Veličanstveni izgledi za ljude u Raju miline

“I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!’” (1. MOJSIJEVA 1:28, ST).

1, 2. Zašto Jehova s puno ljubavi djeluje u korist ljudi, i koji je zadatak dao Adamu?

“BOG je ljubav”, čitamo u Svetom pismu. On je s puno ljubavi i nesebično zainteresiran za ljude, te neprekidno radi da bi se oni jednom zauvijek mogli radovati životu u zdravlju i miru u zemaljskom raju miline (1. Ivanova 4:16; usporedi Psalam 16:11). Prvi čovjek, savršeni Adam živio je mirnim životom, imao je zanimljiv i lijep posao. Stvoritelj je najprije povjerio čovjeku da njeguje krasan Edenski vrt. Zatim mu je dao još jedan posebni, izazovni zadatak, kako to čitamo u izvještaju:

² “Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku, i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju” (1. Mojsijeva 2:19, 20, ST).

3. Zašto ni Adam ni životinje nisu međusobno osjećali strah?

³ Čovjek je konja nazvao sus, bika shōr, ovcu seh, kozu ‘ez, pticu ‘ōph, goluba yōnáh, pauna tukkí, lava ‘aryéh ili ‘arí, medvjeda dov, majmuna qōph, psa kélev, zmiju nachásh itd.a Kad je došao na rijeku koja je istjecala iz Edenskog vrta, ugledao je ribe, a njih je nazvao dagáh. Nenaoružani čovjek nije se bojao ni domaćih ni divljih životinja, a ni ptica. No, ni one nisu imale strah pred čovjekom, kojeg su instiktivno smatrale nadređenim višim životnim oblikom. Bila su to Božja stvorenja, koja su od njega dobila život, i čovjek nije osjećao nikakvu želju ili sklonost da ih povrijedi ili im oduzme život.

4. Što možemo pretpostaviti obzirom na Adamovo davanje imena životinjama, i kakvo je to iskustvo moralo biti?

⁴ Izvještaj nam ne govori koliko su dugo čovjeku bile pokazivane domaće i divlje životinje i leteća stvorenja nebesa. Sve se to odvijalo pod Božjim vodstvom i uredbom. Adam si je vjerojatno uzeo vremena da prouči svaku pojedinu životinju, da se dobro upozna s različitim navikama i različitim izgledom; zatim je izabirao ime koje je najbolje odgovaralo. A za sve to mogao je utrošiti prilično vremena. Upoznavanje životnih oblika na Zemlji i njihove mnogovrsnosti za Adama je predstavljalo jako interesantno iskustvo. Bile su potrebne velike duhovne sposobnosti i dar govora da bi se te različite vrste životnih oblika okarakteriziralo odgovarajućim imenima.

5-7. a) Koja su se pitanja vjerojatno pojavila? b) Koje je odgovore primio Adam posredstvom izvještaja o stvaranju zabilježenog u 1. Mojsijevoj 1:1-25?

⁵ No, kojim su redosljedom bila stvarana živa stvorenja? Jesu li kopnene životinje stvorene prije ptica ili obratno? Što se vremenskog redosljeda tiče, gdje stoji čovjek u usporedbi sa živim stvorenjima niže vrste? Kako je Bog pripremio površinu Zemlje za toliku raznovrsnost živih stvorenja, kako se pobrinuo za zrak u kojem ptice mogu letjeti do velikih visina, kako je stavio na raspolaganje vodu za piće i biljke koje će služiti za hranu, kako je učinio veće svjetlo za rasvjetljavanje dana, a kako manje svjetlo za noć? Kako to da je vrijeme bilo tako blago i toplo da je čovjek mogao nezaštićen i gol hodati uokolo, raditi i spavati?

⁶ Čovjek nije trebao razbijati glavu tražeći odgovore na ta pitanja. Njegov je radoznali um zaslužio razumne odgovore od mjerodavnog autoriteta koji je u sve upućen. On kao Božji sin nije bio prepušten sam sebi i ostavljen u neznanju, nego je njegov visoki stupanj inteligencije bio najvjerojatnije zadovoljen divnim izvještajem o stvaranju, kojeg nalazimo u 1. Mojsijevoj 1:1-25.

