Zašto se sporno pitanje rješava tako dugo?
PRIJE nekih 6 000 godina, Božji suverenitet nije bio sporan. Po završetku svojih predivnih djela stvaranja, “vidio je Bog sve što je načinio i gle! bilo je vrlo dobro” (1. Mojsijeva 1:31, NW). Potom je ušao u dug period “odmora”; naravno, ne zbog fizičkog umora. Odmarao se u smislu prestanka svog stvaranja na Zemlji, uvjeren da će njegova dobra namjera u odnosu na ta djela biti potpuni uspjeh (1. Mojsijeva 2:1-3; Izaija 55:11).
Kakva je to bila namjera? Jehova je prvi ljudski par smjestio u mjesto nazvano Edenski vrt. Njihova je prva odgovornost bila da se brinu za svoj rajski dom, uključujući i njegovu veliku raznolikost životinjskog svijeta. Trebali su također rađati i podizati djecu. S vremenom, kako je njihova obitelj rasla, trebali su proširivati Raj do krajeva Zemlje, poslušni Božjoj zapovijedi da si ‘podlože zemlju’. Tako bi Zemlja na kraju postala veličanstvenim domom, ispunjena sretnom, ujedinjenom obitelji koja služi svom nebeskom Ocu. To je bila Božja prvobitna namjera (1. Mojsijeva 1:27, 28; 2:8, 15, 20-22).
Jesu li Adam i Eva trebali sudjelovati u ispunjenju ove veličanstvene namjere do njenog svršetka? To je ovisilo o njihovom daljnjem surađivanju u toj namjeri uz poslušnost svom Stvoritelju. Njihova poslušnost nije trebala biti slijepa. Njima je dana slobodna volja, jer je Bog želio da mu služe jer ga cijene u svojim srcima. Kao vidljivi znak svoje pravovaljane suverenosti, dao je jednostavan ispit. Mogli su se hraniti bilo kojom vrstom hrane u vrtu osim jednom. Tamo je stajala voćka stabla u vezi kojeg je Bog rekao: “U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (1. Mojsijeva 2:16, 17, Stvarnost).
Te nam riječi govore da Adam i Eva nisu bili stvoreni da ostare i umru. Smrt je trebala doći ako bi bili neposlušni ovoj jednostavnoj zapovijedi. Da su Adam i Eva ostali poslušni Bogu, još uvijek bi živjeli na Zemlji kao roditelji svjetske obitelji savršenog potomstva. (Vidi načelo zapisano u Psalmu 37:29.)
Međutim, jedno od Božjih anđeoskih stvorenja, sada zvano Sotonom, postalo je kritički raspoloženo prema Božjem načinu vladanja. On je nagnao Evu da jede od zabranjenog voća, prijevarno nagovješćujući da bi joj bilo bolje kad bi bila neovisna od Božje suverenosti. Sotonin pravi motiv je, međutim, bila želja da on bude bogom buduće ljudske obitelji (1. Mojsijeva 3:1-5; Matej 4:8, 9; Ivan 8:44).
Budući da je Jehova prvom ljudskom paru dao sve što su trebali, Eva je trebala poduprijeti njegovu suverenost i odbaciti Sotonin lažljiv prijedlog. Ipak, tragično je da je išla dalje i prekršila Božji zakon. Kasnije je i Adam izabrao da se pridruži svojoj ženi u njenom nerazumnom postupku. Tako se samovoljni par, zajedno sa Sotonom, pobunio protiv Boga, pa se pojavilo pitanje božanske suverenosti (1. Mojsijeva 3:6).
Vrijeme potrebno da se riješe vitalna pitanja
Jehova je troje pobunjenika mogao uništiti odmah na licu mjesta. No, to ne bi za sva vremena riješilo pitanja koja su se pojavila njihovom pobunom. Može li čovjek uspješno upravljati sobom bez Boga? Je li bilo pravedno od Boga da traži podložnost svom suverenitetu? Nadalje, s obzirom na ponašanje prvog para, bi li neki ljudi nesebično, svojom slobodnom voljom izabrali služiti Bogu — čak i pod Sotoninim kušnjama? (Job 1:7-11; 2:4). Trebalo je proći vrijeme da bi se dobio odgovor na ta pitanja. Trebalo je, također, proteći određeno vrijeme da se nadvladaju posljedice prve pobune i da se ispuni Božja namjera da Zemlju učini rajem nastanjenim bezgrešnim ljudskim rodom. Mi još uvijek čekamo konačno rješenje tih stvari.
