Škola Gilead — 50 godina stara i stalno napreduje!

“POSTOJE mnoga mjesta na kojima svjedočanstvo u vezi s Kraljevstvom nije dano u velikom omjeru”, izjavio je N. H. Knorr prvom razredu Gileada 1. veljače 1943, na dan otvorenja škole. Dodao je: “Moraju postojati još stotine i tisuće ljudi koje bi se mogle dostići kad bi bilo više radnika na polju. S Gospodinovom milošću, bit će ih više.”

I zaista je bilo više radnika — milijuni radnika više! Redovi objavitelja Kraljevstva porasli su sa 129 070 u 54 zemlje 1943. na 4 472 787 u 229 zemalja 1992! Škola Gilead uvelike je pridonijela svjedočenju koje je rezultiralo tim porastom. Nakon 50 godina ona i dalje igra ključnu ulogu u obučavanju misionarskih radnika za služenje svagdje gdje su potrebni na svjetskom polju.

Dana 7. ožujka 1993, 4 798 pozvanih gostiju i članova američke betelske obitelji okupilo se u Jersey City Assembly Hallu, u New Yerseyu, na promociji 94. razreda. Ova uistinu posebna prigoda također je pružila priliku za osvrt na 50 godina Škole Gilead. Bi li želio saznati nešto o programu?

Nakon uvodne pjesme, George D. Gangas iz Vodećeg tijela izgovorio je gorljivu molitvu. Zatim su, nakon uvodnih riječi predsjedavajućeg, Careya W. Barbera, apsolventi — kao i svi prisutni — pažljivo poslušali seriju kratkih govora.

Prvi je govorio Robert W. Wallen, i to na temu “Nikada nisi sam”. U srdačnom je tonu rekao: ‘U danima koji će doći pojavit će se prilike u vašem životu kad ćete se osjećati tako usamljenima, tako jako udaljenima od obitelji i prijatelja.’ Zašto se onda može reći: “Nikada nisi sam”? Objasnio je: ‘Zato što će svima vama na raspolaganju biti mogućnost trenutačne komunikacije s Jehovom Bogom.’ Potaknuo je apsolvente da cijene prednost molitve te da je koriste svakoga dana. Tada će, poput Isusa, moći reći: “Ja nisam sam” (Ivan 16:32, St). Kako su samo ohrabrujuće te riječi bile za apsolvente!

Zatim je, razvijajući temu “Čvrsto se drži svoje nade” (temeljenu na dnevnom citatu od 7. ožujka), Lyman A. Swingle iz Vodećeg tijela govorio o potrebi za dvjema osobinama — ustrajnošću i nadom. ‘Poniženje, neprijateljstvo, mržnja, zatvaranje, pa čak i smrt, razlozi su zbog kojih je potrebna ustrajnost od strane kršćana’, rekao je. ‘Nema granica neuobičajenoj snazi koju vjerni Svjedoci Jehove mogu crpsti onda kad im je potrebna. To je sigurno ohrabrujuće, posebno za vas apsolvente.’ A što je s nadom? ‘Nada je prijeko potrebna’, objasnio je. ‘Kao što kaciga štiti glavu onoga koji je nosi, tako i nada spasenja čuva i štiti misaone snage kršćanina, osposobljavajući ga da sačuva besprijekornost’ (1. Solunjanima 5:8).

Sljedeći govornik, Ralph E. Walls, izabrao je zanimljivu temu: “Kako možemo pobjeći u sigurnost ‘prostranog mjesta’?” Što predstavlja ovo “prostrano mjesto”? (Psalam 18:19). “Stanje izbavljenja koje donosi duševni mir i sigurnost u srcu”, objasnio je govornik. Od čega mi trebamo izbavljenje? ‘Od nas samih — naših vlastitih nedostataka.’ Dodao je: ‘Nadalje, od vanjskih okolnosti koje pothranjuje Sotona’ (Psalam 118:5). Kako možemo pobjeći u sigurnost prostranog mjesta? Tako da tražimo Jehovine odredbe u svemu što radimo te tako da se u vjeri ponizno molimo Jehovi u svim svojim poslovima.’

“Što vas očekuje?” bila je tema koju je odabrao Don A. Adams. A što uistinu očekuje nove misionare? Period prilagođavanja, objasnio je. “Također, pred vama stoje mnogi blagoslovi.” Kao primjer, ispričao je slučaj o dvoje misionara koji su, nakon što su se smjestili na svojim dodjelama, pisali: “Pomislite na najbolji dan koji ste ikada proveli u službi, eto takav nam je svaki dan. Jednostavno ne možemo sa sobom ponijeti dovoljno literature, a ljudi neprestano traže studij.” Govornik je nekoliko riječi uputio obiteljima i prijateljima apsolvenata: ‘Nema potrebe da budete zabrinuti za ove apsolvente. Možete im pomoći tako da im pišete ohrabrujuće riječi’ (Priče Salamunove 25:25).

Zatim su govorili instruktori škole. Jack D. Redford izabrao je temu “Ni od koga ne očekuj ništa”. Objasnio je da je jedan od izazova s kojim će se apsolventi suočiti slaganje s ljudima. Što može pomoći? “Previđanje njihovih nedostataka. Ne očekujte previše od drugih ljudi. Ne očekujte uvijek punu mjeru onoga što smatrate da vam pripada. Dopustite postojanje nesavršenosti u drugim ljudima i ta dobrohotnost pomoći će vam da se složite s njima. Vaša sposobnost da se složite s drugim ljudima bit će pokazatelj vaše zrelosti” (Priče Salamunove 17:9). Sigurno je da će primjenjivanje ovih mudrih savjeta pomoći apsolventima da se uspješno prilagode tome da budu misionari u stranoj zemlji!

