I ti možeš izaći na kraj sa frustracijom!
POGLEDAJMO loše stanje izvjesnog 23-godišnjeg čovjeka. On ima samo ograničeno obrazovanje i radi za minimalnu plaću. Pomisao na brak i zadovoljavajuć život izgleda mu nemogućom. Nije čudo što njegova majka kaže: “On je izuzetno tužan i frustriran.” Slučaj tog mladića tipičan je za milijune drugih. Iz jednog ili drugog razloga, ljudi svih životnih zvanja su frustrirani.
Frustracija je “duboki kronični osjećaj ili stanje nesigurnosti, obeshrabrenja i nezadovoljstva koje nastaje iz osujećenih želja, unutarnjih sukoba i drugih neriješenih problema” (Webster’s Third New International Dictionary). Frustraciju doživljavamo kad uporno pokušavamo nešto postići ali ne uspijevamo. Osjećamo se zapriječeni na svakom koraku, kao da udaramo glavom o kameni zid, bez izgleda na uspjeh. Svima nam je poznat taj osjećaj.
Radnici koji rade na poslovima koji se naizgled ne isplate mogu imati osjećaje bezvrijednosti. Ako se njihov rad uzima kao nešto samo po sebi razumljivo, supruge ili majke koje se bore sa svakodnevnim brigama i zamornim dužnostima mogu se osjećati neispunjeno, necijenjeno. Mladi koji se suočavaju sa kušnjama u školi mogu se osjećati frustrirano u naporima da završe školovanje. Članovi manjinskih grupa u društvu mogu se osjećati uzrujanima i nesretnima, uvjereni da su žrtve nepravedne diskriminacije. Poslovne ljude koji pošteno pokušavaju pružiti kvalitetne proizvode ili usluge mogu financijski upropastiti beskrupulozni i nepošteni konkurenti. Ta i slična iskustva uzrokuju frustraciju i kod mnogih dovode do osjećaja beznađa.
Mudar čovjek koji je živio prije mnogo stoljeća mogao je svoje frustracije oblikovati u riječi koje možemo razumjeti. Izraelski kralj Salamun je rekao: “A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem — i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem. Jer što [čovjek] dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost” (Propovjednik 2:11, 22, 23, St). Salamunove riječi izražavaju očaj kojeg mnogi osjećaju u pokušaju da izađu na kraj sa frustracijama koje ih lišavaju korisnog života.
Frustrirani ljudi mogu čak postati očajni. U težim slučajevima neki su napustili borbu, povlačeći se iz društva kako bi živjeli na njegovim marginama. Da bi dobili ono na što misle da imaju pravo, neki su pribjegli zločinu i nasilju. Nepopustljivi pritisci su razorili brakove i obiteljske veze.
Mnogi od nas možda moraju ulagati velike napore u pronalaženje načina da izađu na kraj sa frustracijom. Unatoč onome što činimo, možda se čini da se stvari pogoršavaju. Izreke 13:12 kažu: “Predugo očekivanje ubija srce” (St). Može biti ugroženo naše tjelesno i duhovno dobro. Je li situacija beznadna? Moramo li živjeti sa stalnom frustracijom kao kaznom za našu nedoraslost ili greške? Mogu li se poduzeti neki praktični koraci da izađemo na kraj sa frustracijom kako bismo se radovali životu koji pruža više zadovoljstva? Pogledajmo.
Neki načini da se izađe na kraj sa frustracijom
Kad imamo neki problem i trebamo savjet, obično se obratimo upućenoj, iskusnoj osobi u koju se možemo pouzdati. Priče Salamunove 3:5, 6 preporučuju: “Uzdaj se u Gospodina svijem srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svijem putevima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje.” Praktičan savjet može se pronaći u Božjoj riječi, Bibliji. Razmotri neke primjere uvida koje ona pruža.
Frustracija može biti povezana sa zarađivanjem za osnovne stvari. Naprimjer, možda je naš svjetovni posao zadovoljavajuć, ali male plaće mogu biti izvor depresije. Volimo svoje obitelji i želimo im najbolje. Ipak, izgleda da nema kraja brizi u vezi udovoljenja našim financijskim obvezama. Možda radimo prekovremeno i čak uzimamo dodatni posao. Nakon nekog vremena život izgleda poput zamornog kruga jedenja, spavanja i rada. Ipak, računi se gomilaju, dugovi se povećavaju, a frustracija raste.
Osnovna svrha svjetovnog posla je da osigura sredstva za naše potrebe. No, koliko nam je potrebno? Apostol Pavao je pisao: “Ništa, naime, nismo donijeli na ovaj svijet, tako da ništa ne možemo iz njega iznijeti. A kad imamo hranu i odijelo, tim budimo zadovoljni!” Pokušavamo li steći više od toga i dostići ono što drugi imaju ili mogu učiniti? Ako je tako, možda žanjemo posljedice u obliku frustracije. Pavao je upozorio: “Oni koji žele da postanu bogataši upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne želje što strovaljuju ljude u propast i uništenje, jer je pohlepa za novcem izvor svih zala. Budući da su joj se neki predali, zalutali su od vjere i proboli sami sebe mnogim teškim mukama” (1. Timoteju 6:7-10, St). Poštena procjena naših materijalnih težnji može otkriti neke stvari koje nam nisu neophodno potrebne. Nekoliko razumnih preinaka prema štedljivosti i skromnijem načinu života mogu biti veoma korisne u smanjivanju naše frustracije.
