Nezaboravni potop
NEŠTO prije 4 300 godina, katastrofalni je potop preplavio Zemlju. Jednim divovskim zamahom izbrisao je iz postojanja skoro svako živo stvorenje. Bio je takvih razmjera da je na čovječanstvu ostavio neizbrisivi trag, i svaki naraštaj je sljedećem prenosio priču o njemu.
Oko 850 godina nakon potopa, hebrejski pisac Mojsije je napisao izvještaj o sveopćem potopu. Taj zapis je sačuvan u biblijskoj Knjizi Postanka (1. Mojsijevoj), od 6. do 8. poglavlja, gdje možemo naći slikovite pojedinosti.
Biblijski izvještaj o potopu
Opis tih pojedinosti koji daje Postanak očito je opis očevica: “U onaj dan — šest stote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog — navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom” (Postanak 7:11, 17, 19, Stvarnost).
O djelovanju koje je potop imao na živi svijet, Biblija kaže: “Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi.” Ipak, preživjeli su Noa i još sedam osoba, zajedno s primjercima od svake zvijeri, letećeg stvorenja i svega što se kretalo po zemlji (Postanak 7:21, 23, St). Svi su oni bili sačuvani u velikoj plovećoj arci, dugoj oko 133 metra, širokoj 22 metra, a visokoj 13 metara. Pošto je jedina funkcija arke bila da bude nepropusna za vodu i da može plutati, nije imala ni zaobljeno dno, ni oštar pramac, ni pogonsko sredstvo, a ni upravljačku opremu. Noina arka bila je jednostavno pravokutna lađa nalik kovčegu.
Pet mjeseci nakon početka potopa, arka se zaustavila na gorju Ararat, koje se nalazi na području današnje istočne Turske. Godinu dana nakon početka potopa Noa i njegova obitelj su izašli iz arke na suho tlo i ponovo počeli živjeti normalnim životom (1. Mojsijeva 8:14-19). S vremenom se čovječanstvo dovoljno namnožilo da bi ljudi u blizini rijeke Eufrat počeli graditi grad Babel i njegovu zloglasnu kulu. Kad je Bog čovječanstvu pomiješao jezik, ljudi su se odavde postupno razišli u sve krajeve zemlje (1. Mojsijeva 11:1-9). No, što je bilo s arkom?
Potraga za arkom
Još od 19. stoljeća bilo je brojnih pokušaja da se na gorju Ararat pronađe arka. Ove planine imaju dva istaknuta vrha, jedan visok 5 165 metara, a drugi 3 914 metara. Viši je vrh stalno prekriven snijegom. Zbog klimatskih promjena koje su uslijedile poslije potopa, arka je uskoro bila prekrivena snijegom. Neki istraživači čvrsto vjeruju da je arka još uvijek tamo, zarobljena duboko u ledenjaku. Oni tvrde da je bilo perioda u kojima se led dovoljno otopio i dozvolio dijelu arke da privremeno izviri.
U knjizi In Search of Noah’s Ark citiran je Georg Hagopian, Armenac koji je tvrdio da se 1902. i opet 1904. popeo na Ararat i vidio arku. On je rekao da se prilikom prvog posjeta zapravo popeo na vrh arke. “Uspravio sam se i promotrio cijeli brod. Bio je dug. Visina mu je bila oko 12 metara.” O svojim zapažanjima prilikom svog sljedećeg posjeta rekao je: “Nisam vidio nikakve zakrivljene plohe. Ona nije bila nalik niti jednom brodu kojeg sam ikada vidio. Izgledala je više poput teglenice ravnog dna.”
Od 1952. do 1969, Fernand Navarra je četiri puta pokušavao pronaći dokaz o postojanju arke. Prilikom svog trećeg pohoda na Ararat, probio se do dna jedne raspukline u ledenjaku, gdje je pronašao komad crnog drveta zataknutog u led. “Morao je biti vrlo dug”, rekao je, “i možda još uvijek povezan s drugim dijelovima brodskog kostura. Mogao sam ga rezati samo duž strukture drveta, sve dok nisam odlomio komad dug oko 1,5 metar.”
Profesor Richard Bliss, jedan od nekolicine eksperata koji su ispitivali to drvo, rekao je: “Uzorak drveta Navarra je greda konstrukcije i impregnirana je bituminoznom smolom. Na njoj su spojevi klinom i utorom. A sasvim sigurno je ručno oblikovana i napravljena četverouglastom.” Starost tog drveta bila je procijenjena na oko četiri ili pet tisuća godina.
Iako su učinjeni određeni napori da se na Araratu nađe arka, jasan dokaz o njenom korištenju za preživljavanje kataklizmičkog potopa postoji u zapisu koji o tom događaju sadrži biblijska knjiga 1. Mojsijeva. Potvrda tog izvještaja može se vidjeti širom svijeta u velikom broju legendi primitivnih naroda o potopu. Razmotrimo u sljedećem članku njihovo svjedočanstvo.
[Slika na stranicama 4 i 5]
Nosivost arke bila je jednaka nosivosti 10 teretnih vlakova, od kojih je svaki sastavljen od oko 25 američkih teretnih vagona!