Sakupljanje obožavatelja

APOSTOLU Ivanu dana je vizija događaja koji će potresti svijet, a koji će se zbiti u ‘Gospodinovom danu’. On je vidio nebeskog Gospodina Isusa Krista kako jašući kreće u pravedno ratovanje, što je prikazano bijelim pastuhom — “pobjeđujući i da dovrši svoju pobjedu”. Prva stvar koju poduzima je zbacivanje najvećeg Božjeg neprijatelja, Sotone, s neba u blizinu Zemlje. Sotona odgovara udaranjem čovječanstva pokoljem, glađu i bolešću bez presedana, što je prikazano simboličnim jahačima i njihovim konjima — crvenim, crnim i blijedim (Otkrivenje 1:10; 6:1-8; 12:9-12, NW). Te su nevolje prvi puta buknule 1914, i od tada su se samo povećavale. Uskoro će dostići vrhunac u onome što je Isus opisao ‘nevoljom velikom kakva nije bila od postanja svijeta do sad niti će biti’ (Matej 24:3-8, 21).

Kako će tada proći obožavatelji Jehove? Otkrivenje u 7. poglavlju, recima 1 do 10, govori o anđeoskim silama koje “čvrsto drže” vjetrove uništenja sve dok se ne sakupe ovi obožavatelji. U razdoblju nakon 1914. sakupljene su posljednje osobe sa Zemlje koje čine duhovni Izrael, a koji broji 144 000 članova. A zatim “gle! veliko mnoštvo koje nijedan čovjek nije mogao izbrojati, iz svakog naroda i plemena i puka i jezika”. Ovo veliko mnoštvo već se broji milijunima. Oni stoje priznati pred Božjim prijestoljem zbog svog iskazivanja vjere u otkupljujuću krv Isusa, koji je bio zaklan poput nedužnog janjeta. “I neprekidno su jakim glasom uzvikivali, govoreći: ‘Spasenje zahvaljujemo našem Bogu koji sjedi na prijestolju i Janjetu.’ ” Ovi revni obožavatelji stalno i drugima govore “Dođi!”, onima koji se sakupljaju za spasenje kroz veliku nevolju (Otkrivenje 7:14-17; 22:17, NW).

“Po svoj zemlji”

Za te predane obožavatelje može se reći: “Po svoj se zemlji raširio njihov glas, i njihove riječi do kraja svijeta” (Rimljanima 10:18, St). Njihov je naporan rad blagoslovljen značajnim plodovima. Primjerice:

Meksiko sada izvještava 335 965 aktivnih obožavatelja Jehove, što je porast od skoro sto tisuća u samo tri godine! Zašto tako veliki rast? Možda nam sljedeći izvještaj može pomoći da dođemo do objašnjenja. Jedan mladić imenom Aurelio bio je zvonar u jednoj katoličkoj crkvi. Svaki put kad su u to selo došli Jehovini svjedoci zvonio je crkvenim zvonima da obeshrabri svakog tko bi ih htio poslušati. S vremenom je kupio katoličku Jerusalem Bible i započeo je čitati, ali je nije razumio. Zatim je jednog dana vidio nekog prijatelja kako pod rukom nosi primjerak New World Translation. Aurelio je prekorio svog prijatelja te ga je, govoreći mu da je njegova Biblija kriva, poveo svojoj kući da mu pokaže “pravu” Bibliju. Prijatelj mu je rekao: “Pročitaj 2. Mojsijevu 20”, i zatim je otišao.

Počevši s 1. poglavljem, zvonar je čitao 2. Mojsijevu, sve dok nije naišao na 20. poglavlje, 4. i 5. redak. Bio je zapanjen onim što je njegova katolička Biblija govorila o likovima. Sljedeće nedjelje, po završetku mise, došao je s tekstom o likovima pred svećenika. U početku svećenik je tvrdio da on samo štuje likove, ali ih ne obožava. Videći da to nije zadovoljilo Aurelia, svećenik ga je optužio da proučava s Jehovinim svjedocima. Aurelio je to opovrgao, ali je dodao: “Sada ću proučavati!”

Sljedeći put kad su Svjedoci došli u selo, Aurelio je s njima stupio u vezu, i započeo s njima proučavati Bibliju. Prestao je raditi u crkvi i u roku od tri mjeseca osposobio se za javno svjedočenje s Jehovinim svjedocima. Prvi dom koji je posjetio bio je dom onog svećenika koji nije mogao povjerovati svojim očima kad je vidio nekadašnjeg zvonara u ulozi propovjednika Kraljevstva. Svećenik mu je zaprijetio ekskomunikacijom, ali mu je Aurelio rekao da to neće biti potrebno jer je on već napustio crkvu. Njegov je smjeli postupak ohrabrio mnoge seljane koji su već proučavali s Jehovinim svjedocima. Aurelio je s još 21 osobom iz tog sela kršten na sljedećem oblasnom kongresu. U tom je području rast bio tako brz da je samo jedan starješina bio na raspolaganju da s ovom grupom kandidata obradi pitanja za krštenje.