⁷ Adam je sigurno bio jako zahvalan na tom oduševljavajućem izvještaju o stvaranju, jer je objašnjavao mnogo toga. Iz rečenoga je mogao razabrati da su postojala tri dugačka vremenska razdoblja, koje je Bog u skladu sa svojim određivanjem vremena nazvao danima, prije nego je u toku četvrtog razdoblja stvaranja dao da se na nebeskom proširenju pojave dva velika svijetleća tijela koja će obilježavati mnogo kraći 24-satni ljudski dan. Taj kraći ljudski dan na Zemlji bilo je vrijeme između dva zalaza većeg svjetlećeg tijela. Adam je također postao svjestan toga da je vrijeme podijeljeno i na godine, pa je nesumnjivo odmah počeo brojiti i svoje godine života. Veće svjetlo u proširenju omogućilo mu je da to čini. A što se tiče dužih danâ Božjeg stvaranja, prvi je čovjek shvatio da živi u šestom danu Božje stvaralačke djelatnosti obzirom na Zemlju. Njemu još nije bilo rečeno da je pri kraju šesti dan u kojem su bile stvorene sve kopnene životinje, a u kojem je konačno uslijedilo i zasebno stvaranje čovjeka. Sada je on razumio redosljed stvaranja biljnog života, života i moru, ptica i kopnenih životinja. Ali, posve sam u Edenskom vrtu, Adam nije u potpunosti odgovarao ljubaznom Božjem naumu u vezi čovjeka u njegovom zemaljskom Raju.

Stvaranje prve žene

8, 9. a) Što je savršeni čovjek utvrdio u vezi životinja, a što je zaključio u vezi sebe samoga? b) Zašto je bilo prikladno to što savršeni čovjek nije molio Boga za družicu? c) Kako se u biblijskom izvještaju opisuje stvaranje prve žene?

⁸ Prvi čovjek je uz pomoć svog savršenog razuma i savršenog dara zapažanja utvrdio da kod ptica i svih drugih životinja postoje mužjaci i ženke, te da oni zajednički razmnažaju svoju vrstu. Ali, kod čovjeka nije bilo tako. Ako ga je to zapažanje navelo na pomisao o družici, on u životinjskom carstvu nije našao odgovarajućeg partnera, pa ni među majmunima. Adam je morao zaključiti da za njega ne postoji družica, jer, da je to bio slučaj, zar mu je Bog ne bi doveo? Čovjek je bio stvoren odvojeno od svih životinjskih vrsta, pa se i trebao razlikovati od njih! Međutim, on nije naginjao tome da sam uzima stvari u ruke, te da na lakomislen način zamoli svog Stvoritelja, Boga za družicu. Bilo je prikladno da savršeni čovjek cijelu tu stvar prepusti Bogu, jer je ubrzo nakon toga ustanovio da je Bog u vezi te situacije izveo vlastite zaključke. O tome i o svemu što se potom dogodilo u biblijskom izvještaju čitamo slijedeće:

⁹ “No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: ‘Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!’ Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo. A bijahu oboje goli — čovjek i njegova žena — ali ne osjećahu stida” (1. Mojsijeva 2:20-25, ST).

10. Kako je savršeni čovjek reagirao kad mu je bila predstavljena savršena žena, i na što bi mogle ukazivati njegove riječi?

¹⁰ Riječi koje je izgovorio čovjek kad mu je bila predstavljena savršena žena kao pomoćnica i nadopuna izražavaju potpuno zadovoljstvo: “Ovo je konačno kost od mojih kostiju i tijelo od mojega tijela.” Iz riječi koje je izgovorio ugledavši svoju upravo stvorenu ženu proizlazi da je možda čekao neko vrijeme da dobije svoju divnu ljudsku nadopunu. Opisujući tu nadopunu, Adam ju je nazvao ‘ženom’ (‘ishsháh, ili doslovno “ženski čovjek”), ‘jer je uzeta od čovjeka’ (1. Mojsijeva 2:23, Novi svijet prijevod Biblije s objašnjenjima, fusnota). Adam nije osjećao nikakvu tjelesnu povezanost između sebe i letećih stvorenja ili kopnenih životinja koje mu je Bog prije dao na promatranje kako bi im mogao udijeliti imena. Njegovo se tijelo razlikovalo od njihovog. Ali, ta je žena bila uistinu tijelo njegove vrste. Rebro koje je uzeto od njega proizvodilo je istu vrstu krvi kakva se nalazila u njegovu tijelu. (Vidi Matej 19:4-6.) Sada je imao nekoga kome je služio kao Božji prorok i kome je mogao posredovati divan izvještaj o stvaranju.

