‘Žene koje se trude u Gospodinu’
“Pozdravite Trifenu i Trifozu, koje se trude u Gospodinu!” (RIMLJANIMA 16:12, St).
1. Na koji način se Isusova zemaljska služba pokazala blagoslovom za žene?
ISUSOVA zemaljska služba bila je zaista blagoslov za židovske žene. Djelo koje je on započeo donosilo je utjehu, nadu i novo dostojanstvo ženama svih rasa. On se nije obazirao na predaje judaizma, koje su ‘obezvrijedile riječ Božju’ (Matej 15:6, NW). Mnoge od tih predaja ismjehivale su osnovna ženina prava koja im je Bog dao.
Isusov stav prema ženama
2. Zašto se može reći da je Isusov pristup ženama bio revolucionaran za to vrijeme?
2 Kakva je samo razlika bila između Isusovog stava prema ženama i stava koji su pokazivali židovski religiozni vođe! Kako navodi Encyclopaedia Judaica, ovi drugi smatrali su da su žene “pohlepne, vole prisluškivati, lijene su i ljubomorne.” Na razgovor sa ženama gledalo se poprijeko, a “za učenjaka je bilo sramota razgovarati sa ženom na ulici” (Jerusalem in the Time of Jesus, od Joachima Jeremiasa; usporedi Ivan 4:27). Još bi se moglo mnogo govoriti o prezrivom stavu vođa judaizma prema ženama. No, gore spomenuto dovoljno pokazuje kako je Isusov pristup ženama zaista bio revolucionaran u to vrijeme.
3. Koji događaji za vrijeme Isusove službe pokazuju da je on dragovoljno poučavao žene o dubokim duhovnim istinama?
3 Isus pruža savršen primjer o tome kako muškarci mogu imati srdačan, a ipak čestit odnos prema ženama. Ne samo da je razgovarao s njima, već ih je također poučavao dubokim duhovnim istinama. Ustvari, prva osoba kojoj je otvoreno otkrio da je Mesija bila je baš žena, i još k tome Samarićanka (Ivan 4:7, 25, 26). Nadalje, događaj u vezi s Martom i Marijom jasno pokazuje da Isus, za razliku od židovskih religioznih vođa, nije smatrao da žena nema pravo ponekad ostaviti svoje lonce i tave kako bi povećala svoju duhovnu spoznaju. Tom prilikom Marija je “odabrala dobar dio”, stavljajući duhovne stvari na prvo mjesto (Luka 10:38-42, NW). Međutim, nekoliko mjeseci kasnije, kad je umro njihov brat, Marta, a ne Marija, pokazala je veću želju da vidi Učitelja. Kako smo samo i danas uzbuđeni dok čitamo taj duboki duhovni razgovor između Isusa i Marte o nadi uskrsnuća! (Ivan 11:20-27). Kakva je to samo prednost bila za Martu!
Žene koje su služile Isusu
4, 5. Tko je osim apostola slijedio Isusa za vrijeme njegove službe u Galileji, i kako su mu one služile?
4 Isus je također prihvatio službu žena dok je putovao zemljom. U svom izvještaju o Evanđelju, Marko spominje “žene (...) koje su ga [Isusa] pratile i služile mu kad bijaše u Galileji” (Marko 15:40, 41, St). Tko su bile te žene, i kako su one služile Isusu? Nisu nam poznata sva imena, ali Luka spominje neke i objašnjava na koji su način one služile Isusu.
5 Luka piše: “Zatim je redom obilazio gradove i sela propovijedajući i navješćujući Radosnu vijest o kraljevstvu Božjem. Pratila ga Dvanaestorica i neke žene što ih je izliječio od zlih duhova i bolesti: Marija, zvana Magdalanka, iz koje bijaše izišlo sedam zlih duhova; Ivana, žena Herodova upravitelja Kuza; Suzana i mnoge druge, koje su ih pomagale svojim dobrima” (Luka 8:1-3, St). Isus je dragovoljno dopuštao tim ženama da ga slijede i da koriste svoja dobra, služeći njegovim materijalnim potrebama kao i potrebama njegovih apostola.
6. (a) Tko je pratio Isusa na njegovom posljednjem putovanju u Jeruzalem? (b) Tko je stajao uz Isusa prilikom njegove smrti, i kako su neke od njih nagrađene? (c) Što je, sa stajališta tradicija judaizma, značajno u vezi izvještaja u Ivanu 20:11-18?