‘Raširio se njihov glas’

Od propovijedanja Kraljevstva ne može se umaći. Nekog talijanskog katolika je smetalo svaki put kad su mu dolazili Jehovini svjedoci. Kad ga je firma premjestila u Singapur, smatrao je da mu oni konačno više neće dodijavati. No, na njegovo iznenađenje, Svjedoci su bili i tamo. Zato je nabavio dva oštra psa da napadnu sljedeće Svjedoke koji dođu. Kad su ga posjetile dvije Svjedokinje, ti su psi iskočili. Prestrašene, žene su potrčale da spase život, a na raskršću su pošle različitim smjerovima. Kad ju je pas sustigao, jedna Svjedokinja je iz torbe očajnički izvadila dvije brošure te ih gurnula psu u usta. Tada ju je on prestao goniti, okrenuo se i odgegao kući.

Sljedećeg tjedna su te dvije Svjedokinje išle u ponovni posjet u kuću preko puta. Vlasnik pasa se nalazio u vrtu i iznenađujuće, pozdravio je žene pozivajući ih u kuću. Rekao im je da nije nikad razgovarao s Jehovinim svjedocima, a niti pročitao ijednu njihovu publikaciju. No zapanjio se kad je u ustima jednog od svojih pasa našao brošure. Te je večeri pročitao brošure i one su na njega ostavile snažan dojam. Iako je cijelog života bio katolik, izrazio je želju da proučava Bibliju s Jehovinim svjedocima.

Pošto je taj čovjek ponovo premješten u Italiju, bile su učinjene pripreme da Jehovini svjedoci tamo proučavaju s njim. Kad su on i njegova žena počeli pohađati sastanke, župni svećenik im se ljutito i prijeteći suprotstavio. Nakon što je netko zapalio njihov vrt, taj je par prekinuo svaku vezu s crkvom. Ovaj čovjek sada kaže: “Već sam svjedočio mnogim članovima svoje obitelji, jer sam želio da saznaju da je Jehova jedini pravi Bog.”

“Do kraja svijeta”

Jedno drugo iskustvo s kraja svijeta pokazuje kako se poruka o Kraljevstvu cijeni i kako pomaže mijenjati život. Dok je pohađala pretporođajni tečaj, jedna je Svjedokinja iz Australije srela ženu koja je imala mnoge loše navike, a čak se nije htjela odreći ni pušenja za vrijeme trudnoće. Svjedokinja je njezinim stavom bila vrlo uznemirena. Dogodilo se da su obje rodile u isto vrijeme i na istom bolničkom odjelu, tako da su imale prilike razgovarati. Pokazalo se da je ta žena imala mnogo problema u svom djetinjstvu, a sad je njen brak bio na rubu sloma. Nakon što je izišla iz bolnice, Svjedokinja je posjetila tu ženu i s njom započela biblijski studij, koristeći knjigu Obiteljski život učiniti sretnim.

Muž te žene molio se Bogu da pronađe pravu religiju, dodajući ovaj uvjet: “Samo da to nisu Jehovini svjedoci!” Bez obzira na to, kad je saznao da njegova žena proučava sa Svjedocima, počeo im je postavljati pitanja i bio je pozvan da se priključi proučavanju. To je i učinio, i uskoro je počeo prisustvovati skupštinskim sastancima. Sad su i muž i žena kršteni, a očito je da se i njihova bračna situacija jako popravila.

Biblijski studiji kod kuće na temelju takve literature su za posljedicu imali sakupljanje mnogih novih obožavatelja. U zemljama u kojima se Jehovini svjedoci suočavaju s revolucijama, građanskim ratovima ili vladinim ograničenjima, pojačala se aktivnost biblijskih studija na domu. U Angoli je mnogo godina bjesnio građanski rat, a Svjedoci su prošli kroz mnoga progonstva i poteškoće. Početkom prošle godine, kako pokazuju izvještaji, prosječno je svaki objavitelj vodio tri biblijska studija na domu, ali objavitelji su imali malo biblijske literature. Putujući nadglednici su svakog dana posjećivali jednu malu grupu, organizirali su službu propovijedanja tijekom dana a sastanke svake večeri. Kakve li samo radosti po završetku neprijateljstava kad je iz Južne Afrike stiglo 42 tone toliko potrebne biblijske literature! Sigurno je da će ljubav te braće ‘sve više rasti u pravoj spoznaji i svakom rasuđivanju’, jer su sad u mogućnosti “prosuditi ono što je bolje” (Filipljanima 1:9, 10, St). Kakve li pobude za one koji pri ruci imaju obilje pomoćnih sredstava za proučavanje Biblije, da se u potpunosti okoriste pripremom koju Jehova tako velikodušno čini! (1. Timoteju 4:15, 16).

Sreća tih vjernih obožavatelja podsjeća nas na Isusove riječi iz Propovijedi na gori: “Sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe, jer njima pripada kraljevstvo nebesko (...) Radujte se i poskakujte od radosti, jer je velika vaša nagrada na nebesima” (Matej 5:3-12, NW). Kakva li se žetva već skuplja u Angoli!

U drugim područjima svijeta također popuštaju ili se skidaju ograničenja aktivnosti Jehovinih svjedoka. Isus je u svoje vrijeme rekao: “Žetve je mnogo, a poslenika malo” (Matej 9:37). Kako se to samo danas pokazuje istinitim! Potreba za više radnika uvijek je prisutna. Mi smo sretni da naše obožavanje uključuje i sakupljanje žetve. Danas se na Zemlji ne može naći veća radost od naše plodonosne predane službe Jehovi Bogu.

Ipak, što je to što potiče obožavatelje Jehove da pokazuju takvu radost i revnost? Vidjet ćemo.