Pitanja čitalaca
◼ Je li Isus govorio o Judi kad je Pilatu rekao: “Zato onaj ima veći grijeh koji me predade tebi” (Ivan 19:11)?
Isus se po svoj prilici ovim riječima nije osvrnuo ni na Judu niti na nekog drugog određenog pojedinca. Kod događaja koji su doveli do toga da je Isus doveden pred Pilata gledajući u susret smrti, više krivaca je imalo udjela.
Najvjerojatnije se prvo pomisli na Judu, jer je ovaj podmitljivi apostol postao izdajicom (Ivan 6:64, 71; 12:4-6). On se sastao s vrhovnim svećenicima koji su željeli “ukloniti” Isusa. Platili su mu 30 srebrnika da izda Isusa (Luka 22:2-6). Juda je tako u vezi s Isusovom smrću počinio veliki grijeh.
Ipak, Juda sam nije bio odgovoran za Isusovu smrt. Vrhovni svećenik Kaifa potaknuo je druge da odobre Isusovo pogubljenje (Ivan 11:49, 50). Matej izvještava da su “vrhovni svećenici i cijeli Sanhedrin” — kad su Isusa proglasili krivim — postupali kao grupa. “Učiniše vijeće glavari svećenički i starješine narodne za Isusa da ga pogube. I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Ponciju Pilatu sudiji” (Matej 26:59-65; 27:1, 2). Osim toga, “narodne množice” su zahtijevale od Pilata, nakon što na Isusu nije našao nikakvu krivicu, da oslobodi Barabu. Nasuprot tome, za Isusa su vikali: “Da se razapne!” (Matej 27:20-23; Ivan 18:40).
Isus, dakle, nije govorio o pojedincu kad je rekao Pilatu: “Onaj ima veći grijeh koji me predade tebi” (Ivan 19:11). Juda, “sin uništenja”, počinio je, istina, posebno težak grijeh, ali i mnogi drugi bili su sukrivci u grijehu ubijanja Isusa (Ivan 17:12). Zato je apostol Pavao na dan Pentekosta pozvao Židove da se pokaju zbog teškog grijeha protiv Sina Božjeg (Djela apostolska 2:36-29). Ovi Židovi pripadali su naciji koja je bila predana Jehovi, Isusovu Bogu. Mogli su imati uvid u proročanstva koja su identificirala Isusa kao mesiju. A mnogi od njih vidjeli su Isusova čuda. Imali su, dakle, sigurno veći grijeh od ne-židovskog službenika koji je proglasio Isusa nedužnim (Ivan 18:38).
◼ Što je Jehova želio reći kad je objasnio Ezekijelu da mu lice treba biti isto tako tvrdo kao ono u Židova?
Ezekijel je bio Božji prorok, koji je služio među Židovima koji su kao zarobljenici bili odvedeni u Babilon. Ovi zatočenici su očigledno smatrali da će ih Jehova već nekako brzo osloboditi, jer su njegov izabrani narod. Nisu željeli priznati da je sve što su doživjeli došlo na njih zato što su kod Jehove zaslužno pali u nemilost.
Dakle, kad je Jehova uputio Ezekijela: “Govori im moje riječi”, to nije bio jednostavan zadatak. Bog je pripremio proroka na to, upozorivši ga: “Neće te poslušati, jer neće mene da poslušaju, jer je sav dom Izraelov tvrda obraza i uporna srca” (Ezekijel 3:4, 7).
U ovom kontekstu je Bog objasnio Ezekijelu: “Evo dadoh tebi obraz tvrd prema njihovu obrazu, i čelo tvrdo prema njihovu čelu. Kao kamen dijamant, tvrđe od stijene (kremena, NS) dadoh ti čelo; ne boj ih se” (Ezekijel 3:8, 9).
Narod je bio okorjeo i buntovan (Ezekijel 2:6). Hoće li im uspjeti Božjeg poslanika uplašiti ili ga ušutkati? Ne. Budući da je Ezekijel imao Božju podršku, nije trebao postati mekši od njih. Kremen je jako tvrd, tvrđi od čelika. Kad se tvrdoglave, neprijemljive Židove moglo usporediti s kremenom, onda se moglo i Ezekijela. Da, on je čak trebao nalikovati dijamantu, tj. najtvrđem mineralu. Dijamant je toliko tvrd da se s njim može čak urezivati po kremenu (Jeremija 17:1, 2)
To sigurno ne znači da bi Božji narod danas trebao smatrati poželjnim da prema osjećajima drugih bude tvrd ili bezosjećajan ili čak bezobziran, kad se radi o činjenju onog što smatra da je pravo. Zapazimo što je apostol Petar u vezi međuljudskih odnosa preporučio: “Budite svi složni, žalostivi, bratoljubivi, milostivi, ponizni; Ne vraćajte zla za zlo, ni psovke za psovku; nego nasuprot blagoslivljajte” (1. Petrova 3:8, 9).
Samilost spada među razloge koji nas potiču da drugima objavljujemo dobru vijest o Kraljevstvu (Matej 9:36-38). Ali, kad naiđemo na ravnodušnost, odbijanje ili otvoreno protivljenje, nećemo prestati objavljivati Božju vijest određenu za naše vrijeme. Tu pripada i najava da će uskoro “dati osvetu onima koji ne poznaju Boga i ne slušaju evanđelja Gospodina našega Isusa Krista” (2. Solunjanima 1:6-9). Ne smijemo se dati ustrašiti ili zaustaviti. U tom smislu možemo biti tako tvrdi kao dijamant kao što je to morao biti Ezekijel.