6 Kad je Isus pogubljen, “tu su bile i izdaleka gledale mnoge žene, koje su već od Galileje pratile Isusa i služile mu. Među njima bijahu: Marija iz Magdale, Marija, Jakovljeva i Josipova majka” (Matej 27:55, 56, St). Dakle, mnoge su vjerne žene bile uz Isusa u vrijeme njegove smrti. Također je vrijedno pažnje to da su žene bile prvi svjedoci njegovog uskrsnuća (Matej 28:1-10). To je samo po sebi bio udarac židovskoj tradiciji, jer se unutar judaizma smatralo da su žene nedostojne da budu pravovaljani svjedoci. Imajući to na umu, pročitajmo Ivana 20:11-18, i pokušajmo si predočiti veliko uzbuđenje koje je Marija Magdaljena morala osjećati kad joj se ukazao uskrsnuli Učitelj, pozvao je po imenu i upotrijebio kao svog svjedoka da obavijesti njegove učenike kako je on zaista živ!
Vjerne kršćanke nakon Pentekosta
7, 8. (a) Kako znamo da su žene bile prisutne kad je na Pentekost izliven sveti duh? (b) Kako su kršćanke sudjelovale u početnom širenju kršćanstva?
7 Kad je Isus uzašao na nebo, boguodane žene nalazile su se sa vjernim apostolima u gornjoj sobi u Jeruzalemu (Djela apostolska 1:12-14). Očito je da su žene bile među onima na koje je na Pentekost izliven sveti duh. Zašto? Jer je Petar, kad je objašnjavao što se gododilo, citirao Joela 2:28-30, koji posebno spominje “kćeri” i “sluškinje” (Djela apostolska 2:1, 4, 14-18). Takve duhom rođene, pomazane kršćanke bile su dio kršćanske skupštine od njenog samog osnutka.
8 Žene su igrale važnu, iako ne glavnu, ulogu u širenju kršćanstva. Marija, Markova majka i Barnabina teta, stavila je svoju očito veliku kuću na raspolaganje jeruzalemskoj skupštini (Djela apostolska 12:12). Učinila je to dobrovoljno u vrijeme kad su izbila nova progonstva kršćana (Djela apostolska 12:1-5). Četiri kćeri evangelizatora Filipa imale su prednost biti kršćanske proročice (Djela apostolska 21:9; 1. Korinćanima 12:4, 10).
Pavlov stav prema ženama
9. Koji savjet je Pavao dao u vezi sa kršćankama u svom prvom pismu Korinćanima, i na poštivanje kojeg božanskog načela je hrabrio žene?
9 Apostola Pavla ponekad optužuju za mržnju i nepovjerenje prema ženama. Istina, Pavao je bio taj koji je zahtijevao da žene zadrže svoje odgovarajuće mjesto unutar kršćanske skupštine. Pod normalnim okolnostima, one nisu smjele poučavati na kršćanskim sastancima (1. Korinćanima 14:33-35). Ako je kršćanka govorila na sastanku zato što nije bio prisutan nijedan muški kršćanin ili zato što je potaknuta svetim duhom proricala, od nje se tražilo da nosi pokrivalo na glavi. To pokrivalo bilo je “znak podložnosti”, vidljivi dokaz da žena priznaje Božje uređenje poglavarstva (1. Korinćanima 11:3-6, 10, St).
10. Za što neki optužuju apostola Pavla, ali što dokazuje da je ta optužba lažna?
10 Pavao je očito našao za potrebno da podsjeti prve kršćane na ta teokratska načela da na skupštinskim sastancima ‘sve bude pristojno’ (1. Korinćanima 14:40, St). No, da li to znači da je Pavao bio protivnik žena, kako neki tvrde? Ne, ne znači. Zar nije Pavao bio taj koji je, završavajući poglavlje svog pisma Rimljanima, poslao srdačne pozdrave deveterim kršćankama? Nije li pokazao duboko cijenjenje prema Febi, Priski (Priscili), Trifeni i Trifozi, nazvavši ove posljednje dvije ženama “koje se trude u Gospodinu”? (Rimljanima 16:1-4, 6, 12, 13, 15, St). Uz to, Pavao je bio taj koji je pod nadahnućem napisao: “Jer svi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli. Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više ni roba ni slobodnjaka; nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu” (Galaćanima 3:27, 28, St). Pavao je očigledno ljubio i cijenio svoje kršćanske sestre, uključujući Lidiju, koja je pokazala primjernu gostoljubivost u vrijeme kušnje (Djela apostolska 16:12-15, 40; Filipljanima 4:2, 3).
Marljive žene danas
11, 12. (a) Kako se danas doslovno ispunjava Psalam 68:11? (b) U kakvoj se situaciji nalaze mnoge naše sestre, i zašto je njima potrebna naša naklonost i molitve?
11 Unutar kršćanske skupštine danas ima mnogo kršćanki koje se “trude u Gospodinu”. Ustvari, statistike pokazuju da je ‘žena koje objavljuju dobru vijest velika vojska’, da sačinjavaju većinu vojske Svjedoka koju Jehova upotrebljava u ovom vremenu kraja (Psalam 68:11, NW). Takve marljive kršćanke koje se trude stekle su si dobro ime, budući da se bore kako bi ispunile svoju ulogu žena, majki, domaćica, hraniteljica, kao i ulogu kršćanskih propovjednika.
