Pitanja čitalaca (2)
◼ Postoji li minimalna dobna granica za kršćanina da bude preporučen za slugu pomoćnika u skupštini?
Ne, Biblija ne postavlja nikakvu minimalnu dobnu granicu.
U starom Izraelu Bog je u nekim slučajevima određivao dobnu granicu. Muškarci koji su registrirani za vojnu službu morali su biti stari 20 godina; dječaci nisu slani u bitku, kao što je to danas slučaj ponegdje. I za Levite je važila dobna granica. Sinovi Katovi koji su služili u šatoru trebali su biti od 30 do 50 godina stari. Zašto? To je ograničenje spomenuto u vezi s tim što su trebali ‘služiti i nositi u šatoru od sastanka’ (4. Mojsijeva 4:3, 47). Izgleda da su Leviti mogli početi obavljati lakše zadatke sa 25 godina, ali morali su imati 30 godina prije nego što su počeli sudjelovati u težim zadacima i odgovornijim prednostima kao što je skidanje, pritezanje i podizanje šatora (4. Mojsijeva 8:24-26). Takav težak posao nije bio potreban kasnije u hramu, pa su tada Leviti počeli služiti u starosti od 20 godina (1. Dnevnika 23:24).
Ali kad je Jehova prestao upotrebljavati tjelesni Izrael i počeo upotrebljavati duhovni Izrael, je li on ustanovio minimalnu granicu za sluge pomoćnike (djakone) u kršćanskoj skupštini?
Netko bi to mogao pomisliti na temelju zapisa iz kasnijih stoljeća. U Rimokatoličkoj crkvi đakon je “zaređeni sluga, odmah iza ranga svećenika, u božanskoj ustanovljenoj hijerarhiji redova u Crkvi”. Bingham u svom djelu Antiquities of the Christian Church primjećuje: “Biskupi i prezbiteri [starješine] ... uglavnom vjerojatno nisu bili zaređeni prije tridesete, ali đakonima je bilo dozvoljeno da budu zaređeni u dvadeset petoj godini, ali ne prije. Tako je utvrdio i građanski i kanonski zakon ... U čitavoj povijesti Crkve ne susrećemo se ni sa jednim slučajem da je netko zaređen prije dvadeset pete godine.”
Kakve, međutim, preduvjete nalazimo u Bibliji? Jedini preduvjeti su oni spomenuti u 1. Timoteju 3:8-10, 12, 13 (NS): “Tako i sluge pomoćnici trebaju biti ozbiljni, ne dvojezični, koji se ne odaju mnogom vinu, ne lakomi na nepošten dobitak, koji posjeduju svetu tajnu vjere sa čistom savješću. Također, neka se najprije iskušaju da li su prikladni, pa onda neka služe kao sluge, ako su bez optužbe. Sluge pomoćnici neka budu muževi jedne žene, koji na vrstan način upravljaju svojom djecom i vlastitim domom. Jer ljudi koji na vrstan način služe stječu sebi vrstan položaj i veliku slobodu govora u vjeri u vezi sa Kristom Isusom.”
Iz ovoga možemo vidjeti da nije određena minimalna dobna granica za imenovanje slugu pomoćnika. Prema tome, kad se starješine sastanu da bi razgovarali o preduvjetima muževa u skupštini, mogu imati na umu da ne postoji biblijski temelj da bi se zahtijevalo da kršćanin bude star 20, 25, ili 30 godina prije nego što ga se može preporučiti za službu. Biblija o ljudima koji imaju tu službu govori kao o ‘ljudima koji služe’, pa stoga ne možemo baš očekivati da to budu oni koji su u ranim ili srednjim tinedžerskim godinama. Potvrđujući to, Biblija kaže da su takvi sluge pomoćnici možda i sami oženjeni i imaju djecu.
Nadalje, ljudi koje se preporučuje za sluge pomoćnike trebaju biti ‘iskušani da li su prikladni’, a to znači da trebaju pružiti dokaz o tome da imaju osjećaj odgovornosti. To ne znači da oni trebaju služiti probni rok, nego da moraju pokazati kršćansku zrelost u razumnom vremenskom periodu (ako su kršteni već barem godinu dana), dokazati da su ljudi spremni i sposobni udovoljiti onome za što su zaduženi. Ako ‘ozbiljan’ mladi čovjek pokazuje ta svojstva, ponizan je, te udovoljava i drugim preduvjetima, starješine bi ga mogli preporučiti za imenovanje iako možda još nema 20 godina. Drugi su muževi možda mnogo stariji onda kad jasno pokažu da udovoljavaju preduvjetima da ‘na vrstan način služe i steknu sebi vrstan položaj i veliku slobodu govora’.