Zlatno pravilo — zašto još uvijek vrijedi?
ČISTO zlato nikada ne gubi svoj sjaj. Zato je iz zlata načinjen nakit tako jako cijenjen. Oštećeni predmeti od ovog skupocijenog plemenitog metala ne bacaju se; budući da zlato zadržava svoju vrijednost, zlatari iz toga stvaraju novo umjetničko djelo.
Ni Zlatno pravilo nije izgubilo na vrijednosti, iako ga je Isus postavio još pred otprilike dvije tisuće godina. Ako ispitamo i prosudimo razloge njegove vrijednosti, još ćemo bolje razumijeti koliko je ono dragocjeno za nas danas.
Nakon što je postavio Zlatno pravilo — “Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima” — Isus je dodao slijedeće: “Jer je to zakon i proroci” (Matej 7:12). Što su pod tim razumijeli Isusovi učenici i drugi koji su ga slušali?
“Jer je to zakon i proroci”
“Zakon” se odnosi na ranije spise, prvih pet knjiga Biblije, od 1. Mojsijeve do 5. Mojsijeve. One otkrivaju Jehovin naum o proizvođenju Sjemena koje će odstraniti zlo (1. Mojsijeva 3:15). Ove knjige sadrže i Zakon, što znači zbirku zapovijedi koje je Jehova dao naciji Izrael na gori Sinaj godine 1513. pr. n. e., pri čemu je Mojsije služio kao posrednik.
Božanskim zakonom bio je Izrael odvojen od poganskih susjednih naroda, a Izraelci su se trebali čuvati postupaka koji bi mogli ugroziti njihov povlašteni položaj pred Jehovom. Bili su isključivo vlasništvo, a što su morali i ostati ukoliko su željeli primiti njegov blagoslov (2. Mojsijeva 19:5; 5. Mojsijeva 10:12, 13). Mojsijev zakon je Izraelcima, pored njihovih obaveza prema Bogu, nalagao odgovornost da u Izraelu nastanjenim strancima čine dobro. Tako je između ostalog bilo zapovjeđeno: “Tko je došljak među vama, neka vam bude kao onaj koji se rodio među vama, i ljubi ga kao sebe samoga; jer ste i vi bili došljaci u zemlji Egipatskoj. Ja sam [Jehova] Bog vaš” (3. Mojsijeva 19:34). Za vrijeme kraljeva u Izraelu naseljeni stranci uživali su mnoge prednosti. Tako su, primjerice, smjeli sudjelovati pri gradnji Božjeg hrama u Jeruzalemu (1. Dnevnika 22:2).
Zakon dan Izraelu zabranjivao je brakolomstvo, ubistvo i krađu, kao i nezakonitu težnju za nečim. Ove izričite zapovijedi “i ako ima još kakva druga zapovijest” mogle su se obuhvatiti u sljedećem pravilu: “Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.” Apostol Pavao je u nastavku rekao: “Ljubav ne čini zla bližnjemu; daklem je ljubav izvršenje zakona” (Rimljanima 13:9, 10).
Ako je već “Zakon” tvorio temelj Zlatnog pravila, kako je onda s ‘Prorocima’?
Proročanske knjige Hebrejskih spisa također potvrđuju vrijednost Zlatnog pravila. One pokazuju da je Jehova Bog koji svoj naum bezuvjetno izvršava. On blagoslivlja svoje vjerne sluge koji unatoč svoje nesavršenosti nastoje vršiti njegovu volju, iskreno se kajući za neispravne postupke. “Umijte se, očistite se, uklonite zloću djela svojih ispred očiju mojih, prestanite zlo činiti. Učite se dobro činiti, tražite pravdu, ispravljajte potlačenoga, dajte pravicu siroti, branite udovicu” (Izaija 1:16, 17).
Jehova je svome narodu jamčio zaštitu sve dok su ispravno postupali prema drugim ljudima i prema njemu. “Ovako veli [Jehova]: pazite na sud, i tvorite pravdu ... Blago čovjeku koji tako čini, i sinu čovječjemu koji se drži toga (Izaija 56:1, 2).
Krist vodi skupštinu
Isus je došao ispuniti Zakon i Proroke i otada je Jehovin vječni naum dolazio sve bliže svome ispunjenju (Matej 5:17; Efežanima 3:10, 11, 17-19). Drevni Mojsijev zakon bio je nadomješten Novim savezom, u koji su bili prihvaćeni kršćani iz Židova i ne-Židova (Jeremija 31:31-34). Bez obzira na to, i kršćanska skupština naših dana pridržava se Zlatnog pravila. A to je daljnji razlog za priznavanje vrijednosti ovog pravila: Krist je aktivni poglavar novovremene kršćanske skupštine. On svoja uputstva nije izmijenio. Njegov nadahnuti savjet još uvijek vrijedi.