12 Jedan broj takvih divnih sestara ima supruge koji nisu u vjeri i moraju se s tom situacijom boriti 24 sata na dan. Neke su se godinama naprezale da bi bile dobre supruge i ujedno udovoljavale zahtjevima za lojalne sluge Jehove. To nije bilo lako, ali su ustrajale, imajući uvijek nadu da bi njihovi supruzi ‘mogli biti pridobiveni bez riječi’ njihovim dobrim kršćanskim vladanjem. I kakvu li samo radost dijeli cijela obitelj kad takav suprug pozitivno reagira na to! (1. Petrova 3:1, 2, NW). U međuvremenu je takvim vjernim sestrama svakako potrebna bratska naklonost i molitve ostalih članova skupštine. Baš kao šo ‘tih i blag duh’, koji one nastoje pokazivati, imaju “veliku vrijednost u Božjim očima”, tako je njihova nepokolebljiva besprijekornost dragocjena u našim očima (1. Petrova 3:3-6, NW).
13. Zašto se može reći za naše sestre pionirke da su žene “koje se trude u Gospodinu”, i kako bi se na njih trebalo gledati u njihovim skupštinama?
13 Za sestre koje služe kao pioniri može se sasvim sigurno reći da se “trude u Gospodinu”. Mnoge imaju dom, supruga i djecu o kojima brinu, pored svoje službe propovijedanja. Neke rade skraćeno da bi udovoljile svojim materijalnim potrebama. Sve to zahtijeva dobru organizaciju, odlučnost, ustrajnost i mnogo truda. Takve kršćanke bi trebale osjetiti ljubav i podršku onih kojima okolnosti ne dozvoljavaju da se posvete djelu propovijedanja kao pioniri.
14. (a) Koji se divan primjer ustrajnosti spominje? (b) Koje još druge kršćanke naročito zaslužuju pohvalu, i zašto? Spomeni neke mjesne primjere.
14 Neke kršćanke pokazale su posebnu postojanost u pionirskoj službi. U Kanadi se Grace Lounsbury prvi put okušala kao pionir 1914. Zbog bolesti je 1918. morala prekinuti s pionirskom službom, ali se 1924. ponovo vratila u punovremenu službu. Dok ovo pišemo, ona još uvijek služi kao pionir, iako ima 104 godine! Mnoge sestre misionarke, koje su se 1940-ih školovale u prvim razredima Biblijske škole Gilead Društva Kula stražara, još uvijek vjerno služe kao misionari ili kao članovi betelske obitelji u Brooklynu ili u nekoj od podružnica Društva Kula stražara. Sve takve kršćanke, i svakako sve sestre koje se posvećuju službi u Betelu, pokazuju samopožrtvovni duh i izvrstan su primjer. Dajemo li im ikad do znanja da ih cijenimo?
Supruge putujućih nadglednika
15, 16. Koja sljedeća skupina kršćanki zaslužuje našu srdačnu pohvalu, i zašto?
15 Supruge putujućih nadglednika sačinjavaju daljnju grupu kršćanki koje zaslužuju srdačnu pohvalu i ohrabrenje. Takve drage sestre spremne su pratiti svoje supruge dok idu od skupštine do skupštine ili od pokrajine do pokrajine, kako bi duhovno izgrađivali svoju braću. Većina ih se odrekla udobnosti doma; svaki tjedan spavaju na drugom krevetu, koji nije uvijek udoban. No, radosno prihvaćaju sve što im braća mogu ponuditi. One su divan primjer svojim duhovnim sestrama.
16 Takve kršćanke također pružaju neprocjenjivu podršku svojim supruzima, vrlo sličnu boguodanim ženama koje su Isusa “pratile i služile mu” (Marko 15:41, St). One ne mogu provoditi mnogo vremena same sa svojim supruzima, koji su uvijek ‘bogato zaposleni u djelu Gospodinovom’ (1. Korinćanima 15:58, NW). Neke od njih, poput Rose Szumiga iz Francuske, koja je 1948. stupila u punovremenu službu, pakiraju kofere svojim supruzima i putuju s njima 30 ili 40 godina. Spremne su žrtvovati se za Jehovu i za svoju braću i sestre. One zaslužuju naše cijenjenje, ljubav i molitve.
Supruge starješina
17, 18. (a) Koje osobine se traže od supruga braće imenovane za službene položaje? (b) Koje žrtve za Jehovu i svoju braću dobrovoljno čine supruge starješina, i na koji način mogu druge supruge pomoći svojim supruzima?
