Natpis na zidu — vidiš li ga?
“Iz vlastite on ruke vidi da mu crni dani idu,...
To je kao pisanje po zidu.”
OVIM je riječima irski pisac iz 18. stoljeća, Jonathan Swift, opisao jednog bankara. Opkoljen mušterijama koje su htjele natrag svoj novac, on je osjećao da mu se približava kraj. Stoljećima je izraz ‘pisanje po zidu’ označavao neposrednu opasnost.
Ali, prvobitno ‘pisanje po zidu’ zbilo se prije više od 2500 godina, a njegovo brzo ispunjenje izmijenilo je tok povijesti. Da bi dalje istražili porijeklo izraza ‘pisanje po zidu’ moramo se obratiti biblijskoj knjizi Danijela. To će nam istraživanje pomoći da uvidimo vrijednost upozorenja koje daje Biblija, što bi nas trebalo potaći da slijedimo hitno upozorenje koje se odnosi na naše vrijeme.
Na vrhuncu moći
Noć je 5. listopada 539. pr. n. e. Stanovnici Babilona piju i plešu. Premda su njihovi neprijatelji Medo-Perzijanci pred gradskim vratima, grad izgleda sigurnim. Njegovi su zidovi neprobojni, zato neka svi budu bezbrižni. Zvuci tog slavlja mogu onima vani stvoriti utisak da se grad može još dugo opirati!
U velikoj odaji svog dvora, i nesumnjivo s mnogo ponosa, kralj Baltazar promatra važne ljude koje je sazvao za ovu priliku. Njegovi sluge donose zlatno i srebrno posuđe koje je njegov djed, Nabukodonozor, desetljećima ranije uzeo iz Jehovinog hrama u Jeruzalemu. ‘Hajde da pijemo vino iz tih posuda u slavu naših bogova!’ Tako je vjerojatno uskliknuo kralj Baltazar (Danijel 5:1-4).
Potpuno uništeni
Iznenada je Baltazar problijedio od straha. Pored svjetiljke kraj zida pojavljuje se jedna ruka i piše po zidu četiri jednostavne enigmatske riječi. Muzika i ples prestaju. Kralj je užasnut i koljena mu klecaju. Što znači taj kobni znak? Pozovite mudrace i astrologe! Tko protumači ovaj natpis bit će obasut častima (Danijel 5:5-7).
Svi nervozno očekuju da mudraci nešto kažu. Ali, oni su zbunjeni. Što je dublje značenje tog ‘natpisa na zidu’? Nitko se ne usuđuje dati objašnjenje, a to još više plaši kralja (Danijel 5:8, 9).
Čuvši što se dešava, kraljica ulazi u dvoranu. Ona podsjeća Baltazara da u kraljevstvu postoji jedan stranac, mudar čovjek, koji se takvim dokazao. Tako su pozvali Danijela. On je hrabro podsjetio kralja na ono što se desilo Nabukodonozoru. Zatim Danijel govori Baltazaru što će se njemu dogoditi:
“A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin. A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan: Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima” (Danijel 5:10-28, ST).
Brzo ispunjenje
Hoće li Baltazar trebati dugo čekati da vidi da li su Danijelove riječi točne? Da vidimo što se dalje desilo i razmotrimo događaje koji imaju više od povijesnog značenja.
Medo-Perzijanci su kopali kanale da skrenu rijeku Eufrat koja je tekla kroz grad Babilon. Kralj Kir je čekao večer da izvrši svoj plan, nadajući se da će Babiloncima popustiti budnost zato što pada mrak. Sada su kanali otvoreni. Kad je voda skrenute rijeke dovoljno niska, vojnici ulaze u rječno korito.
Te su noći gradska vrata koja se otvaraju prema rijeci ostala otvorenima, vjerojatno zato što je postojalo preveliko pouzdanje. Medo-perzijska vojska iznenada je ušla u grad. Jedan odred je ušao u kraljevsku palaču i Baltazar je ubijen. Veliko babilonsko carstvo je palo (Danijel 5:30).
Nastupa jedno isto tako iznenadno uništenje
Točnost Danijelovog objašnjenja pokazuje kolika je ozbiljnost biblijskih upozorenja. Riječi koje je kasnije napisao apostol Pavao pokazuju da trebaju nastupiti drugi iznenadni i važni događaji. On u svom prvom pismu kršćanima u Solunu piše ovako: “Dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’! baš tada će se iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol na trudnu ženu, i nipošto joj neće umaći” (1. Solunjanima 5:3, ST).
Ali, kao što su Danijel i Židovi bili spašeni kad je pao Babilon, tako je moguće preživjeti i to nadolazeće uništenje iz Božje ruke. Kako? Tako da se bude duhovno budnim i da se uživa Jehovinu zaštitu. “Ali vi, braćo”, rekao je Pavao, “niste u tami da bi vas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov” (1. Solunjanima 5:4, ST).
Pavao je govorio o ‘Jehovinom danu’, o vremenu kad će Bog zahvatiti u stvari ljudi preko svog mesijanskog Kraljevstva (1. Solunjanima 5:2). Kada bismo trebali očekivati to “pisanje po zidu” — indikacije (znakove) po kojima bi znali da predstoji božanski zahvat? Jedno ranije proročanstvo, koje je zapisano u 2. poglavlju Danijela odgovara na to pitanje.