Potisnute prirodne želje uzrokovale su mnogo frustracija. Naprimjer, za mladu ženu je prirodno da ima snažan poriv da se uda i ima sigurnost i srdačnu naklonost koje nastupaju s obiteljskim životom. Možda provodi dosta vremena i ulaže napore kako bi uz posljednju modu i pomagala za uljepšavanje izgledala privlačnijom i možda je postala gorljiva čitateljka časopisa koji nude savjete nesretno zaljubljenima. Žena možda posjećuje jednu zabavu za drugom u nadi da će sresti nekog odgovarajućeg — ali sve bez uspjeha. Godine prolaze, a frustracija postaje nepodnošljiva. U očaju može biti iskušana da se uda za nekog tko joj ne odgovara. Što je još gore, da zadovolji svoju žudnju za ljubavlju, može se uplesti u nemoralno vladanje.
U takvom slučaju, najvažnija je strpljivost i dobro prosuđivanje. Brak sa neodgovarajućom osobom — posebno onom kojoj nedostaje vjera u Jehovu — bio bi ozbiljna greška (1. Korinćanima 7:39; 2. Korinćanima 6:14, 15). Nemoral neizbježno vodi samo do boli u srcu i očaja (Priče Salamunove 6:32, 33). Pošteno samoispitivanje, zajedno sa razboritim pristupom toj stvari, može pomoći. ‘Krotak i tih duh’ može privući pravog bračnog druga daleko bolje od modne odjeće i neobične šminke (1. Petrova 3:3, 4). Umjesto oslanjanja na često kratkovidne ili lakoumne savjete svjetovnih stručnjaka, važno je obratiti se Začetniku braka kako bi se saznalo što je potrebno da bi se bilo ženom koju se ljubi i cijeni (Priče Salamunove, poglavlje 31). Neoženjeni muškarci i žene trebali bi pokušati ispoljavati osobine koje bi željeli kod bračnog druga. Kako je mudro tražiti zdravo društvo onih koji poštuju biblijska načela. Ako ih primjenjujemo u svom životu, naši izgledi za sretan brak bit će daleko bolji. Čak i ako odmah ne dođe do braka, postupanje u skladu sa Pismima donijet će radost i samački život će učiniti veoma korisnim.
Težak teret obaveza može nas dovesti do točke ogorčenja. Možda su tu pritisci sa svih strana. Zabrinuti smo za hitne potrebe svoje obitelji, a naš poslodavac možda nikad nije zadovoljan. Možda rođaci očekuju da im pomažemo svaki put kad se pojavi neka kriza. Zbog mnogih pritisaka, dugi popis zanemarenih osobnih stvari plače za našom pažnjom. Možda izgleda da naše vrijeme i energija najednom trebaju biti kanalizirani u desetak različitih smjerova. Frustracija se može pretvoriti u ogorčenje, a mi se možemo osjećati kao da se predajemo. Što bismo trebali učiniti?
Bilo bi mudro da ponovno procijenimo svoje prioritete. Budući da smo ograničeni s obzirom na svoje mogućnosti, nemoguće je udovoljiti svakom zahtjevu drugih. Trebamo smanjiti stvari na “ono što je bolje” (Filipljanima 1:10, St). Konačno, “psu živu bolje je nego mrtvu lavu” (Propovjednik 9:4). Neke obveze su odlučujuće i ne mogu se odložiti, dok one koje su manje presudne možda mogu čekati. Možda smo prihvatili punu odgovornost za neke dužnosti koje bi trebalo podijeliti s drugima. Neke odgovornosti se možda trebaju potpuno odbaciti ako nisu neophodne. Iako to u početku može uzrokovati neugodnost ili razočarati druge, trebamo poštivati svoja vlastita tjelesna i emocionalna ograničenja.
Oslabljujuća bolest može donijeti mučnu frustraciju, jer nas može najedanput mnogo dana ili tjedana vezati uz postelju. Teška bol nas može učiniti nesretnima. Tražeći lijek, možemo ići od jednog liječnika do drugog ili možda uzimati mnoge lijekove ili vitamine u nadi da će nam pomoći. Ipak, možda i dalje patimo i možda se počinjemo pitati je li život vrijedan borbe.
