Religija i praznovjerje — prijatelji ili neprijatelji?
SUBOTA, 11. 6. 1983. Na indonezijskom otoku Java seosko je stanovništvo pobjeglo u svoje domove i najvećom brzinom pozatvaralo sve otvore na krovu, te zaključalo vrata i prozore. Zašto takova panika? Nastupila je pomrčina Sunca i seljaci su se prestrašili da im sjena mraka ne padne u kuću i ne prouzroči nesreću.
Ne mali broj ljudi našeg naprednog svijeta zastupa slična gledišta i to često religioznim žarom. Primjerice, u nekim dijelovima Afrike ljudi izbjegavaju izaći u podne na sunce, jer je moguće “poludjeti”. Djeci se zabranjuje jesti jaja iz straha da bi mogla postati “lopovi”. Roditelji prešućuju točan broj svoje djece, jer se vjeruje da “bi vještica kad čuje koga da se hvali, mogla uzeti neko od njih” (American Primal Religions).
Ljudi iz industrijski razvijenih zemalja skloni su smijati se tom praznovjernom strahu, smatrajući ga proizvodom “poganskog neznanja”. Ipak, te predodžbe ne vladaju samo kod kršćana. “Nalazimo ih među ljudima širom svijeta”, rekao je dr Wayland Hand, profesor etnologije i germanskih jezika. On i njegov kolega dr Tally sakupili su samo u SAD skoro jedan milijun primjera koji svjedoče o praznovjerju.
Mnogi navodni kršćani koji žele znati nešto o svojoj budućnosti bave se astrologijom – jednim od najstarijih oblika praznovjerja. A čudno je da praznovjerne predodžbe ponekad javno podupiru čak i religiozni vođe. Tako je primjerice Vasilios, patrijarh Grčko-ortodoksne crkve, jednog hladnog jutra 10. 1. 1982. održao misu pod vedrim nebom, a povodom svečanosti “Tri kralja”. Na kraju je, kako izvještava New York Post, bacio zlatni križ u East River, rekavši gledaocima da će onaj tko prvi nađe taj križ biti sretan cijelog života.
No, jesu li kršćanska vjerska gledišta i praznovjerje međusobno spojivi? Neki je pisac jednom rekao: “Na grobu vjere buja cvijet praznovjerja”. Ne treba li onda očekivati od kršćanske religije da djeluje protiv praznovjernog straha i da ga istjeruje?
Religija — istjeruje li praznovjerni strah?
Ona to čini u svakom slučaju, a tako je bilo i u prvom stoljeću. Iako su prvi kršćani živjeli usred praznovjernog rimskog svijeta, odbijali su praznovjerje. Međutim, nakon smrti Kristovih apostola počele su u skupštinu prodirati krive religiozne nauke i praznovjerne predodžbe (1. Timoteju 4:1, 7; Djela apostolska 20:30). Pojavila se klasa svećenstva, koja je prema knjizi Povijest kršćanske crkve (A History of the Christian Church) odobravala primjenu horoskopa i ostalo praznovjerje. Tokom vremena određene su raširene prijevare dobile pridjev “kršćanske”.
A kako je danas? Religija još uvijek odobrava praznovjerne običaje. Spomenimo situaciju u Surinamu gdje mnogi takozvani kršćani afričkog porijekla nose amajlije, koje ih po njihovu mišljenju štite od zlih duhova. Neka promatračica je rekla: “Ti ljudi svakodnevno žive, jedu, rade i spavaju u strahu”. Milijuni ljudi širom svijeta na sličan se način boje “duhova” umrlih. Ironija je da religija često još promiče te praznovjerne predodžbe.
Neka nam kao primjer toga posluži ono što se dogodilo na afričkom otoku Madagaskar. Kad su kršćanski misionari započeli širiti svoja vjerska gledišta, stanovnici Madagaskara bili su u potpunosti prihvatljivo raspoloženi, ali nisu pokazali spremnost da napuste svoje tradicionalno vjerovanje. Kako je crkva reagirala na to? U Daily Nation, jednim Kenijskim novinama moglo se pročitati slijedeće: “Prvi su misionari bili obazrivi prema tuđim mišljenjima, bili su prilagodljivi, dobro su se mirili sa situacijom”. I što je bilo rezultat toga? Polovica stanovnika Madagaskara danas su kršćani po imenu. No, to ne znači da se oni više ne boje “duhova” umrlih predaka. Još je uvijek uobičajeno pozvati svećenika da blagoslovi kosti predaka prije negoli budu položene u obiteljski grob. Da, religiozni vođe ostaju kod laži da treba laskati i podmićivati Boga, đavola i mrtve pretke, držeći se praznovjernih običaja.
Isto vrijedi za Južnu Afriku, gdje se 77 posto stanovništva smatra kršćanima koji redovito posjećuju crkvu. Ipak, tradicionalna afrička religija sa svojim praznovjernim strahom pred mrtvim precima i dalje je prisutna kod milijuna tih polaznika crkava. Dakle, u mnogim takozvanim kršćanskim zemljama religija je samo fasada. Struganjem po površini dolazi na vidjelo da je staro praznovjerje preživjelo i da još uvijek cvjeta.