Objavitelji Kraljevstva izvještavaju

Jehovini svjedoci propovijedaju neformalno s dobrim rezultatima

MNOGI ljudi su po prvi put bili upoznati s biblijskom istinom kad im je netko od Jehovinih svjedoka neformalno propovijedao. Svjedoci u ovome slijede primjer Isusa Krista, koji je neformalno propovijedao Samarićanki na bunaru kad je došla izvlačiti vodu (Ivan, 4. poglavlje). U istočnoj Africi Svjedokinja Jehove propovijedala je neformalno katoličkoj opatici. Podružnica Društva Kula stražara izvještava o onome što je uslijedilo:

◻ Rano jednog jutra na svom putu prema gradu Svjedokinja je srela katoličku opaticu. Iskoristila je priliku pitajući opaticu: “Kuda idete u ovo doba dana?” Odgovor je bio: “Idem se moliti svom Bogu.” Onda je upitala opaticu: “Znate li ime svog Boga?” Opatica je odgovorila: “Zar njegovo ime nije Bog?” Svjedokinja je ponudila da dođe njenoj kući to popodne da bi razgovarale o Božjem imenu. Nakon razgovora opatica je otišla u svoju crkvu i pitala jednog od svećenika da li zna što znači riječ “Jehova”. Odgovor je bio “To je Božje ime.” Opatica je bila veoma iznenađena čuvši da svećenik to zna ali nikad je nije poučavao o tome.

Svjedokinja je posjećivala ženu uzastopce devet dana i poučavala je istini o Trojstvu, duši, paklu i nadi za mrtve. Žena je upijala sve i onda je zamolila Svjedokinju da je pusti neko vrijeme da razmisli o svim tim novim učenjima. Nakon dva tjedna ponovno je stupila u vezu sa Svjedokinjom i zamolila je za daljnje razgovore. Za to vrijeme je opatica odlučila napustiti crkvu i već je uništila svoje likove, krunice i križ. Svećenik ju je pokušao nagovoriti da se vrati, ali ona je odlučila slijediti istinu. Kasnije je krštena i mnogo mjeseci je služila kao stalni pomoćni pionir usprkos lošem zdravlju i poodmakloj dobi.

Budući da je njena kuća prostrana, ponudila ju je skupštini na korištenje kao Kraljevsku dvoranu. Braća su zamijenila stari krov, porušila unutarnje zidove i pretvorila veliki dio zgrade u privlačno mjesto za sastanke. Ta bivša katolička opatica živi u sobi iza dvorane. Vrlo je sretna što je bila u stanju dati ovaj prilog za obožavanje Jehove.

◻ Drugo iskustvo koje pokazuje razboritost neformalnog svjedočenja dolazi iz Kampale, Uganda. Na putu prema vladinom uredu, Svjedok misionar neformalno je govorio onima koji su bili s njim u liftu. Jedan čovjek, g. L——, izrazio je želju da primi ponuđenu literaturu ali je nije mogao uzeti tog trenutka. Zbog toga je dao misionaru svoje ime i adresu ureda. Kasnije je misionar otišao tamo i zatražio g. L——. Pozvali su ga, ali na misionarevo iznenađenje, pojavio se drugi čovjek. Dva čovjeka sa istim imenom radila su u tom uredu. Drugi g. L—— je primio kratko svjedočanstvo i pokazao je neobično zanimanje. Budući da je prvi g. L—— izgubio zanimanje, uspostavljen je biblijski studij sa drugim g. L——. Sada je on kršteni Svjedok, a njegova žena i sin izvrsno napreduju prema krštenju.

Isus Krist je Vrsni Pastir i zna ovcama slične osobe čija su srca sklona pravednosti. Ova iskustva pokazuju da on usmjerava svoje sljedbenike ka takvima. Neformalno propovijedanje može biti i te kako plodno! (Ivan 10:14).