To je možda problem koji može biti izliječen samo u Božjem novom svijetu (2. Petrova 3:13; usporedi Izaija 33:24). Budući da su ljudi nesavršeni, liječnici i lijekovi mogu postići samo ograničeno olakšanje. U izvjesnom trenutku možda moramo svoje patnje prihvatiti kao dio života. Apostol Pavao je imao ‘žalac u mesu’, možda neku bolest očiju ili nekog drugog dijela tijela, tako tešku da je često molio za olakšanje (2. Korinćanima 12:7-10). No, Bog nije izliječio Pavla, te se apostol možda morao boriti s tom bolešću do svoje smrti. Živio je sa svojom patnjom, nije tražio sažaljenje i nikad nije izgubio svoju radost (2. Korinćanima 7:4). Iako je pravedni Job patio od velike bolesti, održao je svoju vjeru u Jehovu, a to je dovelo do bogate nagrade (Job 42:12, 13). Ako smo Božji sluge, možemo pronaći snagu da ustrajemo meditirajući o tim primjerima i moleći za Jehovinu pomoć (Psalam 41:1-3).
Snažni unatoč frustracijama
Jehovin narod može biti duhovno jak unatoč svim frustracijama. Naprimjer, iako možda moramo podnositi bolest, možemo ostati “zdravi u vjeri” u potpunosti koristeći Božje duhovne pripreme (Titu 2:1, 2). Iako smo možda frustrirajuće siromašni materijalno, možemo biti divno bogati duhovno.
Oslanjajući se na Boga za mudrost i snagu, možemo se suočavati sa frustracijama koje se mogu pojaviti u obiteljskim situacijama. Naprimjer, pogledajmo primjer Abigajile, žene Nabala. On je bio “tvrda srca i opak”, a samo njegovo ime znači “Nerazuman; Glup”. Kako je frustrirajuće moralo biti živjeti sa takvim čovjekom! Ipak, Abigajila je ostala “razumna” i nije očajavala. Zaista, njene riječi i djela tokom jedne krizne situacije bili su tako razboriti da je uvjerila Davida da ne uzvrati na Nabalovu uvredu i nezahvalnost tako što bi prolio krv i propustio pouzdati se u Jehovu (1. Samuelova 25:2-38).
Čak i ako situacija koja uključuje nekoga tko je povezan sa kršćanskom skupštinom kod nas uzrokuje frustraciju, možemo ustrajati u snazi koju daje Jehova. To je pokazano činjenicom da potencijalno frustrirajuće vladanje Diotrefa nije zaustavilo bogobojaznog Gaja da čini dobro i time žanje sreću i bogate duhovne nagrade (Djela apostolska 20:35; 3. Ivanova 1-10).
Frustracija može nastati ako želimo služiti svojim suvjernicima u skupštini ali nas se previdi kad su drugi postavljani za starješine ili sluge pomoćnike. Međutim, umjesto da dozvolimo da nas svlada razočaranje, nastojmo se ojačati duhovno i dozvolimo Božjem duhu da u još većoj mjeri u nama donosi svoj dobar plod (Galaćanima 5:22, 23). Tokom 40 godina koje je proveo u Midjanu, Bog je kod Mojsija u još većoj mjeri razvio krotkost, strpljivost i druge osobine potrebne da izlazi na kraj s teškoćama i frustracijama s kojima će se suočiti kao vođa Izraelaca. Isto tako, Jehova nas možda priprema za buduće službene prednosti koje možemo primiti ako ostanemo duhovno jaki i ne podlegnemo frustraciji.
Oslobođenje od frustracije — uskoro!
Bez obzira na prirodu frustracija, hoće li one ikad prestati? Naša situacija može izgledati beznadnom za nas, ali ne i za našeg Stvoritelja, Jehovu Boga. On nije podložan frustraciji. Preko proroka Izaije, Bog je rekao: “Tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah” (Izaija 55:11, St). Budući da Jehova ima svemoćnu snagu i vlast, njemu ništa nije nemoguće (Marko 10:27). Njegova obećanja da svom narodu donese beskrajne blagoslove sigurno će se ispuniti (Jozua 21:45).
Sumnja i nesigurnost su glavni elementi u frustraciji. Međutim, nasuprot tome, “vjera je tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo” (Hebrejima 11:1). Vjera u Boga pruža jamstvo da će sve naše na Bibliji temeljene nade biti u potpunosti ostvarene. Sveobuhvatna tema Biblije ističe Jehovino obećanje vladavine Kraljevstva, pod kojom će Zemlja postati savršeni raj u kojem će pravedni ljudi radosno živjeti zauvijek (Psalam 37:11, 29). Sve što je loše — uključujući frustraciju — proći će, jer će Bog ‘sititi svašta živo po želji’ (Psalam 145:16).
Dok ti blagoslovi ne postanu realnost, svi ćemo imati frustracije. No, biblijska nada nam može pružiti hrabrost i duševnu snagu da istrajemo. Zdravi savjet kojeg nalazimo u Bibliji može nam pokazati kako koristiti dobro prosuđivanje i razboritost na način koji će donijeti stabilnost našem životu i mir našem srcu. Unatoč svim svojim razočaranjima, možemo doživjeti “mir (...) Božji, koji nadilazi svaki razum” (Filipljanima 4:6, 7, St). Bitka protiv frustracije zato nije beznadna. Uz Jehovinu pomoć možemo s njom izaći na kraj danas i pobijediti je u budućnosti.
[Istaknuta misao na stranici 31]
Bog ti može pomoći da izađeš na kraj sa frustracijom, kao što je pomogao Jobu, Mojsiju, Abigajili i Pavlu