Pavao protiv Platona o uskrsnuću

APOSTOL Pavao je pisao o uskrsnuću u 1. Korinćanima 15:35-58 i 2. Korinćanima 5:1-10. Je li pri tome slijedio ideje koje su o besmrtnoj duši imali Platon i grčki filozofi, ili je bio u skladu s naukom Isusa i ostalog dijela Pisama?

Odgovor pruža brošura Immortality of the Soul or Resurrection of the Individual: St. Paul’s View with Special Reference to Plato (Besmrtnost duše ili uskrsnuće pojedinca: Gledište sv. Pavla, s posebnim osvrtom na Platona), napisana 1974. i potvrđena od nadbiskupa Grčke pravoslavne crkve Sjeverne i Južne Amerike. Nakon razmatranja prirode uskrsnuća u gore spomenutim biblijskim citatima i helenističkih utjecaja tadašnjeg doba, autor dolazi do sljedećeg zaključka:

“Platon uči da duša nastavlja beskrajno i vječno postojati. Duša je za Platona odvojena od tijela i nasljedno besmrtna (...) Sv. Pavao niti suštinski uči takvo gledište, niti uopće tvrdi da to čini (...).

Apostol Pavao nije zaokupljen besmrtnošću psyche ili duha kao odvojenih i različitih dijelova, već uskrsnućem potpunog sastavljenog duševnog-duhovnog tijela čovjeka, kao posljedicom Kristova uskrsnuća. Pavlovo shvaćanje tijela uskrsnuća nema ništa zajedničkog s ponovnim oživljavanjem mrtvih tijela iz groba.

Njegovo shvaćanje tijela uskrsnuća može se bolje izraziti kao transformacija, ponovno stvaranje, i ponovna izgradnja jedinke čitavog čovjeka, iste osobe, osobnosti, psihosomatskog organizma, pravog psihofizičkog pojedinca, a koje se zbiva Božjom silom. Naše buduće uskrsnuće se neće zbiti kao nešto što prirodno posjedujemo, nego kao kraljevski Božji dar.”

Da, besmrtnost nije nasljedni posjed niti jednog čovjeka. Umjesto toga, to je dragocjeni i velikodušni dar od Jehove kroz našeg Gospodina Isusa Krista onima koji tvore pomazanu kršćansku skupštinu (1. Korinćanima 15:20, 57; Filipljanima 3:14).

[Slika na stranici 9]

Grčki filozof Platon

[Zahvala]

Fotografija Vatikanskog muzeja