Prepoznati sveti duh
JESI LI znao da sveti duh utječe na život svakog od nas? Jesi li znao da on može umnogome poboljšati tvoj život? To te možda iznenađuje. Ustvari, možda se pitaš: ‘Tko ili što je sveti duh?’
Ako pripadaš jednoj od crkava kršćanstva, vjerojatno si čuo kako svećenik krsti dijete “u ime Oca i Sina i svetoga Duha” (Matej 28:19, Daničić-Karadžić). Kad ih se upita da objasne što je sveti duh, većina svećenika brzo odgovara: ‘Sveti duh je treća osoba Trojstva, u svemu jednaka Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu.’
Ipak, tog stajališta nije bilo u prvim stoljećima naše ere. Za ilustraciju: 381. n. e. — oko tri stoljeća nakon smrti Isusovih apostola — Grgur iz Nazijanca je napisao: “Neki smatraju da je [sveti duh] sila (energeia), neki da je stvorenje, a neki da je Bog, dok se neki ne mogu odlučiti koje je od tog.”
Danas većina crkvi kršćanskog svijeta prihvaća trinitarijanski pogled na sveti duh. No, podupire li to Biblija? Ili je to samo stav zasnovan na tradiciji? Ustvari, Biblija nikada o svetom duhu ne govori na isti način kao što govori o Bogu ili Isusu. Naprimjer, u Bibliji sveti duh nema osobno ime.
Da li je to samo beznačajan detalj? Ne, imena su u Bibliji važna. Bog je naglasio važnost svog vlastitog imena kad je rekao: “Ja sam Jehova. To je ime moje; i nikom drugom neću dati svoju slavu, niti hvalu svoju rezanim likovima” (Izaija 42:8). Važnost imena je bila naglašena prije njegovog rođenja kad je anđeo rekao Mariji: “Nadjeni mu ime Isus” (Luka 1:31, DK). Ako su imena Oca i Sina tako važna, zašto onda sveti duh nema osobno ime? Sigurno je da bi samo taj jedan detalj trebao nekog natjerati na razmišljanje je li duh zaista jednak Ocu i Sinu.
Biblija i sveti duh
U Hebrejskim spisima, ili “Starom zavjetu”, govori se o ‘svetom duhu’ i ‘svome [Božjem] duhu’ (Psalam 51:11; Joel 2:28, 29). Mi čitamo da sveti duh može ispuniti neku osobu, sići na osobu, i obuzeti osobu (Izlazak 31:3; Suci 3:10; 6:34). Dio Božjeg svetog duha može biti uzet od jedne osobe i dan drugoj (4. Mojsijeva 11:17, 25). Sveti duh može djelovati na nekoga, omogućujući mu da čini nadljudska djela (Suci 14:6; 1. Samuelova 10:6).
Kakav se razuman zaključak iz toga može izvući? Sigurno ne da je sveti duh osoba. Kako se dio osobe može nekome oduzeti da bi se drugom dao? Štoviše, iz doba kad je Isus bio na zemlji nema dokaza da su vjerni Židovi sveti duh smatrali za osobu jednaku Ocu. Oni sasvim sigurno nisu obožavali sveti duh. Njihovo je obožavanje bilo isključivo usmjereno ka Jehovi, koga je sam Isus nazvao ‘svojim Ocem’ i ‘svojim Bogom’ (Ivan 20:17).
Poput takozvanog Staraog zavjeta, i u dijelu Biblije zvanom Kršćanski grčki spisi, ili “Novi zavjet”, stoji da sveti duh može ‘napuniti’ osobu ili biti “na” njoj (Djela apostolska 2:4; Luka 2:25-27). Sveti duh je bio ‘dan’, ‘izliven’, i ‘razdijeljen’ (Luka 11:13; Djela apostolska 10:45; Hebrejima 2:4). Na Pentekost 33. n. e., učenici su primili “od” Božjeg duha (Djela apostolska 2:17, DK). Biblija također govori o krštenju svetim duhom i o pomazanju svetim duhom (Matej 3:11; Djela apostolska 1:5; 10:38).
Ti biblijski citati dokazuju da sveti duh nije osoba. Taj zaključak je još više potvđen kad vidimo da je sveti duh naveden zajedno sa drugim stvarima koje nisu osobe. Naprimjer, u Bibliji stoji da je Stjepan bio “pun vjere i svetoga duha” (Djela apostolska 6:5). Apostol Pavao se je kao Božji sluga preporučio “čistoćom, znanjem, strpljivošću, dobrotom, Duhom Svetim, iskrenom ljubavi” (2. Korinćanima 6:4-6, Stvarnost).
Istina, ponekad se u Bibliji sveti duh personificira. Naprimjer, Izaija je rekao kako neki buntovnici “žalostiše sveti duh” Božji (Izaija 63:10, DK). I Pavao je rekao da sveti duh može biti ‘ožalošćen’ (Efežanima 4:30). Drugi biblijski citati govore da sveti duh poučava, vodi, govori, i svjedoči (Ivan 14:26; 16:13, 14; 1. Ivanova 5:7, 8). No, u Bibliji se također personificiraju i druge nežive stvari, kao što su mudrost, smrt, i grijeh (Poslovice 1:20; Rimljanima 5:17, 21). To je zapravo živ način na koji se Biblija ponekad izražava.
Mi danas na sličan način govorimo o Bibliji kad kažemo da ona nešto govori ili naučava neku doktrinu. Upotrebljavajući takve izraze, mi ne smatramo da je Biblija neka osoba, zar ne? Niti Biblija ne predstavlja sveti duh kao osobu kad upotrebljava usporedbe.
Što je, onda, sveti duh? To nije osoba. To je Božja vlastita djelujuća sila, koju upotrebljava da bi ostvario svoju volju (1. Mojsijeva 1:2). No, kako sveti duh utječe na naše živote? I kako možemo izvući više koristi iz njegova djelovanja?