Pitanja čitalaca

Koju odgovornost imaju kršćani s obzirom na sprečavanje zagađivanja okoliša — zemlje, mora i zraka?

Kao Jehovini svjedoci, duboko smo zabrinuti zbog mnogih ekoloških problema koji sada štetno djeluju na naš zemaljski dom. Više negoli većina ljudi uviđamo da je Zemlja stvorena da bi bila čist, zdrav dom za savršenu ljudsku obitelj (1. Mojsijeva 1:31; 2:15-17; Izaija 45:18). Imamo i Božje jamstvo da će on “uništiti one koji kvare zemlju” (Otkrivenje 11:18, St). Prema tome, ispravno je ulagati uravnotežene, razumne napore kako ne bismo nepotrebno pridonosili čovjekovom stalnom uništavanju zemaljske kugle. Međutim, obrati pažnju na riječ “razumne”. S biblijskog je gledišta također na mjestu da pazimo kako ne bismo dozvolili da ekološka pitanja i načini postupanja postanu našom glavnom brigom.

Čak i kod normalnog načina ljudskog života stvara se otpad. Primjerice, uzgoj, prerada i jedenje prehrambenih proizvoda stvara otpad, premda je velik dio tog otpada biološki razgradiv (Psalam 1:4; Luka 3:17). Obrok pečene ribe koji je uskrsnuli Isus spremio za svoje učenike vjerojatno je imao kao posljedicu dim, pepeo i otpad ribljih kostiju (Ivan 21:9-13). No živi i neživi sustavi ili ciklusi Zemlje stvoreni su tako da ih asimiliraju.

Božji narod ne bi trebao biti nemaran s obzirom na ekološka pitanja. Jehova je od svog drevnog naroda zahtijevao da poduzima korake kako bi otklanjao otpad, korake koji su imali kako ekološko tako i higijensko značenje (5. Mojsijeva 23:9-14). A budući da nam je njegov stav prema onima koji kvare Zemlju poznat, sigurno ne bismo trebali zanemarivati stvari koje možemo činiti kako bismo okoliš održavali čistim. To možemo pokazati ispravnim uklanjanjem smeća ili otpada, posebno otrovnih tvari. Savjesno surađujemo u nastojanjima recikliranja otpada, za što imamo dodatni razlog ako je to naredba cezara (Rimljanima 13:1, 5). A neki pojedinci rado poduzimaju dodatne korake, kao što je davanje prednosti biološki razgradivim proizvodima umjesto takvim koji bi još povećali gomile otpada na kopnu i u morima.

Međutim, osobna je stvar do koje će mjere kršćanin u tom pogledu željeti ići, osim ako to nije zakonski zahtjev. Sredstva javnog obavještavanja jasno pokazuju da nesavršeni ljudi lako padaju u zamku da idu u krajnosti. Isusov je savjet sigurno na mjestu: “Ne sudite da vam se ne sudi (...) A za što vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjećaš?” (Matej 7:1, 3). Imati to na umu može nam pomoći da ne izgubimo iz vida druge neophodne faktore.

Prorok Jeremija je pisao: “Znam, Jahve, da put čovjeka nije u njegovoj vlasti, da čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje!” (Jeremija 10:23, St). Zanemarivanje tog načela dovelo je do toga da se čovječanstvo suočava s ‘teškim vremenima’ opisanim u 2. Timoteju 3:1-5. I to što je Bog dao zapisati u Otkrivenju 11:18 pokazuje da ljudska nastojanja kojima sa Zemlje žele ukloniti glavne ekološke probleme, uključujući zagađivanje, neće u potpunosti uspjeti. Tu i tamo se može postići neki napredak, no jedino trajno rješenje zahtijeva Božju intervenciju.

Iz tog razloga usredotočujemo svoja nastojanja i sredstva na božansko rješenje, umjesto da pokušavamo rješavati površinske simptome. U tome slijedimo primjer Isusa, koji je veći dio svoje službe utrošio ‘svjedočeći za istinu’ (Ivan 18:37). Umjesto da hrani svijet ili ublažava dalekosežne socijalne nevolje — uključujući zagađivanje — Isus je ukazao na potpuno rješenje problema koje čovječanstvu nanose bol (Ivan 6:10-15; 18:36).

Dok nas ljubav prema bližnjima navodi da izbjegavamo nepotrebno zagađivanje tla, atmosfere ili zaliha vode, nastavljamo svjedočiti za istinu. To obuhvaća poučavanje ljudi da primjenjuju biblijsku istinu te tako izbjegavaju uništavanje svog tijela pušenjem, prekomjernim pijenjem alkohola ili pogubnom drogom. Kako su milijuni novih postali učenicima stekli su navike čistoće i obzira prema drugima. Tako je djelo propovijedanja doslovno pridonijelo smanjenju općeg problema današnjeg zagađivanja. No, što je još važnije, kršćanski učenici nastoje sada mijenjati svoju osobnost i navike kako bi bili prikladni za život na čistoj rajskoj Zemlji za koju će se uskoro pobrinuti Bog u korist svojih pravih obožavatelja.