Dobro protiv zla — vjekovna bitka

U STARIM filmovima “pozitivac” uvijek pobjeđuje snage zla. No, stvarnost nikada nije bila tako jednostavna. U stvarnom životu vrlo često izgleda nadvladava zlo.

Zastrašujući izvještaji o zločinima sastavni su dio večernjih vijesti. Na sjeveru Sjedinjenih Država, čovjek iz Milwaukeea ubija 11 ljudi i sprema ostatke njihovih unakaženih tijela u svoj zamrzivač. Dalje prema jugu, stranac upadne u ekspres-restoran u Teksasu i otvara desetminutnu vatru, ostavljajući 23 mrtva, uključujući i sebe. Ogorčeni protivnik u Koreji potpaljuje Kraljevsku dvoranu Jehovinih svjedoka usmrtivši 14 vjernika.

Ne događaju se samo takvi pojedini izgredi zla, već postoji još jedno užasno zlo koje pogađa cijeli svijet — genocid. Procjenjuje se da je samo u ovom stoljeću milijun Armenaca, šest milijuna Židova i preko milijun Kambodžanaca istrijebljeno u rasnim i političkim čistkama. Takozvano etničko čišćenje pogodilo je mnoge u bivšoj Jugoslaviji. Nitko ne zna kolike se nedužne ljude brutalno muči diljem zemaljske kugle.

Tragedije poput ovih prinuđuju nas da se suočimo s uznemiravajućim pitanjem: Zašto ljudi tako postupaju? Ne možemo prijeći preko tih grozota kao da se radi o djelu nekoliko poremećenih umova. Sam razmjer zla, počinjenog u našem stoljeću, pobija takvo objašnjenje.

Zlodjelo se definira kao moralno neispravno djelo. To je djelo počinjeno od nekoga tko može birati između toga da čini dobro ili zlo. Njegovo se moralno prosuđivanje na neki način izobličilo, tako da pobjeđuje zlo. No, zašto i kako se to događa?

Religijska su objašnjenja za zlo često nezadovoljavajuća. Katolički filozof Toma Akvinski tvrdio je da bi “bile uskraćene mnoge dobre stvari da Bog nije dozvolio zlu da postoji”. Mnogi protestantski filozofi zauzimaju slične stavove. The Encyclopædia Britannica navodi, primjerice, da je Gottfried Leibniz zlo smatrao “pukom protutežom dobru u svijetu, koje kroz tu suprotnost povećava dobro”. Drugim riječima, vjerovao je da trebamo zlo kako bismo mogli cijeniti dobro. Takvo je zaključivanje kao da kažemo bolesniku koji ima rak kako je njegova bolest baš ono što je potrebno da bi se netko drugi osjećao zaista čilo i dobro.

Zle namjere moraju od nekuda doći. Snosi li Bog neizravno krivnju? Biblija odgovara: “Nijedan, kad se kuša, neka ne kaže, da je od Boga kušan, jer Bog ne može biti kušan na zlo, a on ne kuša nikoga.” Ako Bog nije odgovoran, tko je onda? Sljedeći reci daju odgovor: “Svakoga kuša vlastita požuda, koja ga vuče i mami. Tada začevši požuda rađa grijeh” (Jakov 1:13-15, Šarić). Prema tome, zlodjelo se rađa zato što se gajila zla želja umjesto da je se odbacilo. Međutim, uključeno je više toga.

Pisma objašnjavaju da se zle želje pojavljuju jer čovječanstvo ima temeljnu manu — naslijeđenu nesavršenost. Apostol Pavao je pisao: “Kao što kroz jednog čovjeka dodje na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt udje u sve ljude, jer svi sagriješiše” (Rimljanima 5:12). Zbog naslijeđenog grijeha, sebičnost može u našim mislima nadvladati dobrohotnost, a okrutnost pogaziti suosjećanje.

Naravno, većina ljudi instinktivno zna da je neko vladanje neispravno. Njihova savjest — odnosno ‘Zakon upisan u njihovim srcima’, kako je to nazvao Pavao — odvraća ih od toga da čine zlodjela (Rimljanima 2:15, Stvarnost). Ipak, surova okolina može ugušiti takve osjećaje i savjest može otupiti ako je uvijek iznova ignoriramo.a (Usporedi 1. Timoteju 4:2.)

Može li se orkestrirano zlo u naše vrijeme objasniti samo ljudskom nesavršenošću? Povjesničar Jeffrey Burton Russell zapaža: “Točno je da se u svakome od nas nalazi zlo, no čak i da zbrojimo zajedno mnoga pojedinačna zla, to još ne objašnjava Auschwitz (...). Zlo u takvom omjeru izgleda da je kako kvalitativno tako i kvantitativno drugačije.” Sam Isus Krist točno je ukazao na taj kvalitativno drugačiji izvor zla.

Kratko vrijeme prije svoje smrti, Isus je objasnio da ljudi koji ga planiraju ubiti ne postupaju isključivo po vlastitoj volji. Vodila ih je nevidljiva sila. Isus im je rekao: “Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini” (Ivan 8:44, Duda-Fućak). Đavo, koga je Isus nazvao ‘knezom ovoga svijeta’, očigledno ima istaknutu ulogu u raspirivanju zla (Ivan 16:11; 1. Ivanova 5:19).

I ljudska nesavršenost i sotonski utjecaj uzimali su tisućama godina svoj danak. A nema naznaka da njihova moć nad čovječanstvom popušta. Hoće li zlo uvijek postojati? Ili će snage dobra konačno iskorijeniti zlo?

[Bilješke]

[Zahvala na stranici 2]

Naslovna stranica: U.S. Army photo

[Zahvala na stranici 3]

U.S. Army photo