Vrijednost Papirusa Nash
KAKO se može točno datirati biblijski manuskript na starom hebrejskom jeziku? To je bio problem s kojim se 1948. suočio dr. John C. Trever kad je prvi put vidio Svitak Izaije s Mrtvog mora. Zaintrigirao ga je oblik hebrejskih slova. Znao je da u slovima leži ključ za starost tog svitka, ali s čime ih je mogao usporediti? Ispravno je zaključio: Samo s tekstom Papirusa Nash. Zašto? Kakav je to manuskript i odakle potječe?
Papirus Nash sastoji se samo od četiri fragmenta sa 24 reda hebrejskog teksta, veličine oko 7,5 sa 12,5 centimetara. Nazvan je prema W. L. Nashu, sekretaru Društva biblijske arheologije, koji ga je 1902. nabavio od jednog egipatskog trgovca. Sljedeće godine objavio ga je S. A. Cooke u publikaciji tog društva Proceedings, i predan je Cambridge University Library u Engleskoj, gdje je i ostao. Vrijednost tog papirusnog fragmenta povezana je s njegovom starošću. Izučavatelji su ga datirali u drugo ili prvo stoljeće pr. n. e., tako da je to najraniji list hebrejskog manuskripta ikada pronađen.
Kad je dr. Trever usporedio dijapozitiv u boji Papirusa Nash sa svitkom ispred sebe, pažljivo je gledao oblik i način pisanja svakog pojedinog slova. Nesumnjivo, bila su vrlo slična. Čak i tada, izgledalo mu je nevjerojatnim da bi taj veliki, novootkriveni manuskript ikako mogao biti isto tako ranog datuma kao i Papirus Nash. Međutim, s vremenom se njegovo razmišljanje pokazalo točnim. Svitak Izaije s Mrtvog mora pripadao je drugom stoljeću pr. n. e.!
Sadržaj Papirusa Nash
Analiza teksta Papirusa Nash otkriva da su sva njegova 24 reda nepotpuna, jer im na oba kraja nedostaje riječ ili nekoliko slova. Sadrži dijelove Deset zapovijedi iz 20. poglavlja 2. Mojsijeve, zajedno s nekoliko redaka iz 5. i 6. poglavlja 5. Mojsijeve. To dakle nije bio običan biblijski manuskript, nego miješani tekst za posebnu svrhu. Očigledno je bio dio poučne zbirke koja je Židove trebala podsjetiti na njihovu dužnost prema Bogu. Dio biblijskog teksta koji započinje s 5. Mojsijevom 6:4, nazvan Šema, često se ponavljao. Taj stih glasi: “Čuj, O Izraele: Jehova naš Bog jedan je Jehova” (NW).
Tetragramaton, YHWH, “Jehova”, u ovom retku vidljiv je dva puta u posljednjem redu papirusa, a pojavljuje se i na pet drugih mjesta. Također mu na jednom mjestu gdje se pojavljuje nedostaje prvo slovo.
Svrha Šeme posebno je bila da naglasi “jednu jedinu osobnost Boga”. Prema židovskom Talmudu (B’rahot 19a), završnu riječ, ʼEchádh (“Jedan”), “trebalo je naročito naglasiti dok se izgovarala polako slog po slog” (W. O. E. Oesterley i G. H. Box). Ukazujući na Boga, taj produženi ʼEchádh također je objavljivao njegovu jedinstvenost.
Danas Papirus Nash ima mnoge vršnjake, naročito među svicima koji su pronađeni u pećinama duž obala Mrtvog mora blizu Qumrana. Detaljne analize potvrdile su da mnogi od tih manuskripata datiraju iz prvog i drugog stoljeća pr. n. e.a Iako on više nije najraniji poznati hebrejski manuskript, Papirus Nash još uvijek je vrlo zanimljiv. On ostaje jedini hebrejski biblijski manuskript tako ranog datuma otkriven u Egiptu.
[Bilješke]