Isusov život i služba

Potraga za izgubljenim

ISUS je revan u potrazi i pronalaženju onih koji će ponizno služiti Bogu. Zato on traži i razgovara sa svakim o Kraljevstvu, uključujući i ozloglašene grešnike. Sada mu se takve osobe približavaju da bi ga slušale.

Opazivši to, farizeji i poznavaoci Pisma kritiziraju Isusa što se druži s ljudima koje oni smatraju bezvrijednima. Oni mrmljaju: “Ovaj čovjek prima grešnike i jede s njima.” Koliko je to ispod njihovog dostojanstva! Farizeji i poznavaoci Pisma prema običnim se ljudima odnose kao prema blatu pod njihovim nogama. Zapravo, hebrejski izraz ám haárets koji su upotrijebili znači “ljudi zemlje [tla]”, čime su pokazali svoj prezir prema takvima.

Isus, s druge strane, prema svakome se odnosi s dostojanstvom, ljubaznošću i samilošću. Posljedica toga je da ga rado slušaju mnogi od tih poniženih, uključujući i one koji su poznati po svom naopakom postupanju. No, što reći na kritiku farizeja da se Isus troši u korist onih koje oni smatraju nedostojnima?

Isus na njihov prigovor odgovara jednom usporedbom. On govori sa stanovišta samih farizeja, koji smatraju da su pravedni i na sigurnom u Božjem toru, dok su prezreni ám haáretsi zastranili i izgubljeni su. Isus pita:

“Koji čovjek od vas, koji ima stotinu ovaca i izgubi jednu od njih, neće ostaviti tih devedeset i devet u pustinji te poći za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na svoja ramena i raduje se. I kad dođe kući sazove prijatelje i susjede, govoreći im: ‘Radujte se sa mnom, jer sam pronašao svoju ovcu koja je bila izgubljena.’”

Isus zatim daje slijedeću primjenu te priče: “Kažem vam da će tako biti na nebu veća radost nad jednim grešnikom koji se kaje nego nad devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.”

Farizeji smatraju da su pravedni i da ne trebaju pokajanje. Kad su neki od njih prije dvije godine kritizirali Isusa zato što je jeo sa ubiračima poreza i grešnicima, on im je rekao: “Nisam došao dozvati pravednike, nego grešnike.” Samoopravdani farizeji, koji ne uviđaju potrebu da se pokaju, ne izazivaju radost na nebu. To čine grešnici koji se istinski kaju.

Da bi dvostruko jače naglasio kako povratak izgubljenih grešnika donosi veliku radost na nebu, Isus priča još jednu usporedbu: “Koja žena sa deset drahma, ako izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku i pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, sazove žene koje su joj prijateljice i susjede, govoreći: ‘Radujte se sa mnom, jer sam pronašla drahmu koju sam izgubila.’”

Isus zatim daje sličnu primjenu kad kaže: “Tako, kažem vam, među Božjim anđelima nastaje radost nad jednim grešnikom koji se kaje.”

Kako je divno što Božji anđeli s ljubavlju brinu za povratak izgubljenih grešnika! Posebno je to slučaj otkad su nekad poniženi, prezreni ám haáretsi konačno dobili priliku da postanu članovi Božjeg nebeskog Kraljevstva. Posljedica toga je da na nebu dobivaju viši položaj od samih anđela! Ali, umjesto da se osjećaju ljubomornima ili omalovaženima, anđeli ponizno shvaćaju činjenicu da su se ti grešni ljudi suočili sa raznim životnim situacijama i nadvladali ih, što će im omogućiti da služe kao suosjećajni i milostivi nebeski kraljevi i svećenici. Luka 15:1-10, NS; Matej 9:13, NS; 1. Korinćanima 6:2, 3; Otkrivenje 20:6.

◆ Zašto se Isus druži s poznatim grešnicima, i kako ga farizeji zbog toga kritiziraju?

◆ Kako farizeji gledaju na obične ljude?

◆ Koje usporedbe upotrebljava Isus, i što iz njih možemo naučiti?

◆ Zašto je divno to što se anđeli raduju?