Jehova čuje naše hitne povike za pomoć
POMOĆ je bila hitno potrebna. To je bilo očito iz velike tuge na licu kraljevog peharnika. Upitan što nije u redu, peharnik je izrazio svoju tugu zbog opustošenog stanja Jeruzalema i njegovih zidova. Tada mu je postavljeno pitanje: ‘Što tražiš?’ “Smjesta sam se pomolio Bogu nebeskom”, pisao je kasnije peharnik Nehemija. To je bio brzi, tihi, hitni povik za Jehovinu pomoć. I kakav je bio rezultat? Pa, perzijski kralj Artakserks bez odlaganja je ovlastio Nehemiju da ponovo izgradi zidove Jeruzalema! (Nehemija 2:1-6, NW).
Da, Bog čuje hitne molbe onih koji ga ljube (Psalam 65:2). Stoga, ako iskušenje izgleda veće nego što ga možeš izdržati, možeš moliti kao što je to učinio psalmist David u 70. psalmu, kad mu je bila neposredno potrebna božanska pomoć. Podnaslov tog psalma pokazuje da je njegova svrha “za spomen”. Uz neznatne izmjene, on ponavlja Psalam 40:13-17. No, kako nama, kao Jehovinom narodu, može pomoći 70. psalam?
Molba za brzo izbavljenje
David započinje molbom: “O Bože, spasi me. Jahve, u pomoć mi pohitaj” (Psalam 70:2, St). Kad smo u nevolji, možemo moliti da nam Bog brzo priskoči u pomoć. Jehova nas ne iskušava zlim stvarima i zna “kako ljude odane Bogu izbaviti iz kušnje” (2. Petrova 2:9, NW; Jakov 1:13). Međutim, što ako dozvoljava da iskušenje i dalje traje, možda da nas nečemu pouči? Tada ga možemo moliti za mudrost kako bi sa time mogli izaći na kraj. Ako molimo s vjerom, on će nam dati mudrost (Jakov 1:5-8). Bog nam također daje snagu koja nam je potrebna da podnesemo iskušenja. Primjerice, on će nas ‘potkrijepiti na postelji bolesti’ (Psalam 41:1-3, NW; Jevrejima 10:36).
Naša naslijeđena grešnost, kao i stalna izloženost iskušenju i nastojanjima Đavola da razori naš odnos s Jehovom, mogu nas potaći da svaki dan molimo za Božju pomoć (Psalam 51:1-5; Rimljanima 5:12; 12:12). Isusove riječi iz uzorne molitve vrijedne su pažnje: “I ne uvedi nas u iskušenje, nego nas izbavi od zloga” (Matej 6:13, NW). Da, možemo moliti Boga kako nam, kad smo iskušani, ne bi dozvolio da podlegnemo tome da ga ne poslušamo i kako bi spriječio Sotonu, “zloga”, da nas ne nadmudri. Međutim, svoje vapaje za izbavljenje povežimo sa koracima izbjegavanja situacija koje bi nas nepotrebno izložile iskušenju i Sotoninim zamkama (2. Korinćanima 2:11).
Oni koji se ‘zlurado grohoću’
Mogli bismo biti bolno iskušani, jer nas neprijatelji grde zbog vjere koju pokazujemo. Ako bi se to tebi dogodilo, razmisli o Davidovom riječima: “Nek se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Nek odstupe i nek se posrame koji se nesreći mojoj raduju! Nek uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoću!” (Psalam 70:3, 4, St). Davidovi neprijatelji željeli su ga vidjeti mrtvog; oni su mu ‘radili o glavi’, ili životu. Međutim, umjesto da se osvećuje, on je pokazao vjeru da će ih Bog posramiti. David je molio da njegovi neprijatelji budu ‘posramljeni i smeteni’ — zbunjeni, osujećeni, smućeni, spriječeni u pokušaju da ostvare svoje zle zamisli. Da, neka oni koji ga žele povrijediti i uživati u njegovoj nevolji budu zbunjeni i neka se osramote.
Ako bismo se pakosno radovali kad naše neprijatelje zadesi nevolja, morali bismo položiti Jehovi račun za svoj grijeh (Priče Salamunove 17:5; 24:17, 18). Međutim, kad neprijatelji sramote Boga i njegov narod, možemo moliti Jehovu da, zbog svog svetog imena, učini da ‘odstupe i dožive sramotu’ pred ljudima od kojih traže slavu (Psalam 106:8). Osveta je Božja, i on može svoje i naše neprijatelje posramiti i smesti (5. Mojsijeva 32:35). Primjerice, nacistički vođa Adolf Hitler želio je istrijebiti Jehovine svjedoke iz Njemačke. Kako je bijedno zakazao, jer danas mnoge tisuće njih tamo objavljuju vijest Kraljevstva!
U podrugljivom ismijavanju naši neprijatelji mogu ‘zlurado grohotati’. Budući da oni ismijavaju Boga i njegov narod, neka bi ti grešnici ‘uzmakli u svojoj sramoti’, trpeći nemilost. Dok molimo za to, neka bismo održavali svoju besprijekornost i radovali Jehovino srce, tako da može odgovoriti Sotoni i svakome koji ga ismijava (Priče Salamunove 27:11). I neka se nikad ne bismo bojali naših oholih neprijatelja, jer onaj “tko se uzda u Jehovu bit će zaštićen” (Poslovice 29:25, NW). Ponosni babilonski kralj Nabuhodonozor, koji je zarobio Božji narod, doživio je sramotu i morao priznati da je ‘Kralj nebeski u stanju poniziti one koji u ponosu hode’ (Danijel 4:37, NW).
