Paklena vatra — rasplamsava li se ili se gasi?
PROTESTANTSKI propovjednik Jonathan Edwards služio se svojim živopisnim prikazima pakla kako bi u srca američkih kolonijalaca 18. stoljeća ulio strah. Jednom je prikazao scenu u kojoj Bog njiše grešnike nad plamenovima poput odvratnih pauka. Edwards je korio svoju skupštinu: “O grešniče, visiš o tankom koncu oko kojeg plamte plamenovi božanske srdžbe koji ga u svakom trenutku mogu opržiti i spaliti.”
Međutim, kratko vrijeme nakon što je Edwards održao tu zloglasnu propovijed, plamenovi pakla počeli su, takoreći, treperiti i gasiti se.a Knjiga The Decline of Hell, od D. P. Walkera, zapaža da je “u četvrtom desetljeću 18. stoljeća doktrina o vječnom mučenju prokletnika bila javno osporavana”. Tijekom 19. stoljeća plamenovi pakla nastavili su se gasiti i do sredine 20. stoljeća Edwardsovo gledište o paklu kao ‘usijanoj peći u kojoj njene žrtve bivaju zauvijek strašno mučene, kako duhovno tako i tjelesno’, prestalo je biti temom razgovora. “Užasna zamišljanja pakla, napadana od suvremenog intelektualizma i izblijeđena plamenovima Hiroshime i holokaustom”, zapaža novinar Jeffery Sheler, “izgubila su mnogo od svoje grozote.”
I mnogi su propovjednici izgubili svoju naklonost prema vatri i sumporu. Snažne propovijedi o grozotama pakla iščeznule su iz propovjedaoničke retorike tradicionalnih crkava kršćanstva. Za većinu teologa, pakao je postao temom koja je za ozbiljno izučavanje suviše zastarjela. Prije nekoliko godina neki je crkveni povjesničar vršio istraživanja za predavanje o paklu na sveučilištu, te je pregledao indekse različitih znanstvenih časopisa. Nije mogao naći jednu jedinu natuknicu o paklu. Prema časopisu Newsweek, taj je povjesničar zaključio: “Pakao je nestao. A nitko to nije primijetio.”
Povratak pakla
Je li nestao? Ne uistinu. Iznenađujuće je da je posljednih godina doktrina o paklu na nekim mjestima ponovno oživjela. Ankete provedene u Americi pokazuju da je broj ljudi koji kažu da vjeruju u pakao porastao sa 53 posto 1981. na 60 posto 1990. Ako se tom postotku doda rastući broj evangeličkih pokreta propovijedanja o paklu, postaje očitim da je ozbiljan povratak pakla u mnjenje nazovikršćanstva zaista globalan fenomen.
No, pogađa li to oživljavanje samo ljude u crkvenim klupama ili je doprlo i do svećenstva? Činjenica je da paklena vatra, kako ju je propovijedao Jonathan Edwards prije 250 godina, nikada nije iščeznula iz nekih konzervativnih propovjedaonica nazovikršćanstva. Časopis U.S.News & World Report napomenuo je 1991: “Čak i u nekim liberalnim glavnim denominacijama postoje naznake da teolozi počinju ozbiljnije razmišljati o postojanju pakla nego što su to činili desetljećima.” Očigledno se paklena vatra, nakon što je godinama zanemarivana, vratila na religioznu scenu diljem svijeta. Međutim, je li zadržala svoja vatrena obilježja?
Pojavljuju se sumnje
Teolog W. F. Wolbrecht nema dvojbi: “Pakao je pakao, i nijedna ljudska želja ni mišljenje neće umanjiti vječno prokletstvo.” Mnogi posjetioci crkava nisu tako sigurni. Iako ne sumnjaju u postojanje pakla, u neizvjesnosti su s obzirom na njegovu prirodu. Jedan drugi teolog priznaje: “I za mene je postojanje pakla neosporna činjenica, jasno objavljena u biblijskom svjedočanstvu, no njegova točna priroda je problematična.” Da, za rastući broj teologa i laika danas se više ne postavlja pitanje: “Postoji li pakao?” nego: “Što je pakao?”
Kako bi ti odgovorio? Što si naučio o prirodi pakla? I zašto ta nauka zbunjuje iskrene kršćane?
[Bilješke]
a Edwards je svoj govor “Grešnici u ruci gnjevnog Boga”, održao 8. srpnja 1741.
[Zahvala na stranici 2]
Naslovna stranica: Doréova slika o Pobuni i bijegu za Danteovu Božansku komediju
[Zahvala na stranici 3]
Doréova slika Đavola i Vergilija za Danteovu Božansku komediju