17 Kad je nabrojio preduvjete za braću koja bi mogla biti imenovana za starješine i sluge pomoćnike, apostol Pavao je također spomenuo žene, pišući: “Tako i žene trebaju biti ozbiljne, ne klevetnice, umjerene u navikama, vjerne u svemu” (1. Timoteju 3:11, NW). Doduše, ovaj općeniti savjet odnosi se na sve kršćanke. Ali, s obzirom na kontekst, očito je da bi supruge braće imenovane za službene položaje trebale taj savjet slijediti na primjeran način.
18 Nasreću, ovo je slučaj sa mnogim tisućama supruga kršćanskih nadglednika. One su umjerene u svojim navikama i svom dotjerivanju, ozbiljne u pogledu kršćanskog načina života, paze što govore i iskreno se trude biti vjernima u svemu. Također se dobrovoljno žrtvuju, prihvaćajući da njihovi supruzi posvećuju skupštinskim stvarima vrijeme koje bi inače mogli provesti s njima. Takve vjerne kršćanke zaslužuju našu srdačnu ljubav i ohrabrenje. Možda bi u mnogim skupštinama više braće moglo posegnuti za prednosnim službama ako bi njihove supruge ponizno pristale učiniti takve žrtve za dobrobit svih.
Vjerne “starice”
19. Zašto su mnoge vjerne “starice” vrlo cijenjene u svojim skupštinama, i kakvi bi trebali biti naši osjećaji prema njima?
19 Naše razmatranje žena spomenutih u Bibliji omogućilo nam je uvidjeti da godine ne sprečavaju vjerne žene da služe Jehovi. Ova činjenica je pokazana na primjerima Sare, Elizabete i Ane. Danas ima mnogo kršćanki u godinama koje su divni primjeri vjere i ustrajnosti. Osim toga, one mogu diskretno pomagati starješinama time što pomažu mlađim sestrama. Koristeći svoje veliko iskustvo, one mogu dati mudar savjet mlađim ženama, baš kao što ih i Biblija opunomoćuje da čine (Titu 2:3-5). Možda je povremeno potrebno i starijoj sestri dati savjet. Ako je tako, starješina koji to čini treba ‘postupati prema njoj kao prema majci’. Starješine trebaju ‘iskazivati čast udovicama’ i, ako je potrebno, organizirati materijalnu pomoć za njih (1. Timoteju 5:1-3, 5, 9, 10, NW). Naše drage starije sestre sasvim sigurno trebaju osjetiti da su voljene i cijenjene.
Vladari s Kristom
20. Koja je uzvišena prednost ponuđena mnogim kršćankama, i zašto druge ovce mogu biti sretne radi toga?
20 Sasvim je jasno iz Biblije da “u Boga nema pristranosti” u pogledu rase ili spola (Rimljanima 2:10, 11, St; Galaćanima 3:28). Ovo također vrijedi i za način na koji Jehova odabire one koji trebaju sudjelovati s njegovim Sinom u kraljevskoj vladi (Ivan 6:44). Kako samo može biti zahvalno veliko mnoštvo drugih ovaca što vjerne žene, poput Isusove majke Marije, Marije Magdaljene, Priscile, Trifene, Trifoze, i vojske drugih iz rane kršćanske skupštine, sudjeluju sada u kraljevskoj vladavini, obogaćujući tu vladu svojim osobnim razumijevanjem za osjećaje i iskustva žena! Kakve li samo promišljenosti pune ljubavi i mudrosti s Jehovine strane! (Rimljanima 11:33-36).
21. Kakvi su naši osjećaji danas prema ‘ženama koje se trude u Gospodinu’?
21 Mi danas možemo dijeliti osjećaj apostola Pavla kad je s ljubavlju i cijenjenjem govorio o “tim ženama koje su se sa mnom rame uz rame borile za dobru vijest” (Filipljanima 4:3, NW). Svi Jehovini svjedoci, muškarci i žene, smatraju radošću i prednošću da djeluju rame uz rame sa ‘velikom vojskom žena koje objavljuju dobru vijest’, da, ‘ženama koje se trude u Gospodinu’ (Psalam 68:11; Rimljanima 16:12, NW).
Pitanja za ponavljanje
◻ Kako je Isus pokazao da se ne sudjeluje u predrasudama židovskih religioznih vođa prema ženama?
◻ Na koji način su bogobojazne žene služile Isusu, i koju su veliku prednost neke od njih dobile?
◻ Koji savjet je Pavao dao u pogledu žena na skupštinskim sastancima?
◻ Koje grupe sestara zaslužuju našu posebnu naklonost i podršku, i zašto?
◻ Što bismo trebali osjećati prema svim ženama danas “koje se trude u Gospodinu”?
[Slika na stranicama 16 i 17]
Žene su služile Isusu i njegovim apostolima
[Slike na stranici 18]
Samopožrtvovne supruge putujućih nadglednika i drugih starješina pružaju dragocjen doprinos Božjem djelu