Je li religija uistinu potrebna?
JE LI ti religija važna? Jesi li možda član neke religijske grupe ili crkve? Ako jesi, tada imaš mnogo toga zajedničkog s ljudima koji su živjeli 1844. Te je godine njemački filozof Karl Marx napisao: “Religija (...) je opijum za narod.” Tada je skoro svatko išao u crkvu, a religija je imala jak utjecaj u skoro svakom sloju društva. Danas se to drastično promijenilo, i religija u životu stotina milijuna ljudi ima sasvim malu ili nikakvu ulogu. Ideš li u crkvu, vjerojatno spadaš u manjinu u tvom društvu.
Koji je uzrok te promjene? Kao prvo, Karl Marx je razvio antireligijsku filozofiju koja je postala vrlo utjecajnom. Marx je religiju očito smatrao preprekom za napredak ljudi. Tvrdio je da potrebe čovječanstva najbolje može zadovoljiti materijalizam, filozofija koja za Boga ili tradicionalnu religiju ne ostavlja mjesta. Ovo ga je dovelo do sljedeće tvrdnje: “Prvi uvjet za ljudsku sreću je ukinuće religije.”
Marxovu filozofiju materijalizma još više su razvili njemački socijalist Friedrich Engels i ruski komunistički vođa Vladimir Lenjin. Ona je postala poznata pod imenom marksizam-lenjinizam. Sve do nedavno, preko trećine čovječanstva živjelo je pod političkim režimima koji su u većem ili manjem stupnju slijedili tu ateističku filozofiju. Mnogi muškarci i žene i danas žive tako.
Porast sekularizma
Međutim, širenje komunističke filozofije nije bila jedina stvar koja je oslabila utjecaj religije na čovječanstvo. Određenu ulogu odigrao je i razvoj na području znanosti. Naprimjer, popularnost teorije evolucije mnoge je ljude navela na sumnju u postojanje Stvoritelja. Bili su tu i drugi činioci.
Encyclopædia Britannica spominje “otkriće znanstvenih objašnjenja za pojave koje su se ranije pripisivale natprirodnim uzrocima” i “eliminaciju utjecaja organizirane religije iz sfera aktivnosti kao što su medicina, obrazovanje i umjetnost”. Zbivanja poput ovih dovela su do porasta sekularizma. Što je sekularizam? On se definira kao “način života (...) koji se zasniva na pretpostavci da se na religiju i religijska razmišljanja ne treba obazirati i da trebaju biti namjerno odbačena”. Sekularizam je utjecajan i u komunističkim i ne-komunističkim zemljama.
No, sekularizam i marksizam-lenjinizam nisu bili sami u oslabljivanju utjecaja religije. Krivicu snose i crkve takozvanog kršćanstva. Zašto? Jer su stoljećima zloupotrebljavale svoj autoritet. Također su učile doktrine koje imaju temelj u nebiblijskim tradicijama i ljudskim filozofijama a ne u Bibliji. Tako su mnogi iz njihovih stada bili duhovno previše oslabljeni da bi mogli izdržati nalet sekularizma.
Nadalje, same su se crkve u velikoj mjeri konačno predale sekularizma. U 19. stoljeću, religijski znanstvenici takozvanog kršćanstva nastupili su s jednim oblikom više kritike koji je mnogima razorio povjerenje u Bibliju kao nadahnutu Božju riječ. Crkve, uključujući i Rimokatoličku, prihvatile su teoriju evolucije. Da, one su i dalje tvrdile da vjeruju u stvaranje. No, ostavile su mogućnost da se razvilo tijelo čovjeka, dok je Bog stvorio samo dušu. Tijekom 1960-ih protestantizam je došao s teologijom koja je zastupala “smrt Boga”. Mnogo je protestantskih svećenika opravdavalo materijalistički način života. Oni su odobravali predbračni seks, pa čak i homoseksualnost. Neki su katolički teolozi razvili teologiju oslobođenja, miješajući katolicizam s revolucionarnim marksizmom.
