“Nadglednik mora biti (...) koji se samosvladava”
“Nadglednik mora biti (...) koji se samosvladava” (TITU 1:7, 8, “NW”).
1, 2. Koji je primjer uzdržavanja pružio Vilim Oranski, i sa kakvim korisnim posljedicama?
POVIJEST pruža jedan zaista značajan primjer koji uključuje suzdržavanje osjećaja. Sredinom 16. stoljeća, mladi nizozemski princ Vilim Oranski bio je u lovu sa francuskim kraljem Henrikom II. Kralj je Vilimu otkrio plan koji su imali on i kralj Španjolske da izbrišu sve protestante iz Francuske i Nizozemske — ustvari, iz cijelog tzv. kršćanstva. Kralj Henrik imao je dojam da je mladi Vilim revni katolik poput njega, pa mu je zato otkrio sve detalje zavjere. Ono što je Vilim čuo strašno ga je užasnulo, jer su mnogi njegovi najbliži prijatelji bili protestanti, ali nije pokazao svoje osjećaje; umjesto toga, pokazao je veliko zanimanje za sve pojedinosti koje mu je kralj pružio.
2 Međutim, čim je bio u mogućnosti, Vilim je pokrenuo planove da osujeti tu zavjeru, a to je konačno dovelo do oslobođenja Nizozemske od španjolske katoličke dominacije. Samo zato što je bio u stanju iskazati samosvladavanje kad je prvi put čuo za zavjeru, postao je poznat kao “Vilim I Mučaljivi”. On je bio tako uspješan da je rečeno: “On je bio stvarni utemeljitelj neovisnosti i veličine nizozemske republike.”
3. Tko izvlači korist kad kršćanski starješine iskazuju samosvladavanje?
3 Zbog svoje suzdržljivosti, Vilim I Mučaljivi donio je veliku korist i sebi i svom narodu. Slično tome, plod svetog duha, samosvladavanje, trebali bi danas pokazivati kršćanski starješine, ili nadglednici (Galaćanima 5:22, 23). Iskazivanjem te osobine, oni donose korist i sebi i skupštinama. S druge strane, ako propuste iskazati samosvladavanje, to može prouzročiti neprocjenjivu štetu.
Samosvladavanje — zahtjev za starješine
4. Koji savjet apostola Pavla naglašava potrebu da starješine iskazuju samosvladavanje?
4 Pavao, i sam starješina, uvidio je važnost samosvladavanja. Kad je savjetovao starješine koji su mu došli iz Efeza, rekao im je: “Pazite dakle na sebe i na sve stado.” Između ostaloga, paziti na sebe uključivalo je potrebu da iskazuju samosvladavanje, da paze na svoje ponašanje. Pišući Timoteju, Pavao je ukazao na istu stvar, govoreći: “Pazi na sebe i na nauku.” Taj savjet je pokazao da je Pavao bio svjestan ljudske sklonosti da neki više pažnje posvećuju propovijedanju nego provođenju u djelo onoga što propovijedaju. Prema tome, on je prije svega naglasio potrebu da paze na sebe (Djela apostolska 20:28; 1. Timoteju 4:16).
5. Na koji način se imenuju kršćanski starješine, i gdje su u Bibliji zapisani preduvjeti za njih?
5 Kako su godine prolazile, biblijska uloga starješina postupno je postajala jasnijom. Danas vidimo da je biti starješina imenovani položaj. Starješine su imenovani od Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka ili njegovih izravnih predstavnika. To tijelo, opet, predstavlja ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47, NW). Preduvjete za postajanje kršćanskim nadglednikom, ili starješinom, naveo je uglavnom apostol Pavao u 1. Timoteju 3:1-7 i Titu 1:5-9.
6, 7. Koji određeni preduvjeti za starješine zahtijevaju samosvladavanje?
6 Pavao u 1. Timoteju 3:2, 3 navodi da nadglednik mora biti umjeren u navikama. To, kao i potreba da starješina bude uredan, zahtijeva iskazivanje samosvladavanja. Čovjek koji ima preduvjete za nadglednika nije udarač i nije ratoboran. Ti preduvjeti također zahtijevaju da starješina bude onaj koji se samosvladava. Osim toga, da starješina ne bi bio pijani svađalica koji se predaje vinu, on mora iskazivati samosvladavanje. (Vidi i fusnotu za 1. Timoteju 3:2, 3.)