11-13. a) Koja su se pitanja mogla pojaviti kad je Adam dobio ženu? b) Koji je bio Božji naum u vezi prvog ljudskog para? c) Što je savršenoj ljudskoj obitelji trebalo služiti za hranu?

¹¹ Ali, koju je namjeru slijedio Stvoritelj čovjeka kad mu je dao ženu? Je li to uslijedilo samo zato da bi mu dao pomoćnicu i nadopunu, družicu njegove vrste kako se ne bi osjećao usamljenim? Izvještaj u kojem se spominje blagoslov koji je Bog izrekao u vezi s njihovim brakom otkriva Božji naum:

¹² “I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci — svoj zemlji — i svim gmizavcima što puze po zemlji!’ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!’”

¹³ “I doda Bog: ‘Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života — neka je za hranu sve zeleno bilje!’ I bi tako” (1. Mojsijeva 1:26-30, ST).

Izgledi prvog ljudskog para

14. Kakva je budućnost uz Božji blagoslov ležala pred savršenim čovjekom i njegovom ženom, i što su si mogli s pravom predstavljati u duhu?

¹⁴ Kako li je divno bilo savršenom čovjeku i njegovoj savršenoj ženi čuti Božji glas, koji im je govorio i rekao im što moraju raditi, te ih blagoslovio! S Božjim blagoslovom bili su u stanju učiniti ono što im je bilo povjereno; njihov život ne bi nikada bio uzaludan. Kakva li je budućnost ležala pred njima! I dok je sretno oženjeni par stajao u svom domu, u Edenskom vrtu, možda je oboje razmišljalo o tome što će se događati dok budu vršili Božju volju. Gledajući daleko u budućnost, pred sobom su u duhu vidjeli kako je ne samo “vrt na istoku, u Edenu”, nego cijela Zemlja ispunjena muškarcima i ženama ozarenih lica (1. Mojsijeva 2:8, ST). Srce čovjeka i žene brže je zakucalo pri pomisli da su sve to njihova djeca, njihovi potomci. Svi su savršeni, besprijekorna izgleda i tjelesne građe, obdareni vječnom mladošću, jedri od zdravlja i puni radosti što su na životu; svi pokazaju međusobno savršenu ljubav, svi ujedinjeno obožavaju svog velikog Stvoritelja i nebeskog Oca i to zajedno sa svojim ljudskim praroditeljima. Kakvom li su velikom radošću morali biti ispunjeni prvi čovjek i njegova žena kad su mislili na to da bi jednom mogli imati takvu obitelj!

15, 16. a) Zašto bi za ljudsku obitelj bilo dovoljno hrane? b) Koji bi posao trebao obavljati izvan Edenskog vrta dok bi sretna obitelj brojčano rasla?

¹⁵ Bilo bi dovoljno hrane za svakog člana ljudske obitelji koja bi ispunila cijelu Zemlju. Već je na početku u Edenskom vrtu bilo dovoljno hrane. Bog se pobrinuo za ljude, davši im sve bilje koje nosi sjeme, i koje je uz plodove s drveća trebalo služiti kao zdrava, životoodržavajuća hrana. (Usporedi Psalam 104:24.)

¹⁶ I dok bi njihova sretna obitelj brojčano rasla, oni bi proširivali vrt van granica Edena jer, kako to proizlazi iz Božjih riječi, Zemljino tlo izvan Edenskog vrta nije bilo obrađeno. U najmanju ruku, nije mu posvećena tolika briga i nije bilo kultivirano u toj mjeri kao Edenski vrt. Stoga je Stvoritelj uputio ljude da si ‘podlože’ zemlju dok je budu naseljavali (1. Mojsijeva 1:28).

17. Zašto bi bilo dovoljno hrane za rastuće stanovništvo, i koje bi stanje konačno prevladalo dok bi vrt bivao sve većim?

