Jehovu ne treba kriviti

“Kako otac žali [“pokazuje milosrđe”, NW] sinove, tako [Jehova] žali one koji ga se boje. Jer zna gradju našu, opominje se da smo prah” (PSALAM 103:13, 14).

1, 2. Tko je bio Abraham, i kako je došlo do toga da njegov nećak Lot prebiva u zlom gradu Sodomi?

JEHOVA nije odgovoran za nevolje koje možda doživljavamo zbog svojih grešaka. S obzirom na to, razmotrimo što se dogodilo prije oko 3 900 godina. Božji prijatelj Abraham (Abram) i njegov nećak Lot postali su veoma bogati (Jakov 2:23). U stvari, imali su toliko posjedâ i stoke da im “nije bilo dosta zemlje, da ostanu zajedno”. Nadalje, došlo je do svađe između njihovih pastira (1. Mojsijeva 13:5-7, Ša). Što se moglo učiniti u vezi s tim?

² Da bi okončao svađu, Abraham je predložio da se razdvoje te je dozvolio Lotu da prvi izabere. Iako je Abraham bio stariji i bilo bi za očekivati da mu nećak dozvoli uzeti najbolje područje, Lot je odabrao najbolje — cijelu dobro navodnjenu oblast Donjeg Jordana. Vanjski izgled bio je varljiv, jer su se u blizini nalazili moralno propali gradovi Sodoma i Gomora. Konačno su Lot i njegova obitelj preselili u Sodomu, što ih je dovelo u duhovnu opasnost. Osim toga, bili su zarobljeni kad su kralj Hodorlahomor i njegovi saveznici porazili vladara Sodome. Abraham i njegovi ljudi su ih oslobodili, ali su se Lot i njegova obitelj vratili u Sodomu (1. Mojsijeva 13:8-13; 14:4-16).

3, 4. Kad je Bog uništio Sodomu i Gomoru, što se dogodilo Lotu i članovima njegove obitelji?

³ Zbog spolne izopačenosti i moralne pokvarenosti Sodome i Gomore, Jehova je odlučio uništiti te gradove. Iz samilosti je poslao dvojicu anđela koji su izveli Lota, njegovu ženu i njihove dvije kćeri iz Sodome. Nisu se smjeli osvrtati natrag, no Lotova je žena to učinila, možda žudeći za materijalnim stvarima koje je tamo ostavila. Istog trenutka postala je stup soli (1. Mojsijeva 19:1-26).

⁴ Kakve su samo gubitke pretrpjeli Lot i njegove kćeri! Djevojke su morale ostaviti muškarce za koje su se trebale udati. Lot je ostao bez žene i svog materijalnog bogatstva. U stvari, na kraju je bio prisiljen da sa svojim kćerima živi u pećini (1. Mojsijeva 19:30-38). Ono što mu je izgledalo tako dobrim pokazalo se upravo suprotnim. Iako je očito učinio neke ozbiljne greške, kasnije je nazvan ‘pravedni Lot’ (2. Petrova 2:7, 8). A Jehovu Boga sigurno nije trebalo kriviti za Lotove greške.

“Tko propuste svoje da zapazi?”

5. Što je David osjećao u vezi s greškama i ohološću?

⁵ Budući da smo nesavršeni i grešni, svi mi činimo greške (Rimljanima 5:12; Jakov 3:2). Poput Lota, možemo biti zavedeni vanjskim izgledom i možda pogriješiti u prosuđivanju. Zato je psalmist David molio: “Tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me [“proglasi me nedužnim”, NW]! Od oholosti čuvaj slugu svoga, da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga” (Psalam 19:13, 14, St). David je znao da je mogao počiniti grijehe kojih nije bio niti svjestan. Zato je molio da mu budu oprošteni prijestupi koji su možda bili sakriveni čak i od njega. Kad je učinio ozbiljnu grešku zato što ga je njegovo nesavršeno tijelo navelo da krene krivim putem, on je jako želio Jehovinu pomoć. Želio je da ga Bog sačuva od oholih djela. David nije želio da oholost postane njegov prevladavajući stav. Umjesto toga, želio je biti potpuno odan Jehovi Bogu.