U skladu sa svojim zakonom, Bog je Adamu i Evi oduzeo prednost da žive vječno. Oni više nisu bili vrijedni da sudjeluju u ispunjenju njegove velike namjere. Ipak, prije nego su umrli, bilo im je dozvoljeno da stvore i podignu potomstvo. Istina, Adam i Eva nisu više mogli na svoje potomstvo prenijeti pulsirajuć, bezgrešan život (Rimljanima 5:12). No, iako su generacije koje su uslijedile bile rođene nesavršene i osuđene na smrt, mnogi su pojedinci imali priliku pokazati gdje stoje u velikom pitanju suvereniteta.
Rješavanje spornog pitanja
Kako će Bog riješiti ta pitanja u vezi svog suvereniteta? Na određen način to pitanje postavljeno još u Edenu, nije dobilo odgovor. Tisuće godina ljudske povijesti bolno su pokazale da je Sotonina tvrdnja kako će Evi biti bolje ako bude neovisna od Boga, bila laž. Ljudska vladavina, koja ignorira Boga, predstavljala je stalni neuspjeh. Kao što Biblija kaže: “Čovjek je nad čovjekom vladao na njegovu štetu” (Propovjednik 8:9, NW).
S druge strane, mnoge su dobre stvari bile zabilježene u toku dugih godina od kad su Adam i Eva sagriješili. Mnogi su ljudi pokazali nesalomivu privrženost Jehovinom suverenitetu, a najistaknutiji primjer bio je “Sin čovječji”, sam Isus Krist (Matej 20:18; Jevrejima 11:1–12:3). Oni koji su slijedili Božje zakone i priznali njegov suverenitet uvjerili su se da je to zaista najbolji put. Oni su iskusili istinitost izreke: “Blagoslov Jehovin — obogaćuje i on nikakvu bol s njim ne pridodaje” (Poslovice 10:22, NW). Štoviše, zahvaljujući pripremi uskrsnuća, oni će na kraju sudjelovati u ispunjenju Božje veličanstvene namjere (Ivan 5:28, 29).
Jehova nije zaboravio svoju prvobitnu namjeru. Onima koji odbacuju njegov suverenitet neće za sva vremena biti dozvoljeno da dominiraju nad Zemljom, i Biblija upozorava da će Bog uskoro djelovati protiv njih. Čitamo: “Otkriva se Božja srdžba s neba protiv svake bezbožnosti” (Rimljanima 1:18, NW). Ovaj dolazeći izraz Božjeg gnjeva, koji Biblija naziva Harmagedon, nedvojbeno će pokazati da on zaista postoji. Taj će događaj preživjeti samo oni koji priznaju njegovu suverenost. “Čestiti [će] obitavati na zemlji i nedužni će se na njoj ostaviti. A zli će biti odrezani sa same zemlje; nevjerni bit će otrgnuti s nje” (Poslovice 2:21, 22, NW).
Veliko sporno pitanje i ti
U svjetlu svih tih činjenica, svatko od nas — poput Adama i Eve — mora napraviti izbor. Hoćemo li pokušati živjeti neovisno od Boga? Ili ćemo se podložiti njegovoj suverenosti? Zapamti, to je najvažnije pitanje s kojim se danas suočavaš. Druga sporna pitanja, kako god važna mogu izgledati, tiču se tvog sadašnjeg života. Ovo pitanje se tiče vječnog života. Odluka koju ćeš donijeti utjecat će na tvoju vječnu budućnost.
Kako možeš pokazati da prihvaćaš Božji suverenitet? Tako što ćeš marljivo proučavati njegovu Riječ, Bibliju, te biti poslušan njegovoj volji u zajednici sa ostalim pravim kršćanima (Sofonija 2:2, 3). Učiniš li tako, imat ćeš sretnu nadu da vidiš ispunjenje Božje veličanstvene namjere. Poživjet ćeš i vidjeti ostvarenje ovog divnog obećanja: “Još samo malo i zloga više neće biti (...) A krotki će posjedovati zemlju i nalazit će zaista svoju najveću radost u obilju mira” (Psalam 37:10, 11, NW). Kakav divan ishod za sve koji se podlože Božjoj suverenosti! Kakav snažan razlog za donošenje mudre odluke u ovom najvažnijem pitanju!