Prizori iz Obećane zemlje
Jedite, jedite kruh
KAD SU Isus i njegovi učenici jednom prilikom bili u nekoj kući, “nisu mogli ni jesti” zbog mnoštva (Marko 3:20, St). Drugi put je Isus ušao u dom nekog farizeja “na objed” (Luka 14:1, St). Na kakvo jelo pomisliš?
Drevni Izraelci bi vjerojatno pomislili na kruh, jer su hebrejski i grčki izrazi za “jesti” doslovno značili “jesti kruh”. To je razumljivo, budući da je kruh načinjen od pšenice ili ječma bio glavni dio njihove prehrane.
Mnogi danas razmišljaju o hebrejskim patrijarsima kao o pastirima, a o Isusovim učenicima kao o ribarima. Neki su i obavljali tu vrstu posla ali sigurno ne svi. Pšenica je bila u središtu života mnogih. To je očito povremeno bio slučaj sa Izakom i Jakovom, kao što možemo zaključiti iz 1. Mojsijeve 26:12; 27:37 i 37:7. A budući da je poljodjelstvo bilo glavno zanimanje u Galileji u Isusovo vrijeme, jesu li neki koji su postali apostoli mogli biti uzgajivači pšenice?
Ta mogućnost postoji, jer je uzgajanje pšenice bilo rasprostranjeno u Obećanoj zemlji, a Biblija obiluje ukazivanjima na to (5. Mojsijeva 8:7-9; 1. Samuelova 6:13). Što je u to bilo uključeno?
Nakon što su rane kiše u listopadu i studenom omekšale tlo, uzgajivač pšenice bi uzorao i zatim posijao svoje sjeme. Kasnije kiše pomogle bi da njegov usjev raste i zatim, u travnju i svibnju, sazrije do zlatnosmeđeg prije ljetne vrućine. Žetva pšenice je bila tako poznata da o njoj čitaš kao o pokazatelju godišnjeg doba (1. Mojsijeva 30:14; Sudije 15:1). Možeš li odrediti u kojem je razdoblju godine načinjena fotografija lijevo?a I koje je godišnje doba bilo kad su Isusovi učenici trgali neko nezrelo klasje? (Matej 12:1).
Žetva pšenice je značila dosta posla za ratare. Žeteoci bi sjekli stabljike srpom i vezali ih u snoplje, kao što možeš vidjeti dolje. Naravno, neke stabljike su se mogle preskočiti ili pasti na tlo, zbog čega je Ruta mogla uspješno pabirčiti (Ruta 2:2, 7, 23; Marko 4:28, 29). Zatim je snoplje pšenice prevoženo do gumna, kao što je Araunino. Što se tamo događalo? Biblija spominje ‘mlatilice i volujsku opremu’ (2. Samuelova 24:18-22, St; 1. Dnevnika 21:23). Snoplje pšenice je razastrto po kamenoj ravnoj površini ili od nabijene zemlje. Bik ili neka druga životinja bi išla naokolo, gazeći pšenicu. Životinja je mogla vući drvene saonice koje bi pomagale da se trga slama i oslobodi zrno (Izaija 41:15).
Zatim je žito bilo spremno za vijanje, što se obavljalo bacanjem u zrak s lopatom ili vilama, kao što se vidi gore (Matej 3:12). Ratar je mogao vijati uvečer kad je povjetarac otpuhivao pljevu (ljuske žitarica) i nosio na stranu slamu. Kad je žito bilo sakupljeno i prorešetano da se otkloni šljunak, bilo je spremno za uskladištenje — ili za preradu u hranu od najveće važnosti, kruh (Matej 6:11).
Da si bila domaćica s tim zadatkom, svaki dan bi koristila mužar i tučak da stucaš žito u brašno, možda prilično grubo pšenično brašno. Ili bi možda mljela ‘bijelo brašno’, kakvo je Sara upotrijebila da načini ‘pogaču’ za materijalizirane anđele ili koje su Izraelci koristili u žitnim prinosima Jehovi (1. Mojsijeva 18:6; 2. Mojsijeva 29:2; 3. Mojsijeva 2:1-5; 4. Mojsijeva 28:12). Sara je navlažila pšenično brašno vodom i zamijesila ga u tijesto.
Dolje možeš vidjeti lopte od tijesta i jedan plosnati, tanki hljebac koji čeka pečenje. Takve velike, okrugle pogače mogu biti ispečene na kamenju ili željeznoj rešetki, kako to radi ova žena. Da li ti to pomaže da si predočiš što je Sara nakon toga uradila za anđeoske posjetitelje i što je Lotova obitelj učinila nešto kasnije? Tako čitamo: “[Anđeli] se (...) uvratiše k njemu i dođoše u kuću njegovu. On im tad ugotovi večeru i dade ispeći nekvasnih pogača, i oni jedoše” (1. Mojsijeva 19:3, Šarić).
[Bilješke]
a Usporedi Kalendar Jehovinih svjedoka 1992.
[Zahvala na stranici 24]
Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.
[Zahvala na stranici 24]
Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.
[Zahvala na stranici 25]
Pictorial Archive (Near Eastern History) Est.
[Zahvala na stranici 25]
Garo Nalbandian