Je li još živo obožavanje božice-majke?
OBOŽAVANJE božice-majke je u doba prvih kršćana još uvijek postojalo. Apostol Pavao se s time susreo u Efezu u Maloj Aziji. Kao i u Ateni, gradu u kome su se također obožavale božice, on je i ovdje dao svjedočanstvo o ‘Bogu, Stvoritelju svijeta’, živom Stvoritelju, koji nije ‘sličan zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari — tvorevini ljudskog umijeća i mašte’. To je za Efežane, od kojih je većina obožavala božicu-majku Artemidu, bilo previše. Oni koji su živjeli od izrade srebrnih svetišta božice potakli su pobunu. U roku od otprilike dva sata, mnoštvo je vikalo: “Velika je efeška Artemida!” (Djela apostolska 17:24, 29; 19:26, 34, Stvarnost).
Efeška Artemida
Grci su također obožavali Artemidu, ali se Artemida obožavana u Efezu ne može s njom čvrsto poistovjetiti. Grčka Artemida bila je djevičanska božica lova i rađanja. Efeška Artemida bila je božica plodnosti. Njezin se ogromni hram u Efezu smatralo jednim od sedam svjetskih čuda. Njen kip, čiji je prsni koš bio prekriven redovima jajolikih grudi i za koji se mislilo da je pao s neba, predstavljao ju je kao utjelovljenje plodnosti. Osobiti oblik tih grudi bio je povod raznim tumačenjima, npr. da predstavljaju vijence jaja ili čak bikovih muda. Bez obzira na objašnjenje, simbol plodnosti je jasan.
Interesantno je da je, prema The New Encyclopædii Britannici, prvobitni kip te božice “bio načinjen od zlata, ebanovine, srebra i crnog kamena”. Dobro poznati kip efeške Artemide iz drugog stoljeća n. e. crnog je lica, ruku i stopala.
Lik Artemide bio je nošen ulicama. Bibličar R. B. Rackham piše: “U hramu [Artemide su bili] spremljeni njeni (...) likovi, svetišta, posvećene posude od zlata i srebra, posude koje su na velikim blagdanima u raskošnim procesijama bile nošene u grad i natrag.” Ti su blagdani privlačili stotine tisuća hodočasnika iz cijele Male Azije. Oni su kupovali mala svetišta božice, te bi je nazivali velikom, svojom gospom, kraljicom, djevicom, “onom koja sluša i prima molitve”. Pavao i rani kršćani su u takvoj sredini trebali pokazati veliku hrabrost da bi mogli uzvisivati ‘Boga, Stvoritelja svijeta’, a ne bogove i božice načinjene od ‘zlata, srebra ili kamena’.
Od božice-majke do “Majke Božje”
Apostol Pavao je starješinama kršćanske skupštine u Efezu prorekao otpadništvo. Upozorio je da će se podići otpadnici koji će govoriti “izvrnutu nauku” (Djela apostolska 20:17, 28-30). Među stalno vrebajućim opasnostima u Efezu bio je i povratak obožavanju božice-majke. Je li se to zaista i dogodilo?
U New Catholic Encyclopedii čitamo: “Smatralo se da je Efez, kao hodočasnički centar, pogrebno mjesto [apostola] Ivana. (...) Jedna druga tradicija, posvjedočena od koncila u Efezu (431), povezuje Blaženu Djevicu Mariju sa svetim Ivanom. Bazilika u kojoj je bio održan koncil nazvana je Marijinom crkvom.” U jednom drugom katoličkom djelu (Théo—Nouvelle encyclopédie catholique) govori se o “vjerodostojnoj tradiciji” da je Marija pratila Ivana u Efez, gdje je provela preostali dio svog života. Zašto je ova pretpostavljena veza između Efeza i Marije važna za nas danas?
Dopustimo da na to odgovori The New Encyclopædia Britannica: “Obožavanje majke Božje dobilo je podstrek kad je kršćanska Crkva postala državnom crkvom pod Konstantinom i poganske su se mase slijevale u crkvu. (...) Njihova pobožnost i vjerska svijest bile su stvarane tisućljećima kroz kult ‘velike majke’ božice i ‘božanske djevice’, što je započelo još u starim popularnim religijama Babilonije i Asirije.” Koje je mjesto moglo biti bolje od Efeza za “kristijanizaciju” obožavanja božice-majke?
Tako je u Efezu 431. n. e. takozvani treći ekumenski koncil proglasio Mariju za “Theotokos”, što je grčka riječ koja znači “Bogorodica”, ili “Majka Božja”. U New Catholic Encyclopedii stoji: “Upotreba ove titule od strane crkve bila je nesumnjivo presudna za rast doktrine o Mariji i njoj posvećenom bogoslužju u kasnijim stoljećima.”
Ruševine “crkve Djevice Marije”, u kojoj se održao taj koncil, i danas se mogu vidjeti na području starog Efeza. Može se posjetiti i kapelu, koja je po tradiciji bila kuća u kojoj je Marija živjela i umrla. Papa Pavao VI je 1967. posjetio ova svetišta Marije u Efezu.