¹⁷ I dok bi savršeni poljoprivrednici proširivali vrt, njima podložena zemlja donosila bi bogati urod za rastuće stanovništvo. Konačno bi taj sve veći vrt prekrivao cijelu Zemlju, a svijetom rašireni raj služio bi kao vječna domovina ljudi. S neba bi se pružao prekrasni prizor na nj, i nebeski Stvoritelj mogao bi ga označiti vrlo dobrim. (Usporedi Job 38:7.)

18. Zašto bi svijetom rašireni Edenski vrt bio oslobođen svih smetnji, i u kom pogledu bi vladao mir?

¹⁸ Svijetom rašireni raj bio bi tako pun mira i bez smetnji, kao i Edenski vrt u kojem se nalazio novovjenčani par. Ne bi se trebalo bojati opasnosti ili štete od strane životinja i letećih stvorenja, koje je prvi čovjek Adam pregledao i dao im imena. Kao i njihovi praroditelji i savršeni stanovnici Raja raširenog diljem svijeta podložili bi si morske ribe, leteća stvorenja nebesa i sve što se kreće po Zemlji, kao i divlje poljske zvijeri. Budući da su ta niža živa stvorenja bila instinktivno podložna čovjeku koji je stvoren ‘na sliku Božju’, ona bi živjela s njime u miru. Obzirni, savršeni ljudski gospodari tih nižih stvorenja držali bi ih ne samo podložnima, nego bi se i pobrinuli za miroljubivu atmosferu među životinjama. Miroljubivi utjecaj Bogu sličnih ljudskih gospodara zaštitnički bi se širio nad tim zadovoljnim nižim živim stvorenjima. Ali, kao najvažnije, savršeno čovječanstvo bi bilo u miru s Bogom, koji mu nikada ne bi uskratio svoj blagoslov. (Usporedi Izaija 11:9.)

Bog počiva od svojih stvaralačkih djela

19. a) Što su prvi čovjek i njegova žena shvatili u vezi Božjeg nauma? b) Što im je Bog dao na znanje u vezi vremena?

¹⁹ Kad si je savršeni ljudski par predstavio potpuni zemaljski scenarij Božjeg nauma, oboje je shvatilo: Trebat će vremena da se ispuni Božji divni nalog. Koliko vremena? Njihov Stvoritelj nebeski Otac znao je to. Dao im je na znanje da je u velikom slijedu dana stvaranja sada dostignut još jedan završetak, naime “večer”, i da time započinje novi dan, prema Božjem obilježavanju dana stvaranja. To je trebao biti blagoslovljeni dan, posvećen Božjem čistom, pravednom naumu. Savršeni čovjek, Božji prorok, uzeo je to na znanje. Nadahnuti izvještaj glasi:

20. Što biblijski izvještaj govori o ‘sedmom danu’?

²⁰ “I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro — dan šesti. Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I [do, NS] sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od sveg djela svoga koje učini. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani” (1. Mojsijeva 1:31–2:4, ST).

21. a) Kaže li se u Bibliji da je Bog završio svoj dan počinka i da je bio veoma dobar? Objasni to. b) Koja još pitanja ostaju otvorena?

²¹ U izvještavanju se ne govori da je Bog završio svoj dan odmora i da je vidio da je bio veoma dobar, a niti da je uslijedila večer i jutro, sedmi dan poput prethodnih šest dana stvaranja, sedmi dan tek mora biti označen veoma dobrim, jer on još nije završio. Može li Jehova Bog označiti veoma dobrim razvoj tog dana do sada? Je li to za njega do danas bio miran dan počinka? A što je s divnim izgledima koje su si prvi čovjek i njegova žena predstavili na dan svog vjenčanja? To ćemo vidjeti u slijedećem članku, prateći razvoj scenarija.

[Bilješka]

Kako bi odgovorio?

◻ Koji je zadatak Bog povjerio Adamu pored brige oko vrta, i što je to uključivalo?

◻ Što otkriva izvještaj stvaranja iz 1. Mojsijeve 1:1-25?

◻ Kako je bila stvorena prva žena i kako se Adam izrazio na dan vjenčanja?

◻ Koje je izglede imao prvi ljudski par?

◻ Kako je Bog napomenuo da je u velikom slijedu dana stvaranja dostignut još jedan završetak?