7 Pavao je u Titu 1:7, 8 posebno naveo da nadglednik mora biti onaj koji se samosvladava. Međutim, zapazimo kako mnogo drugih zahtjeva nabrojanih u tim recima uključuje samosvladavanje. Naprimjer, nadglednik mora biti bez optužbe, da, besprijekoran. Zaista, nadglednik ne može udovoljiti ovim zahtjevima ukoliko ne iskazuje samosvladavanje.
U ophođenju s drugima
8. Koje osobine, koje trebaju imati starješine kad pružaju savjet, podvlače potrebu za samosvladavanjem?
8 I ponovo, nadglednik mora biti strpljiv i dugotrpljiv u ophođenju sa suvjernicima, a to zahtijeva samosvladavanje. Naprimjer, u Galaćanima 6:1 čitamo: “Braćo, ako koji čovjek i učini kakav krivi korak prije nego je toga svjestan, vi koji imate duhovne sposobnosti [uglavnom starješine] pokušajte takvog čovjeka ispraviti u duhu blagosti, pazeći svaki na sebe, da i ti ne budeš iskušan” (NW). Pokazati duh blagosti zahtijeva samosvladavanje. Što se toga tiče, samosvladavanje je uključeno i u potrebu da se pazi na sebe. Na isti način, kad netko tko je u nevolji pozove starješinu da mu pruži pomoć, vrlo je važno samosvladavanje. Bez obzira kakvo mišljenje ima o tom pojedincu, starješina mora biti prijazan, strpljiv i pun razumijevanja. Umjesto da prebrzo daje savjet, starješina mora biti spreman slušati i izmamiti iz pojedinca što ga zaista muči.
9. Koji bi savjet starješine trebali imati u mislima pri ophođenju sa jako uzbuđenom braćom?
9 Sljedeći savjet iz Jakova 1:19 prikladan je posebno u ophođenju sa jako uzbuđenom osobom: “Ovo znajte, ljubljena braćo moja: Neka svaki čovjek bude brz na slušanje, a spor na govor, spor na srdžbu” (St). Da, posebno kad se suočava sa ljutitim ili uzbuđenim reakcijama, starješina mora biti pažljiv da ne odgovori na isti način. Potrebno je samosvladaavanje da se na osjećajne optužujuće riječi ne odgovori osjećajnim optužujućim riječima, da se ‘ne vraća zlo za zlo’ (Rimljanima 12:17). Odgovaranje istom mjerom samo pogoršava stvari. Stoga Božja riječ ponovo pruža starješinama divan savjet, podsjećajući ih da “odgovor blag utišava gnjev” (Priče Salamunove 15:1).
Samosvladavanje na sastancima starješina i pravnim saslušanjima
10, 11. Što se događalo na sastancima starješina, što pokazuje potrebu za samosvladavanjem u takvim prilikama?
10 Još jedno područje na kojem kršćanski nadglednici trebaju biti pažljivi da iskazuju samosvladavanje su sastanci starješina. Govoriti mirno u interesu istine i pravde ponekad zahtijeva veliko samosvladavanje. Ono je potrebno i da bi se izbjeglo nastojanje da se dominira raspravom. Ako je starješina sklon tome, drugi će starješina pokazati dobrohotnost ako ga savjetuje. (Usporedi 3. Ivanova 9.)
11 I ponovo, na sastancima starješina, odveć ozbiljan starješina može biti iskušan da se uzbudi, čak da podigne glas. Kako li takvi postupci pokazuju pomanjkanje samosvladavanja! Oni su ustvari štetni u dvostrukom pogledu. S jedne strane, u kolikoj mjeri osoba gubi samosvladavanje u tolikoj mjeri oslabljuje svoj položaj dozvoljavajući osjećajima da zasjene logiku. S druge strane, u kolikoj mjeri se osoba uzbudi, ona nastoji uzbuditi druge starješine ili im se čak suprotstaviti. Osim toga, ukoliko starješine nisu pažljivi, oštre razlike u mišljenju mogu dovesti do podjele u njihovim redovima. To šteti i njima i skupštini. (Usporedi Djela apostolska 15:36-40.)