“Velik je Bog!”
Iako nam neprijatelji mogu nanijeti nevolju, neka bismo uvijek zajedno sa suobožavateljima veličali Jehovu. David nije dozvolio da ga nevolja toliko zaguši da propusti veličati Boga, već je rekao: “Neka kliču i nek se vesele u tebi svi koji tebe traže! Neka govore svagda: Velik je Bog! svi koji spasenje tvoje ljube!” (Psalam 70:5, St). Jehovin narod nastavlja biti vrlo radostan, jer ‘kliče i veseli se’ u njemu. Kao njegovi predani, kršteni Svjedoci, imaju veliku radost koja proizlazi iz bliskog odnosa s njim (Psalam 25:14). No, njih bi se moglo smatrati poniznim tražiteljima Boga. Budući da su vjernici koji drže Božje zapovijedi, oni neprestano traže daljnju spoznaju njega i njegove Riječi (Propovjednik 3:11; 12:13, 14; Izaija 54:13).
Dok Jehovini svjedoci objavljuju dobru vijest, oni doista neprestano govore: “Velik je Bog!” Oni veličaju Jehovu, poštujući ga više od svega. Radosno pomažu onima koji traže istinu da uče o Bogu i da ga slave. Nasuprot svjetovnim ljubiteljima užitaka, Jehovin narod ‘spasenje njegovo ljubi’ (2. Timoteju 3:1-5). Svjesni svoje naslijeđene grešnosti, duboko su zahvalni za pune ljubavi pripreme Jehove Boga za oslobođenje u vječni život, omogućene kroz pomirbenu žrtvu njegovog dragog Sina, Isusa Krista (Ivan 3:16; Rimljanima 5:8; 1. Ivanova 2:1, 2). Veličaš li Boga i pokazuješ li da ‘ljubiš njegovo spasenje’ kroz vršenje ispravnog obožavanja na njegovu slavu? (Ivan 4:23, 24).
Uzdati se u Spasitelja
Kad se David izrazio u ovom psalmu, osjećao je tako očajnu nevolju da je rekao: “A bijedan sam ja i nevoljan, o Bože, u pomoć mi pohitaj! Ti si pomoć moja i spasitelj; Jahve, ne kasni!” (Psalam 70:6, St). Pogođeni iskušenjima koja pritišću vjernike nevoljama kao što su progonstva, iskušenja i napadi Sotone — možemo izgledati ‘bijedni’. Iako možda nismo siromasi, izgledamo bespomoćno pred bezobzirnim neprijateljima. Ipak, možemo biti uvjereni da Jehova može i da će nas izbaviti kao svoje vjerne sluge (Psalam 9:17-20).
Jehova je “spasitelj” kad trebamo spasenje. Naši vlastiti propusti su nas možda doveli u neku iskušavajuću situaciju. Međutim, ako nam je naša ‘ludost pokvarila život’, neka se naše srce ne bi ‘ljutilo na Jahvu’ (Izreke 19:3, St). Njega ne treba okrivljavati i on je spreman pomoći nam ako ga molimo u vjeri (Psalam 37:5). Što ako se naprežemo da izbjegnemo grijeh? Onda budimo određeni u molitvi, moleći za božansku pomoć da nastavimo ići putem pravednosti (Matej 5:6; Rimljanima 7:21-25). Bog će odgovoriti na našu iskrenu molitvu, i duhovno ćemo napredovati ako se podložimo vodstvu njegovog svetog duha (Psalam 51:17; Efežanima 4:30).
Kad se nalazimo u mukama zbog ispita vjere, možda osjećamo da ne možemo više izdržati. Budući da je naše grešno tijelo slabo, ono može težiti za brzim izbavljenjem (Marko 14:38). Zato možda preklinjemo: “Jahve, ne kasni!” Posebice ako smo zabrinuti zbog sramoćenja Božjeg imena, možda ćemo biti potaknuti moliti poput proroka Danijela: “O Jehova, čuj. O Jehova, oprosti. O Jehova, obrati pažnju i čini. Ne kasni, zbog sebe, o moj Bože, jer je tvoje ime prizvano (...) na tvoj narod” (Danijel 9:19, NW). Možemo imati vjeru da naš nebeski Otac neće suviše kasniti, jer je apostol Pavao zajamčio: “Pristupimo (...) sa slobodom govora prijestolju nezaslužene dobrohotnosti, da dobijemo milosrđe i nađemo nezasluženu dobrotu kao pomoć u pravo vrijeme” (Hebrejima 4:16, NW).
Nikad ne zaboravi da je Jehova Spasitelj. Kao njegovi sluge, bit će dobro da se sjetimo toga, kao i bogougodnih nazora iz 70. psalma. Možda se ponekad moramo uvijek iznova moliti zbog nekog veoma važnog pitanja (1. Solunjanima 5:17). Možda izgleda da nema rješenja za neki osobni problem, da nema izlaza iz škripca u kojem se nalazimo. Međutim, naš nebeski Otac pun ljubavi ojačat će nas i neće nam dozvoliti da budemo iskušani više nego što možemo podnijeti. Dakle, neka se nikad ne bismo umorili u iskrenoj molitvi doći pred prijestolje Kralja Vječnosti (1. Korinćanima 10:13; Filipljanima 4:6, 7, 13; Otkrivenje 15:3). Molimo u vjeri i bezuvjetno se pouzdajmo u njega, jer Jehova čuje naše hitne povike za pomoć.