Što je ključ za pravo kršćanstvo?

DANAS više ljudi tvrdi da pripada kršćanstvu nego bilo kojoj drugoj religioznoj grupi na svijetu. No, vjerovanja tih nazovi kršćana su proturječna, oni nisu ujedinjeni i ponekad čak ubijaju jedni druge. Zaista, mnogi nisu pravi kršćani. Isus je rekao da će mu mnogi u naše vrijeme reći “Gospodine, Gospodine”, drugim riječima, tvrditi da su kršćani, ali će im on ipak reći: “Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!” (Matej 7:21, 23, St). Nitko od nas se sigurno ne želi naći među takvima! Kako stoga možemo znati jesmo li pravi kršćani?

Činjenica je da je potrebno mnogo toga da bi se bilo pravim kršćaninom. Pravi kršćanin mora imati jaku vjeru, jer “bez vjere nije moguće ugoditi Bogu” (Jevrejima 11:6). Ta jaka vjera mora biti povezana sa ispravnim postupcima. Učenik Jakov je upozorio da je “vjera mrtva bez djelâ” (Jakov 2:26, St). Osim toga, kršćanin mora priznati autoritet ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47, NW). No, ključ za pravo kršćanstvo je nešto odvojeno od ovih stvari.

Što je ključ? Apostol Pavao je objasnio u svom prvom pismu Korinćanima: “Ako jezike čovječije i angjelske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveči. I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam. I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže” (1. Korinćanima 13:1-3).

Dakle, ljubav je ključ za pravo kršćanstvo. Vjera, djela i pravo društvo su bitni, prijeko potrebni. No, bez ljubavi se ne može ostvariti njihova vrijednost. Zašto je tako?

U osnovi, zbog prirode Boga koga obožavamo. Apostol Ivan je opisao Jehovu, Boga pravog kršćanstva, sljedećim riječima: “Bog [je] ljubav” (1. Ivanova 4:8). Jehova Bog ima mnoge druge osobine, kao što su moć, pravda i mudrost. No, budući da je on u prvom redu Bog ljubavi, kakve bi osobe on želio za svoje obožavatelje? Bez dvojbe, pojedince koji ga oponašaju i razvijaju ljubav (Matej 5:44, 45; 22:37-39).

Ispravan poticaj

Da, ljubav navodi kršćane da budu poput Boga koga obožavaju. To znači da su njihovi poticaji slični Božjim poticajima. Koji je poticaj iznad svega naveo Jehovu Boga da pošalje Isusa na Zemlju kako bi nam dao priliku da postignemo vječni život? Ljubav. “Jer je Bog toliko ljubio svijet da je svog jedinorođenog Sina dao, da ni jedan koji iskazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16, NW). Što bi nas, onda, trebalo poticati u vršenju Božje volje? Ponovo, ljubav. “Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi” (1. Ivanova 5:3, St).

Je li moguće služiti Bogu iz pogrešnog poticaja? Da. Pavao je spomenuo neke koji su u njegovo vrijeme služili iz zavisti i suparništva (Filipljanima 1:15-17). To se može dogoditi i nama. Ovaj svijet je veoma natjecateljski nastrojen, a taj duh bi mogao utjecati i na nas. Mogli bismo ponosno misliti da smo bolji govornici ili da smo u stanju ostaviti više literature od drugih. Mogli bismo uspoređivati svoje prednosti u službi s onima kojima se raduje netko drugi i postati uobraženi — ili zavidni. Neki starješina bi mogao biti ljubomoran na svoj položaj autoritete, čak do te mjere da sprečava sposobnog mlađeg čovjeka da duhovno napreduje. Želja za materijalnim dobitkom mogla bi nas navesti da razvijamo prijateljstvo s bogatijim kršćanima, zanemarujući siromašnije.

Te se stvari mogu dogoditi zbog naše nesavršenosti. Međutim, ako — poput Jehove — učinimo ljubav svojim glavnim poticajem, svladat ćemo takve sklonosti. Sebičnost, želja da proslavimo sebe ili uobraženi ponos može potisnuti ljubav, tako da nam to ‘ništa ne pomaže’ (Priče Salamunove 11:2; 1. Korinćanima 13:3).

Ljubav u sebičnom svijetu

Isus je rekao da njegovi učenici neće ‘pripadati svijetu’ (Ivan 17:14, St). Kako možemo izbjeći da ne budemo svladani utjecajem svijeta oko nas? Ljubav će nam pomoći. Naprimjer, danas su ljudi “ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga” (2. Timoteju 3:4, St). Ivan nas je upozorio da ne budemo takvi. Rekao je: “Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je na svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve, jer ništa od onoga što je u svijetu — požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog imetka — ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta” (1. Ivanova 2:15, 16, St).

Ipak, nije lako u potpunosti odbaciti ‘požudu tijela’ i ‘požudu očiju’. Te stvari su omiljene upravo zato što su tako privlačne našem tijelu. Osim toga, danas postoji mnogo više različitih užitaka nego što je to bilo u Ivanovo vrijeme. Ako je stoga želja očiju bila problem tada, danas je to daleko više.