6. Koja se utjeha može crpsti iz Psalma 103:10-14?

⁶ Kao Jehovini današnji predani sluge, i mi smo nesavršeni i stoga činimo greške. Naprimjer, možda, poput Lota, učinimo loš izbor s obzirom na mjesto prebivanja. Možda propuštamo priliku da proširimo svetu službu Bogu. Iako Jehova vidi takve greške, on pozna one koji imaju srce koje naginje pravednosti. Čak i ako počinimo ozbiljan grijeh ali se kajemo, Jehova oprašta, pomaže i dalje gleda na nas kao na bogobojazne osobe. “Ne postupa s nama po grijesima našim, niti nam vraća po nepravdama našim”, objavio je David. “Nego koliko je nebo visoko od zemlje, tolika je milost [“ljubazna dobrohotnost”, NW] njegova k onima koji ga se boje. Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naša. Kako otac žali [“pokazuje milosrđe”, NW] sinove, tako [Jehova] žali one koji ga se boje. Jer zna gradju našu, opominje se da smo prah” (Psalam 103:10-14). Naš milosrdni nebeski Otac može nam također omogućiti da ispravimo svoju pogrešku ili nam može dati još jednu mogućnost da proširimo svoju svetu službu, njemu na hvalu.

Pogreška okrivljavanja Boga

7. Zašto patimo zbog nesreća?

⁷ Kad stvari krenu loše, ljudi su skloni okriviti nekoga ili nešto za ono što se dogodilo. Neki čak okrivljuju Boga. No, Jehova ne nanosi ljudima takve nevolje. On čini dobre, a ne štetne stvari. Zaista, “on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima” (Matej 5:45). Najznačajniji je razlog zašto patimo zbog nedaća taj što živimo u svijetu koji djeluje na sebičnim načelima i koji leži u vlasti Sotone Đavola (1. Ivanova 5:19).

8. Što je Adam učinio kad mu stvari nisu krenule dobro?

⁸ Kriviti Jehovu Boga za nevolje koje nam nanose naše greške nemudro je i opasno. To nas može stajati i samog života. Prvi čovjek, Adam, trebao je pripisati Bogu zaslugu za sve dobre stvari koje je dobio. Da, Adam je trebao biti duboko zahvalan Jehovi za sam život i blagoslove koje je uživao u parku sličnom domu, Edenskom vrtu (1. Mojsijeva 2:7-9). Što je Adam učinio kad stvari nisu krenule dobro zato što nije poslušao Jehovu i što je jeo zabranjeni plod? Adam se žalio Bogu: “Žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh” (1. Mojsijeva 2:15-17; 3:1-12). Sigurno ne bismo trebali kriviti Jehovu, kao što je to učinio Adam.

9. (a) Ako naiđemo na teškoće zbog svojih nemudrih postupaka, iz čega možemo crpsti utjehu? (b) Prema Pričama Salamunovim 19:3, što neki čine kad sami sebi nanesu nevolje?

⁹ Ako naiđemo na teškoće zbog svojih nemudrih postupaka, možemo crpsti utjehu iz spoznaje da Jehova razumije naše slabosti bolje od nas i da će nas izbaviti iz našeg nepovoljnog položaja ako smo mu isključivo odani. Trebali bismo cijeniti božansku pomoć koju primamo, nikad ne okrivljujući Boga za nevolje i poteškoće za koje smo sami krivi. S obzirom na to, mudra izreka navodi: “Ludost čovječija prevraća [“iskrivljuje”, NW] put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospodina” (Priče Salamunove 19:3). Drugi prijevod kaže: “Neki ljudi upropašćuju sami sebe vlastitim glupim postupcima a zatim okrivljuju GOSPODINA” (Today’s English Version). A još jedan drugi prijevod navodi: “Čovjekovo neznanje kvari njegove poslove a on se istrčava protiv Jehove” (Byington).

10. Kako je Adamova ludost ‘iskrivila njegov put’?

¹⁰ U skladu s načelom ove izreke, Adam je postupao sebično, a njegovo je nerazumno razmišljanje ‘iskrivilo njegov put’. Njegovo se srce odvratilo od Jehove Boga, te je krenuo vlastitim sebičnim, neovisnim pravcem. Zaista, Adam je postao toliko nezahvalan da je okrivio svog Stvoritelja i time se učinio neprijateljem Najvišeg! Adamov je grijeh upropastio njegov put i put njegove obitelji. Kakvo upozorenje! Oni koji su skloni kriviti Jehovu za nepovoljne okolnosti mogu se s razlogom upitati: Pripisujem li Bogu zaslugu za dobre stvari koje uživam? Jesam li zahvalan što sam živ kao jedno od njegovih stvorenja? Nisu li mi moje vlastite pogreške nanijele nevolju? Zaslužujem li Jehovinu naklonost ili pomoć zato što slijedim njegovo vodstvo, kako je izloženo u njegovoj nadahnutoj Riječi, Bibliji?

