 3. 1945.: Procesi u skladu s ratnim pravom. Optužena su dva mlada Jehovista. Optužba: odbijanje vojske (prema duhu njihove religije). Mlađi, koji nema još 20 godina osuđen je na kaznu zatvora od 15 godina. Starijeg su osudili na smrt i odmah ga otpremili u njegovo rodno mjesto, da bi ga tamo javno pogubili sa svrhom da zastraše druge. On je 14. žrtva. Miran je. Taj me se slučaj duboko dojmio. Ne bi se smjelo tako postupati s Jehovistima. Oni ne stvaraju od tog mladića primjer za zastrašivanje, nego mučenika. Bio je zdrav mladić, žao mi je za njega.
Poslijepodne smo saznali pojedinosti o pogubljenju tog mladića. Sve se odigralo pred prilično velikim brojem ljudi na glavnom trgu. Prije njegova smaknuća jedan se vojnik ubio iz stražarskog reda — i to od srama. Učinio je to zato, jer je pukovnik želio da on pomogne krvniku, a on to nije htio. Umjesto toga okončao je vlastiti život. A mladić je umro hrabro, ne izustivši nijednu riječ”.
Kako li će sretni biti ti mladići o uskrsnuću, zato što su odabrali osjetiti žalac smrti, umjesto izgubiti mjesto u Jehovinom novom sustavu stvari! (Usporedi Ozej 13:14.)