Uzmak sekularizma
Tako je sekularizam prevladao, a osobito tijekom 1960-ih i nadalje sve do sredine 1970-ih. Potom su se stvari opet promijenile. Izgledalo je da se religija opet vraća, iako najvećim dijelom ne i glavne crkve. Tijekom 1970-ih i 1980-ih cijeli svijet je bio svjedokom nicanja novih religijskih grupa.
Zašto to ponovno oživljavanje religije? Francuski sociolog Gilles Kepel je rekao da “sekularno obrazovani laici (...) tvrde da ih je sekularna kultura dovela do kraja slijepe ulice i da, govoreći o svom oslobođenju od Boga, ljudi žanju ono što su svojim ponosom i taštinom posijali: delinkvenciju, razvode, sidu, zloupotrebu droge [i] samoubojstva”.
Jedan novi svježi moment u povlačenju sekularizacije nastao je nedavnim očitim kolapsom marksizma-lenjinizma. Za mnoge ljude je ta ateistička filozofija postala prava religija. Zamisli onda zbunjenost onih koji su u nju položili svoju vjeru! Izvještaj Washington Posta iz Moskve citirao je jednog bivšeg upravitelja više škole komunističke partije, koji je rekao: “Jedna zemlja ne živi samo na svojoj ekonomiji i institucijama, nego i na svojoj mitologiji i osnivačima. Razorna je stvar za bilo koje društvo otkriće da njihovi najveći mitovi nisu bili temeljeni na istini već na propagandi i fantaziji. Eto, to je ono kroz što mi sada prolazimo u slučaju Lenjina i revolucije.”
Govoreći i o komunističkom i kapitalističkom svijetu, francuski sociolog i filozof Edgar Marin je priznao: “Ne samo da smo vidjeli kolaps briljantne budućnosti obećavane proleterijatu, nego smo vidjeli i kolaps automatskog i prirodnog napretka sekularnog društva, u kojem su se nauka, razmišljanje i demokracija trebali razvijati automatski. (...) Sada nije zajamčen nikakav napredak. Budućnost kojoj smo se nadali, propala je.” Takav osjećaj praznine imaju mnogi koji su svoju vjeru položili u napore čovjeka da bez Boga stvori bolji svijet.
Obnovljeno zanimanje za religiju
Ovaj svjetski osjećaj otrežnjenja uzrokom je da određeni broj iskrenih pojedinaca uviđa potrebu za duhovnom stranom svog života. Oni uviđaju potrebu za religijom. No, oni nisu zadovoljni sa glavnim crkvama, a neki također sumnjaju u nove religije — uključujući kultove ozdravljenja, karizmatske grupe, ezoterične sekte, pa čak i grupe obožavatelja Sotone. I religijski fanatizam također podiže svoju ružnu glavu. Da, religija se vraća u svoj raznovrsnosti. No, je li takav povratak religiji dobra stvar za čovječanstvo? Zaista, odgovara li uistinu ikoja religija duhovnim potrebama čovječanstva?
[Slika na stranici 3]
“Religija je uzdah potlačenih stvorenja, čuvstvo bezosjećajnog svijeta i duša bezdušnog stanja. Ona je opijum za narod”
[Zahvala]
Fotografija: New York Times, Berlin — 33225115
[Slika na stranici 4]
Karl Marx i Vladimir Lenjin su religiju vidjeli kao zapreku prema napretku čovječanstva
[Zahvala]
Musée d’Histoire Contemporaine — BDIC (Universitiés de Paris)
[Slika na stranici 5]
Marksističko-lenjinistička ideologija bila je uzrokom velikih nada u srcima milijuna ljudi
[Zahvala]
Musée d’Histoire Contemporaine — BDIC (Universitiés de Paris)
[Zahvala na stranici 2]
Fotografija na naslovnoj stranici: Garo Nalbandian