Opasnost čak i za Božje sluge

11. S obzirom na Boga, za što su bili krivi židovski religiozni vođe prvog stoljeća?

¹¹ Židovski religiozni vođe prvog stoljeća n. e. tvrdili su da služe Bogu, ali zanemarivali su njegovu riječ istine i oslanjali se na vlastito razumijevanje (Matej 15:8, 9). Zato što je Isus Krist razotkrio njihovo pogrešno razmišljanje, oni su ga ubili. Kasnije su ispoljili veliki bijes prema njegovim učenicima (Djela apostolska 7:54-60). Put tih ljudi bio je tako iskrivljen da su se zapravo razbjesnili protiv samog Jehove. (Usporedi Djela apostolska 5:34, 38, 39.)

12. Koji primjer pokazuje da čak i neki pojedinci povezani s kršćanskom skupštinom pokušavaju okriviti Jehovu za svoje nevolje?

¹² Čak i neki pojedinci u kršćanskoj skupštini počeli su opasno razmišljati, pokušavajući na Boga prebaciti odgovornost za nevolje koje su ih snašle. Naprimjer, imenovani starješine u izvjesnoj skupštini ustanovili su da je jednoj mladoj udanoj ženi potrebno pružiti dobrohotan ali odlučan biblijski savjet da se ne druži s nekim svjetovnim čovjekom. U jednom razgovoru, ona je okrivila Boga što joj nije pomogao da se odupre iskušenju u koje je upala zato što se stalno družila s tim čovjekom. Zapravo je rekla da je bila ljuta na Boga! Biblijsko raspravljanje i ponovljeni napori da joj se pomogne bili su uzaludni, tako da je zbog nemoralnog postupka kasnije bila isključena iz kršćanske skupštine.

13. Zašto izbjegavati stav prigovaranja?

¹³ Duh prigovaranja može navesti osobu da okrivljuje Jehovu. “Bezbožni” koji su se uvukli u skupštinu prvog stoljeća imali su takav loš duh, što je bilo popraćeno drugim oblicima duhovno pokvarenog razmišljanja. Kao što je rekao učenik Juda, ti su ljudi ‘pretvarali milost [“nezasluženu dobrohotnost”, NW] Boga našega u raspuštenost [“izgovor za raspušteno ponašanje”, NW], i odricali se jedinoga Gospodara i Gospodina našega Isusa Krista’. Juda je također naveo: “Oni mrmljaju i jadikuju nad svojom sudbinom” (Juda 3, 4, 16, Ša). Jehovini lojalni sluge učinit će mudro ako mole za to da imaju duh cijenjenja, a ne stav prigovaranja koji ih konačno može ogorčiti do te mjere da izgube vjeru u Boga i ugroze svoj odnos s njim.

14. Kako bi netko mogao reagirati ako ga sukršćanin uvrijedi, ali zašto to ne bi bilo ispravno?

¹⁴ Možda misliš da se to tebi ne bi dogodilo. Ipak, stvari koje krenu loše zbog naših grešaka ili grešaka drugih mogu na kraju prouzročiti da okrivljujemo Boga. Naprimjer, osoba može biti uvrijeđena onim što suvjernik kaže ili učini. Uvrijeđeni pojedinac — možda netko tko je mnoge godine lojalno služio Jehovi — može tada reći: ‘Ako je ta osoba u skupštini, ja neću posjećivati sastanke.’ Pojedinac može postati tako uzrujan da u svom srcu kaže: ‘Ako se takvo što događa, ne želim više biti dio skupštine.’ No, smije li kršćanin imati takav stav? Ako je nekoga uvrijedio drugi nesavršeni čovjek, zašto se ljutiti na cijelu skupštinu ljudi koji su prihvatljivi Bogu i lojalno mu služe? Zašto bi netko tko se predao Jehovi trebao prestati vršiti božansku volju i time iskaliti ljutnju na Boga? Koliko je mudro dozvoliti nekom pojedincu ili spletu okolnosti da unište nečiji dobar odnos s Jehovom? Zaista, bila bi ludost i grijeh prestati obožavati Jehovu Boga zbog bilo kojeg razloga (Jakov 4:17).

15, 16. Radi čega je Diotref bio kriv, ali kako se Gaj ponašao?

¹⁵ Zamisli da si bio u istoj skupštini s ljubaznim kršćaninom Gajem. On je ‘vjerno radio’ u proširivanju gostoljubivosti prema gostujućim suvjernicima — kao i strancima! No, očito je u istoj skupštini bio ponosni Diotref. On od Ivana, jednog od apostola Isusa Krista, nije ništa prihvaćao s poštovanjem. U stvari, Diotref je čak zlim riječima brbljao o Ivanu. Apostol je rekao: “I nije mu to dosta, nego [Diotref] sam braće ne prima, i zabranjuje onima, koji to hoće, i izgoni ih iz općine [“skupštine”, NW]” (3. Ivanova 1, 5-10, Ša).