Da, Efez je bio središte preobrazbe poganskog obožavanja božice-majke, sa kojim se Pavao susreo u prvom stoljeću, u žarku odanost Mariji kao “Majci Božjoj”. Obožavanje božice-majke se u zemljama kršćanstva održalo na životu u prvom redu kroz odanost Mariji.
Obožavanje božice-majke još živi
Encyclopædia of Religion and Ethics citira bibličara W. M. Ramsaya, koji kaže da je “u 5. stoljeću čast koja se iskazivala Djevici Mariji u Efezu bio [obnovljeni] oblik starog poganskog anatolskog obožavanja Djevice Majke”. U djelu The New International Dictionary of New Testament Theology stoji: “Katolička predodžba o ‘majci Božjoj’ i ‘kraljici neba’, iako nastala kasnije od N[ovog] Z[avjeta], ukazuje na mnogo ranije religijsko-povijesne korijene sa Istoka. (...) U kasnijem obožavanju Marije nalaze se mnogi tragovi poganskog kulta božanske majke.”
Ti su tragovi previše brojni i previše detaljni a da bi bili slučajni. Sličnost između kipova majke s djetetom Djevice Marije i kipova poganskih božica, kao što je to Izida, ne može proći nezapaženo. Stotine kipova i ikona Crne Madone iz katoličkih crkava po cijelom svijetu ne mogu a da ne podsjete na kip Artemide. Djelo Théo—Nouvelle encyclopédie catholique o tim Crnim Djevicama kaže: “Izgleda da su one bile sredstvo kojim se na Mariju prenijelo ono što je preostalo od popularnog obožavanja Diane [Artemide] (...) ili Kibele.” Procesije na Dan uzašašća Djevice Marije također nalaze svoj prototip u procesijama u čast Kibele i Artemide.
I sama nas imena dana Mariji podsjećaju na poganske božice-majke. Ištar je bila uzvisivana kao “Sveta djevica”, “moja Gospa”, i “milosrdna majka koja sluša molitve”. Izida i Astarta su bile nazivane “Kraljicama neba”. Kibela je prozvana “Majkom svih blagoslovljenih”. Svi se ti nazivi, s manjim varijacijama, primjenjuju na Mariju.
Drugi vatikanski koncil podupro je kult “Blažene Djevice”. Papa Ivan Pavao II je dobro poznat po svojoj strastvenoj odanosti Mariji. Na svojim velikim putovanjima on nikad ne propušta priliku da posjeti Marijina svetišta, uključujući tu i Crnu Madonu iz Czestochowa u Poljskoj. On je Mariji povjerio čitav svijet. Stoga ne iznenađuje da pod naslovom “Majka Božica”, The New Encyclopædia Britannica piše: “Taj se naziv također primjenjivao na likove tako različite kao što su takozvane Venere kamenog doba i Djevica Marija.”
Međutim, rimokatoličko štovanje Marije nije jedini način na koji je obožavanje božice-majke preživjelo do naših dana. Neobično je da su podupiratelji feminističkog pokreta proizveli mnogo literature o obožavanju božice-majke. Oni vjeruju da su u ovom agresivnom svijetu kojim dominiraju muškarci, žene nemilice tlačene i da obožavanje usmjereno ženi pokazuje težnje čovječanstva za manje agresivnim svijetom. Čini se da oni također vjeruju kako bi svijet danas bio bolje i mirnije mjesto kad bi bio više feministički orijentiran.
No, obožavanje božice-majke nije donijelo mir antičkom svijetu, a neće donijeti mir ni danas. Osim toga, danas se sve više i više ljudi, ustvari milijuni priključuju Jehovinim svjedocima, uvjereni da Marija neće spasiti svijet, iako je oni poštuju i vole kao vjernu ženu iz prvog stoljeća koja je imala divnu prednost što je rodila i odgojila Isusa. Jehovini svjedoci također ne vjeruju da pokret za oslobođenje žena može dovesti do mira u svijetu, iako neki od njegovih zahtjeva mogu biti opravdani. Zato oni gledaju na Boga kojeg je Pavao objavio Atenjanima i Efežanima, ‘Boga koji je stvorio svijet i sve što je u njemu’ (Djela apostolska 17:24; 19:11, 17, 20). Taj je Svemoćni Bog, čije je ime Jehova, obećao veličanstveni novi svijet “gdje pravda živi”, i mi se s povjerenjem možemo osloniti na njegovo obećanje (2. Petrova 3:13).
Biblijsko gledište o položaju žene pred Bogom i pred muškarcem bit će razmatrano dalje u ovom časopisu.
[Slika na stranici 5]
AŠTORETH Kanaanska božica spolnosti i rata
[Zahvala]
Musée du Louvre, Pariz
[Slika na stranici 6]
ARTEMIDA Efeška božica plodnosti
[Zahvala]
Musei dei Conservatori, Rim
[Slika na stranici 7]
“MAJKA BOŽJA” u kršćanstvu
[Zahvala]
Katedrala u Chartresu, Francuska