Pitanja čitalaca (2)
◼ Je li prikladno da kršćanin odobri autopsiju (seciranje) nad nekim umrlim rođakom?
Biblija direktno ne govori ništa o autopsiji, no postoje neke odgovarajuće biblijske misli koje kršćanin može uzeti u obzir. Zatim se u svjetlu ovih citata i posebnosti date situacije može odlučiti osobno.
Autopsija (seciranje) je kirurško ispitivanje tijela kako bi se odredio uzrok smrti. Na taj način se isto tako mogu dobiti informacije o posljedicama i mehanizmima bolesti. Gledišta nekih religija o autopsiji pod utjecajem su nebiblijskih učenja. Na primjer, jedna katolička enciklopedija kaže: “Prema tijelu oboljelog treba se odnositi s poštovanjem kao sa prijašnjim boravištem njegove duše ... Ono je određeno da tokom općeg uskrsenja ustane sa svojom dušom u vječni život ... Može biti da postoji interval između medicinske smrti i odlaska duše”. Međutim, Biblija pokazuje da, kad osoba (živa duša) umre, ona postaje mrtva duša (1. Mojsijeva 2:7; 7:21-23; 3. Mojsijeva 21:1, 11). Što je s tijelom? Obzirom na “sinove ljudske” i “zvjeri” čitamo: “Svi su od praha i svi se u prah vraćaju” (Propovjednik 3:18-20). U uskrsenju Bog neće podići tijelo koje je već odavno postalo obična prašina, nego će učiniti onakvo tijelo kakvo bude htio. (Vidi 1. Korinćanima 15:38, 47, 48.)
U vezi s autopsijom može se razmotriti još jadan aspekt biblijskog gledišta o mrtvima. Bog je zapovijedio Izraelu: “Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve” (3. Mojsijeva 19:28, ST; 5. Mojsijeva 14:1, 2; Jeremija 47:5; Mihej 5:1). Da, Božji narod nije smio oponašati okolne narode tako da osakaćuje svoje tijelo znakovima žalosti za umrlima ili iz drugih religioznih razloga. Sigurno je da je ta zapovijed također potakla Izraelce da pokazuju poštovanje prema svojim tijelima kao onome što je Bog stvorio (Psalam 100:3; 139:14; Job 10:8).
Jednako tako kršćani trebaju imati dužno poštovanje prema svom životu i tijelu koje su posvetili Bogu (Rimljanima 12:1). Neki su zaključili da ovako poštovanje prema tijelu treba oblikovati mišljenje u vezi autopsije. Oni smatraju da, ukoliko ne postoji neki drugi razlog koji bi ih na to prinudio, tijelo voljenog rođaka radije ne treba podvrći posmrtnom seciranju. Oni možda znaju da se ponegdje krv uzeta iz leša koristi za transfuziju ili druge svrhe u kojima ne bi željeli sudjelovati.a
Zašto su, dakle, neki kršćani dozvolili autopsiju? Oni uviđaju da Biblija ne komentira izričito tu medicinsku proceduru. Oni su možda također zapazili da su Izraelci u Egiptu dozvolili egipatskim liječnicima da balzamiraju Jakova i Josipa, što je vjerojatno zahtijevalo poduzimanje kirurških koraka da bi se uklonilo unutrašnje organe (1. Mojsijeva 50:2, 3, 26). I danas u nekim slučajevima zakon zemlje zahtijeva da se izvrši autopsija. Na primjer, ako mlada, zdrava osoba umre bez vidljivih razloga, obdukcija bi mogla biti obavezna. Očito je da, kad zakon traži autopsiju, kršćanin će imati na umu savjet da bude ‘podložan višim vlastima’ (Rimljanima 13:1, 7; Matej 22:21).
Čak i u slučaju kad je netko pod liječničkim nadzorom i na taj način je uzrok smrti vjerojatno poznat, autopsija može pružiti vrijedne informacije. Djeca bi možda željela znati točan uzrok kako bi mogla više saznati o medicinskoj povijesti svoje obitelji. Takve informacije mogu utjecati na njihovu budućnost, kako će postupati ili kakvo će liječenje poduzeti. Postoje također i drugi razlozi zašto neki dopuštaju autopsiju. Posmrtni izvještaj potkrijepljen nalazima tkiva mogao bi omogućiti obitelji da traži određene povlastice, kao na primjer onda kad pruži dokaze o bolesti pluća povezanoj s rudarskim poslom. Neki smatraju da bi autopsija mogla povećati njihov duševni mir time što bi im pomogla da razumiju što jest ili nije prouzročilo smrt voljene osobe. I osobe van obitelji bi također mogle biti u to uključene. Rođaci možda iskreno vjeruju da bi autopsija mogla pomoći liječniku da shvati tok bolesti i da na taj način može bolje liječiti druge.
Dakle, kršćani trebaju pokazivati odgovarajuće poštovanje prema svom tijelu, no postoje i drugi činioci koje trebaju uzeti u obzir kad odlučuju da li će dozvoliti autopsiju u nekoj situaciji.
[Bilješka]
a Što se tiče korištenja dijelova ljudskog tijela za transplantaciju, vidi Kulu stražaru od 1. 5. 1984, str. 31.