¹⁶ Ivan je namjeravao, kad dođe u skupštinu, podsjetiti na ono što Diotref čini. Kako su u međuvremenu reagirali Gaj i drugi gostoljubivi kršćani iz te skupštine? Ne postoji biblijski nagovještaj da je bilo tko od njih rekao: ‘Sve dok je Diotref u skupštini, ne želim biti dio nje. Nećete me vidjeti na sastancima.’ Gaj i drugi poput njega nesumnjivo su ostali čvrsti. Nisu dozvolili da ih bilo što zaustavi u vršenju božanske volje i sigurno se nisu razgnjevili na Jehovu. Zaista nisu, a nisu ni podlegli podmuklim varkama Sotone Đavola, koji bi se radovao da su postali nevjerni Jehovi i okrivljavali Boga (Efežanima 6:10-18).

Nikad se nemoj razgnjeviti na Jehovu!

17. Kako bismo trebali reagirati ako nas uvrijedi ili nam se ne sviđa neki pojedinac ili neka situacija?

¹⁷ Čak i ako se Božjem sluzi ne sviđa ili ga je uvrijedio neki pojedinac ili situacija u skupštini, onaj tko bi se osjećao uvrijeđenim iskrivljavao bi zapravo vlastiti put ako bi se prestao družiti s Jehovinim narodom. Takva osoba ne bi ispravno koristila svoju moć zapažanja (Jevrejima 5:14). Zato budi odlučan da se kao čuvar besprijekornosti odupreš svim teškoćama. Održavaj lojalnost prema Jehovi Bogu, Isusu Kristu i kršćanskoj skupštini (Jevrejima 10:24, 25). Istina koja vodi do vječnog života ne može se naći nigdje drugdje.

18. Iako uvijek ne razumijemo božansko postupanje, u što možemo biti sigurni s obzirom na Jehovu Boga?

¹⁸ Imaj na umu i to da Jehova nikad nikog ne kuša zlim stvarima (Jakov 1:13). Bog, koji je sâmo oličenje ljubavi, čini dobro, posebno onima koji ga ljube (1. Ivanova 4:8). Iako uvijek ne razumijemo božansko postupanje, možemo biti uvjereni da Jehova Bog neće nikad prestati činiti ono što je najbolje za njegove sluge. Kao što je Petar rekao: “Ponizite se dakle pod silnu ruku Božiju, da vas povisi kad dodje vrijeme. Sve svoje brige bacite nanj, jer se on brine za vas” (1. Petrova 5:6, 7). Da, Jehova zaista brine za svoj narod (Psalam 94:14).

19, 20. Kako bismo trebali postupati, čak i ako nas naše kušnje ponekad deprimiraju?

¹⁹ Prema tome, ne dozvoli da te spotakne bilo što ili bilo tko. Kao što je psalmist tako dobro rekao, “velik mir imaju oni koji ljube zakon [Jehove Boga], i u njih nema spoticanja” (Psalam 119:165). Svi mi doživljavamo kušnje, a one ponekad mogu prouzročiti da budemo donekle deprimirani i obeshrabreni. Ipak, nemoj nikad dozvoliti da se u tvom srcu razvije gorčina, posebno protiv Jehove (Priče Salamunove 4:23). Uz njegovu pomoć i na temelju Biblije, rješavaj probleme koje možeš riješiti i ustraj u onima koji potraju (Matej 18:15-17; Efežanima 4:26, 27).

²⁰ Nikad nemoj dozvoliti svojim osjećajima da te navedu da reagiraš nerazumno i time iskriviš svoj put. Govori i postupaj na način koji će obradovati Božje srce (Priče Salamunove 27:11). Prizivaj Jehovu gorljivom molitvom, znajući da on zaista brine za tebe kao svog slugu i da će ti dati razumijevanje potrebno da ostaneš na putu života s njegovim narodom (Priče Salamunove 3:5, 6). Iznad svega, nemoj se razgnjeviti na Boga. Kad stvari krenu loše, uvijek imaj na umu da Jehovu ne treba kriviti.

Kako bi odgovorio?

◻ Koju je grešku učinio Lot, ali kako je Bog gledao na njega?

◻ Što je David osjećao u vezi s greškama i ohološću?

◻ Kad stvari krenu loše, zašto ne bismo trebali kriviti Boga?

◻ Što će nam pomoći da izbjegavamo razgnjeviti se na Jehovu?

[Slika na stranici 15]

Kad se razdvojio od Abrahama, Lot je učinio loš izbor s obzirom na mjesto prebivanja