Zanimljivo je da mnogi današnji užici koje svijet nudi nisu pogrešni sami po sebi. Nema ništa pogrešnog u posjedovanju velike kuće, lijepog automobila, televizije ili stereo linije. Osim toga, ne krši se nijedno biblijsko načelo ako se poduzimaju duga, zanimljiva putovanja i provode uzbudljivi odmori. Što je onda smisao Ivanovog upozorenja? S jedne strane, ako nam te stvari postanu prevažne, one u nama razvijaju duh sebičnosti, materijalizma i ponosa. A nastojanje da se zaradi novac kojim bi se kupile moglo bi nas spriječiti u našoj službi Jehovi. I uživanje u tim stvarima oduzima vrijeme. Iako razumna mjera opuštanja donosi okrepu, naše vrijeme je ograničeno, obzirom na našu obavezu da proučavamo Bibliju, sastajemo se sa sukršćanima zbog obožavanja i propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu (Psalam 1:1-3; Matej 24:14; 28:19, 20; Jevrejima 10:24, 25).

U ovom materijalističkom stoljeću, potrebna je odlučnost da bi se ‘Kraljevstvo Božje stavilo na prvo mjesto’ i oduprlo se ‘korištenju ovoga svijeta u potpunosti’ (Matej 6:33, NW; 1. Korinćanima 7:31, NW). Jaka vjera bit će od pomoći. No, posebno će nas istinska ljubav prema Jehovi i bližnjima ojačati da se odupremo zamkama koje nas, iako nisu pogrešne samo po sebi, mogu spriječiti da ‘potpuno izvršimo svoju službu’ (2. Timoteju 4:5, NW). Bez takve ljubavi, naša bi se služba lako mogla pretvoriti u tek površno nastojanje.

Ljubav u skupštini

Isus je istakao važnost ljubavi kad je rekao: “Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi upoznati da ste moji učenici” (Ivan 13:35, St). Zašto bi starješine provodili mnogo vremena predvodeći i pomažući sukršćanima ako ih ovi ne ljube? Zašto bi skupština podnosila slabosti svojih bližnjih — uključujući starješine — ako ne zbog ljubavi? Ljubav potiče kršćane da pomažu jedni drugima u materijalnom pogledu kad čuju da su drugi u nevolji (Djela apostolska 2:44, 45). Za vrijeme progonstva, kršćani štite jedan drugoga i čak umiru jedan za drugoga. Zašto? Zbog ljubavi (Ivan 15:13).

Ponekad najveći dokazi ljubavi nastupe u malim stvarima. Jednom starješini, koji je već pod pritiskom zbog tereta napornog rada, možda je prišao sukršćanin koji ponovo iznosi prigovor koji starješini izgleda sasvim nevažnim. Treba li se starješina naljutiti? Umjesto da dozvoli da to postane uzrok nesloge, on strpljivo i ljubazno postupa sa svojim bratom. Oni zajedno razmatraju stvar, a to jača njihovo prijateljstvo (Matej 5:23, 24; 18:15-17). Umjesto da svatko ustraje na svojim pravima, svi bismo trebali razvijati velikodušnost koju je preporučio Isus, spremni oprostiti svojoj braći “sedamdeset i sedam puta” (Matej 18:21, 22). Dakle, kršćani ulažu velike napore da se obuku u ljubav, “jer je to savršena veza jedinstva” (Kološanima 3:14, NW).

Povećati svoju ljubav jedni prema drugima

Da, ljubav je ispravan poticaj za služenje Jehovi. Ljubav će nas ojačati da nastavimo biti odvojeni od svijeta i omogućit će da skupština ostane zaista kršćanska. Iako ne umanjuje djelotvornost, ona će pomoći onima s autoritetom da ne postanu zaokupljeni djelotvornošću do te mjere da zaborave ljubaznost i blagost u postupanju s drugima. Ljubav pomaže svima nama da ‘slušamo svoje starješine i budemo im podložni’ (Hebrejima 13:17, St).

Apostol Petar nas je potakao da imamo “žarku ljubav” jedni prema drugima, jer “ljubav oprašta mnoge grijehe” (1. Petrova 4:8, St). Kako to možemo činiti? Čovjek je stvoren po Božjem obličju i zato ima prirodnu sposobnost da voli. No, oblik ljubavi o kojem ovdje govorimo uključuje nešto više. Ustvari, ona je glavni plod Božjeg duha (Galaćanima 5:22). Dakle, da bismo razvijali ljubav, moramo se izložiti Božjem duhu. Kako? Proučavajući Bibliju, koja je nadahnuta Jehovinim duhom (2. Timoteju 3:16). Moleći za Jehovin duh da bismo izgradili svoju ljubav prema Jehovi i prema svojoj braći. I druženjem s kršćanskom skupštinom, gdje njegov duh slobodno djeluje.

Također se trebamo preispitati kako bismo otkrili bilo koje postupke ili pomisli koje su bez ljubavi. Upamti, ljubav je osobina srca, a “srce je varljivije od svega i gotovo beznadno” (Jeremija 17:9, NW). Unatoč svoj pomoći koju Jehova pruža, ponekad ćemo postupiti bez ljubavi. Možda sa nepotrebnom oštrinom govorimo sukršćaninu, ili se možda ljutimo i branimo nešto što je bilo rečeno. Dakle, učinit ćemo dobro ako ponavljamo Davidovu molitvu: “Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječnim!” (Psalam 139:23, 24, St).

Kao što Biblija kaže, “ljubav nikad ne prestaje” (1. Korinćanima 13:8). Ako ljubimo jedan drugoga, u vrijeme ispitâ nikad nećemo biti manjkavi. Ljubav koja postoji među Božjim narodom u velikoj mjeri doprinosi duhovnom raju koji danas postoji. Samo oni koji žarko ljube jedni druge od srca pronaći će zadovoljstvo u životu u novom svijetu. Dakle, oponašaj Jehovu u ispoljavanju takve ljubavi i time jačaj vezu jedinstva. Razvijaj ljubav i posjeduj ključ za pravo kršćanstvo.