12. U suočavanju sa kojim situacijama starješine moraju biti pažljivi da iskazuju samosvladavanje?
12 Starješine trebaju pokazivati veliko samosvladavanje i da bi izbjegli pristranost ili zloupotrebu svog položaja. Tako je lako popustiti iskušenju, dozvoliti da nesavršeno ljudsko razmišljanje utječe na ono što netko kaže ili čini? Starješine su uvijek iznova propuštali postupati odlučno kad je njihovo dijete ili neki drugi rođak bio optužen za neispravno postupanje. U takvim slučajevima potrebno je samosvladavanje da se ne dozvoli rodbinskim vezama da spriječe pravedno postupanje (5. Mojsijeva 10:17).
13. Zašto je starješinama posebno potrebno samosvladavanje na sudskim saslušanjima?
13 Još jedna situacija u kojoj je također veoma važno samosvladavanje jest pravno saslušanje. Starješine moraju iskazivati veliko samosvladavanje kako na njih neopravdano ne bi utjecali osjećaji. Oni ne bi smjeli dozvoliti da ih tako lako svladaju nečije suze. Starješina istovremeno mora biti oprezan da ne izgubi svoj mir kad se počnu redati optužbe ili ga počnu klevetati, kao što može biti u slučaju kad je suočen sa otpadnicima. Ovdje su vrlo prikladne Pavlove riječi: “Gospodinov rob se ne treba upuštati u borbe, nego treba biti obazriv prema svima.” Potrebno je samosvladavanje da se iskazuje blagost pod pritiskom. Pavao nastavlja pokazivati da se “Gospodinov rob” mora “suzdržavati u zlu, s blagošću poučavati one koji su povoljno naklonjeni”. Pokazivati blagost i uzdržavati se u suočavanju sa protivljenjem zahtijeva veliko samosvladavanje (2. Timoteju 2:24, 25, NW).
Samosvladavanje sa suprotnim spolom
14. Koji bi izvrstan savjet trebali slijediti starješine u svom ophođenju sa suprotnim spolom?
14 Starješine moraju biti jako budni da iskazuju samosvladavanje kad se trebaju ophoditi sa suprotnim spolom. Starješini se ne preporučuje da sam obavlja pastirski posjet kod sestre. Starješina bi trebao biti u društvu drugog starješine ili sluge pomoćnika. Vjerojatno uviđajući taj problem, Pavao je savjetovao starješini Timoteju: “Opomeni (...) starice kao majke, djevojke kao sestre u svoj čistoći” (1. Timoteju 5:1, 2, St). Neki starješine su viđeni kako stavljaju ruke na sestru poput očinskih gesta. Ali, oni mogu zavaravati sami sebe, jer takva gesta može biti potaknuta romantičnim nagonom, umjesto čistom kršćanskom bratskom naklonošću. (Usporedi 1. Korinćanima 7:1.)
15. Kako jedan slučaj ističe sramotu nanesenu Jehovinom imenu zato što jedan starješina nije iskazao samosvladavanje?
15 Kako je samo mnogo štete naneseno istini zato što neki starješine nisu iskazali samosvladavanje u ophođenju sa sestrama u skupštini! Prije nekoliko godina, jedan starješina bio je isključen zato što je učinio preljub sa kršćanskom sestrom čiji suprug nije bio Svjedok. Iste večeri kad je objavljeno isključenje bivšeg starješine, ojađeni suprug stupio je u Kraljevsku dvoranu sa puškom i zapucao u dvoje krivaca. Nijedno nije bilo ubijeno, a on je bio odmah razoružan. No, idućeg dana glavne novine na prvoj stranici donijele su vijest o ‘pucanju u crkvi’. Kakvu li je sramotu skupštini i Jehovinom imenu donijelo pomanjkanje samosvladavanja tog starješine!
