Oklijevanje je bilo smrtonosno!

TRI obitelji, sedam odraslih i šestero djece, trčale su očajnički kako bi spasile život. Očigledno su se sakupile u skloništu nečije kuće u nadi da će preživjeti užasnu tuču kamenja. No, kako se tutnjava padajućeg kamenja stišavala, nastupio je novi užas — crni oblak pepela koji ih je gušio. Sada nije bilo drugog izbora nego trčati.

Na čelu je bio neki čovjek, vjerojatno sluga, koji je trčao s vrećom namirnica, obješenom preko ramena. Iza njega trčala su dva dječaka, jedan oko četiri a drugi oko pet godina star, držeći se za ruke. Slijedili su ostali — u paničnom se strahu boreći i spotičući, očajnički tražeći izlaz. Pokušavali su disati, no umjesto zraka udisali su vlažan pepeo. Jedan po jedan, svih 13, popadali su, ostali nepomični i konačno su bili zatrpani pepelom koji je padao. Njihovi su jadni ostaci ostali sakriveni sve dok ih arheolozi gotovo 2 000 godina kasnije nisu otkrili i odgonetnuli žalosne pojedinosti njihovih posljednjih trenutaka.

Ovih 13 žrtava samo je malen broj od 16 000 koji su prema procjenama poginuli u drevnom gradu Pompejima (Italija) 24. kolovoza 79. n. e. Mnogi su preživjeli zato što su nakon prve erupcije Vezuva pobjegli iz grada. Međutim, oni koji su oklijevali — većinom bogati ljudi koji nisu željeli napustiti svoje domove i posjede — bili su zatrpani ispod 6 metara stijena i pepela.

Ovo što se prije gotovo 2 000 godina dogodilo u Pompejima možda je drevna povijest. No, u mnogim se pogledima izjednačuje sa stanjem s kojim se danas susreće čitavi ljudski rod. Globalni znak, daleko zloslutniji od tutnjave Vezuva, upozorava da se sadašnji svjetski poredak suočava s predstojećim uništenjem. Da bismo preživjeli, moramo odmah nešto poduzeti. Oklijevanje je smrtonosno. O kojem se znaku zapravo radi i kako možemo mudro reagirati na njega, tema je našeg sljedećeg članka.

[Zahvala na stranici 2]

Fotografija na naslovnoj stranici: National Park Service

[Zahvala na stranici 3]

Soprintendenza Archeologica di Pompei