Prije nego je napustio Zemlju, Isus je svojim sljedbenicima naložio da načine učenike od ljudi iz svih naroda, “učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedio”. Ovo uputstvo je u sebi uključivalo i Zlatno pravilo. Isus je svojim učenicima dao jamstvo: “I gle! Ja sam s vama sve dane do svrštetka ovog sustava stvari” (Matej 28:19, 20, NS).
Prema izvještaju u Luki 6:31, Isus je zapovijedio: “I kako hoćete da čine vama ljudi činite i vi njima onako.” Kakav li je samo izvanredan primjer Isus ostavio u tome da sami od sebe drugima činimo dobro!
Za vrijeme svoje zemaljske službe Isus je pažljivo promatrao što su ljudi morali podnositi, te je s njima suosjećao. Na jednom od svojih propovjedničkih putovanja, videći mnoštva ljudi, bio je obuzet suosjećanjem. Ali, ne samo to — on je učinio i pripreme da im pomogne. Kako? Tako što je organizirao intenzivni propovjednički pohod koji je njegove učenike vodio u domove ljudi. Njegovo uputstvo je glasilo: “A kad u koji grad ili selo uđete, ispitajte tko je u njemu dostojan, i ondje ostanite dok ne iziđete.” Da je ovo djelo imalo njegovu podršku i blagoslov njegova Oca, jasno je vidljivo iz daljnjih Isusovih riječi: “Koji vas prima, mene prima; a koji prima mene, prima onoga koji me je poslao ... I ako tko napoji jednoga od ovih malih samo čašom studene vode u ime učeničko, zaista vam kažem, neće mu plata propasti” (Matej 9:36–10:42).
Da Zlatno pravilo uključuje pozitivno postupanje u korist drugih, proizlazi iz riječi koje je Isus izgovorio jednom drugom prilikom: “I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grješnici ljube one koji njih ljube. I ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakva vam je hvala? Jer i grješnici čine tako. Ali, ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro ... i bit će vam velika plata” (Luka 6:32, 33, 35). Zato će nas još uvijek važeće Zlatno pravilo potaći na zahvaćanje inicijative i na činjenje dobra čak onim ljudima koje osobno ne poznajemo.
I dalje važeće i primjenjivo
Možda najuvjerljiviji dokaz da je Zlatno pravilo još uvijek važeće pokazuju osobna iskustva onih koji ga slijede. Kršćani koji iz dana u dan hode suglasno Božjim zapovijedima doživljavaju veliku radost i često neočekivane blagoslove. Jedna kršćanka koja se prema osoblju klinike u kojoj je bila liječena ponašala uljudno i ljubazno, utvrdila je da je iz toga izvukla korist, jer su se potom bolničarke i liječnici jako trudili da joj pomognu.
Jehovini svjedoci koji sudjeluju u podizanju Kraljevskih dvorana brzim načinom gradnje također mogu potvrditi vrijednost Zlatnog pravila. Ljubazni posjeti u susjedstvu gradilišta s namjerom upoznavanja ljudi s onim što se namjerava često se odražavaju pozitivno. Ljudi koji su prema Svjedocima prije bili protivnički nastrojeni, mogli su time utvrditi da ovi čine svojim bližnjima dobro, i sami promatrati kako Jehovin narod surađuje. Neki su već na temelju toga čak ponudili svoju pomoć kod građevinskih poslova — bilo da su sami željeli raditi ili su se izjasnili spremnima da stave na raspolaganje potrebne stvari. (Usporedi Zaharija 8:23.)
Jednog iranskog Svjedoka koji živi u Londonu prilikom kupovanja živežnih namirnica vrijeđao je vlasnik radnje zato što je stranac. Iranac mu je odlučno objasnio da je Jehovin svjedok i da zbog toga ne gaji nikakve predrasude prema ljudima drugih narodnosti. Upravo suprotno, čak posjećuje sve ljude u susjedstvu s viješću Biblije. Rezultat? Vlasnik radnje je narudžbi namirnica tog Svjedoka priložio nekoliko delikatesa.
Zlatno pravilo naravno nije ograničeno na takva mala djela ljubaznosti. Svoj daleko najveći izraz ono sigurno nalazi u dobru koje Jehovini svjedoci prouzročuju redovnim posjećivanjem svojih bližnjih u njihovim domovima s dobrom vješću o Božjem Kraljevstvu.
Živjeti prema Zlatnom pravilu
Primjenjivati Zlatno pravilo znači usmjeravati svoju pažnju na druge. To je aktivno životno pravilo. Trebamo tražiti prilike za činjenje dobra svojim bližnjima. Otvori se i gaji želju da za druge pokazuješ osobno zanimanje! (Filipljanima 2:4). To će ti donijeti bogati blagoslov. Slijedit ćeš Isusov savjet: “Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima” (Matej 5:16). Zauzvrat, Jehova će biti tvoj Nagraditelj, ako ga ozbiljno tražiš i svakodnevno živiš prema Zlatnom pravilu (Jevrejima 11:6).