Samosvladavanje na drugim područjima
16. Zašto starješine moraju biti pažljivi da iskazuju samosvladavanje kad drže javno predavanje?
16 Samosvladavanje je veoma potrebno i kad starješina drži javno predavanje. Javni govornik trebao bi biti uzor pouzdanja i ravnoteže. Neki pokušavaju razveseliti svoje slušatelje mnogim duhovitim opaskama koje čine samo zato da se prisutni nasmiju. To može pokazati popuštanje iskušenju da se ugodi prisutnima. Naravno, svako popuštanje iskušenju predstavlja pomanjkanje samosvladavanja. Moglo bi se čak reći da i prekoračenje vremena pri iznašanju govora otkriva pomanjkanje samosvladavanja, kao i nedovoljnu pripremu.
17, 18. Koju ulogu igra samosvladavanje kad starješina uravnotežuje svoje različite odgovornosti?
17 Svaki starješina koji se trudi mora se suočiti sa izazovom da uravnoteži zahtjeve postavljene pred njegovo vrijeme i snagu. Potrebno je samosvladavanje da se ne ide u krajnosti. Neki starješine toliko su bili usredotočeni na zahtjeve u vezi skupštine, da su zanemarili svoju obitelj. Tako je jedna sestra pričala supruzi jednog starješine o divnom pastirskom posjetu kojeg je obavio kod nje, a supruga starješine je uzviknula: “Voljela bih da i kod mene ponekad izvrši pastirski posjet!” (1. Timoteju 3:2, 4, 5).
18 Starješina također treba samosvladavanje da vrijeme koje provodi u osobnom studiju uravnoteži sa vremenom koje provodi u službi propovijedanja ili pastirskim posjetima. Obzirom na varljivost čovjekovog srca, starješini je vrlo lako provesti više vremena nego bi trebao u onome što mu je možda najugodnije. Ako voli knjige, lako bi mogao provoditi više vremena u osobnom studiju nego bi trebao. Ako mu je služba od kuće do kuće donekle teška, možda razloge zašto je zanemaruje pronalazi u potrebi obavljanja pastirskih posjeta.
19. Koju obavezu imaju starješine, a koja podvlači potrebu za samosvladavanjem?
19 Obaveza održavanja povjerljivosti također zahtijeva da starješina bude budan što se tiče pokazivanja odlučnog samosvladavanja. Ovdje je prikladan sljedeći savjet: “Ne otkrivaj tuđe tajne” (Izreke 25:9, St). Iskustvo pokazuje da je to zahtjev koji se možda najviše krši među starješinama. Ako starješina ima mudru i ljubaznu suprugu sa kojom dobro komunicira, možda je sklon razgovarati ili samo spomenuti pitanje povjerljive prirode. No, to je neispravno i krajnje nemudro. Kao prvo, time se proigrava povjerenje. Duhovna braća i sestre dolaze starješinama i povjeravaju im se jer su uvjereni da će pitanje ostati strogo povjerljivo. Saopćavati povjerljive stvari supruzi neispravno je, nemudro i neljubazno i zbog toga što je opterećuje nepotrebnim teretom (Priče Salamunove 10:19; 11:13).
20. Zašto je tako važno da starješine iskazuju samosvladavanje?
20 Bez sumnje, samosvladavanje je toliko važno, i to posebno za starješine! Na temelju toga što su im povjerene prednosti preuzimanja vodstva među Jehovinim narodom, oni imaju veću odgovornost. Budući da im je mnogo dano, od njih će se mnogo i tražiti (Luka 12:48; 16:10; usporedi Jakov 3:1). Prednost je i dužnost starješina da pružaju divan primjer drugima. Još više od toga, imenovani starješine u situaciji su da drugima više pomognu ili više naškode, što često ovisi o tome pokazuju li samosvladavanje ili ne. Nije čudno što je Pavao rekao: “Nadglednik mora biti (...) koji se samosvladava.”
Sjećaš li se?
◻ Koji biblijski zahtjevi za starješine pokazuju da moraju iskazivati samosvladavanje?
◻ Zašto je starješinama potrebno samosvladavanje u ophođenju sa suvjernicima?
◻ Kako bi trebalo iskazivati samosvladavanje na sastancima starješina?
◻ Koji izazov predstavlja potreba da starješine održavaju povjerljivost?
[Slika na stranici 20]
Pokazivanje samosvladavanja je veoma važno na sastancima starješina
[Slika na stranici 23]
Kršćanski starješine moraju iskazivati samosvladavanje i održavati povjerljivost