“Ovo blago nosimo u zemljanim posudama”, kaže 2. Korinćanima 4:7 (St). Ulysses V. Glass, tajnik Škole Gilead, raspravljao je o ovom citatu dok je govorio na temu “Vjerujte svojoj iskušanoj, vjernoj braći”. Što su “zemljane posude”? “To se mora odnositi na nas kao nesavršene ljude”, primijetio je. Što je to “blago”? “To je naša kršćanska služba”, objasnio je (2. Korinćanima 4:1). A što se treba raditi s tim blagom? “Blago koje nam je Jehova povjerio ne smije se čuvati za sebe. Stoga, dragi budući misionari, razdjeljujte to blago gdje god budete išli te učite mnoge druge kako da ga razdjeljuju.”

Bio je to nostalgičan trenutak kada je Albert D. Schroeder počeo govoriti, budući da je on bio tajnik Škole Gilead kad je ona započela s radom. “Pola stoljeća teokratskog obučavanja”, glasila je njegova tema. “Jehova zna kako pružiti djelotvorno obučavanje, a to je i učinio”, izjavio je. Kako? Brat Schroeder osvrnuo se na obučavanje posredovano kroz dvije škole osnovane prije 50 godina — Teokratsku školu propovijedanja i Školu Gilead. Istaknuo je da je vrijedno sredstvo u stjecanju točne spoznaje bio New World Translation. Ohrabrio je apsolvente: “Možete otići u svoje strane dodijele s velikim povjerenjem da će vas Society držati dobro opskrbljenima točnom spoznajom Jehovinih nauma.”

Milton G. Henschel, predsjednik Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania, govorio je na temu “Više nego pobjednici”. Brat Henschel izvukao je svoju temu iz godišnjeg citata za 1943. godinu: “Više nego pobjednici kroz onoga koji nas je ljubio” (Rimljanima 8:37, King James Version). Objasnio je da je to bio prikladan godišnji citat, budući da su u jeku drugog svjetskog rata naša braća u mnogim zemljama proživljavala mnoga progonstva. Brat Henschel je pročitao nekoliko izvadaka iz Kule stražare u kojoj se govorilo o tom godišnjem citatu, te je objasnio: “Ovaj članak u Kuli stražari [15. siječnja 1943] prvi razred Gileada proučavao je u veljači i to ga je pripremilo za ono što je uslijedilo.” Objasnio je da su se mnogi od apsolvenata tokom posljednjih 50 godina već pokazali pobjednicima. Što je sa 94. razredom? “Ostanite blizu Jehove, ostanite blizu njegove ljubavi i vaša je pobjeda osigurana.”

Nakon prijepodnevnih govora, predsjedavajući je prenio pozdrave primljene iz raznih zemalja. Tada je došao trenutak koji su 24 bračna para željno očekivala — podjela diploma. Polaznici Gileada službeno su postali apsolventi Gileada! Došli su iz 5 država, no njihove dodjele odvest će ih u 17 zemalja, uključujući Hong Kong, Taiwan, Mozambik i dijelove Istočne Evrope.

Nakon pauze, poslijepodnevni program započeo je skraćenim studijem Kule stražare, koji je vodio Robert L. Butler. Zatim su apsolventi prikazali neka od izvanrednih iskustava koja su doživjeli svjedočeći u blizini Wallkilla u New Yorku. Program je odražavao jednu od stvari koja ih je bez sumnje dovela u Gilead — njihovu duboku ljubav prema službi propovijedanja.

Prateći program koji su pripremili polaznici, mnogi u publici pitali su se hoće li program sadržavati nešto posebno što bi obilježilo 50 godina postojanja Škole Gilead. Nisu se razočarali! (Vidi popratni okvir “Pogled na 50 godina Škole Gilead”.)

Prije pedeset godina, brat Knorr pokazao je da je bio čovjek koji je imao vjeru i viziju. Njegovo uvjerenje da će Škola Gilead uspjeti bilo je izraženo u uvodnim riječima kojima se obratio prvom razredu, kad je izjavio: “Vjerujemo da će, u skladu s njenim imenom, ‘gomila svjedočanstva’ s ovog mjesta otići do svih dijelova svijeta te da će takvo svjedočanstvo stajati kao spomenik Božjoj slavi, spomenik koji nikada ne može biti srušen. Vi, kao postavljeni sluge, stavit ćete svoje puno povjerenje na Najvišega, znajući da će vas on voditi i usmjeravati kad god vam to bude potrebno, te ćete saznati da je on također i Bog blagoslova.”a

Pedeset godina kasnije, Škola Gilead još uvijek odlučno korača naprijed! Apsolventi 94. razreda sada imaju prednost slijediti više od 6 500 apsolvenata koji su im prethodili. Neka bi svoje puno povjerenje stavili na Najvišega dok budu davali svoj dio u slaganju “gomile svjedočanstva” koja će stajati kao spomenik na slavu Jehovi Bogu.

[Bilješke]

[Okvir na stranici 25]

Podaci o razredu

Ukupan broj polaznika: 48

Broj zastupljenih zemalja: 5

Broj dodijeljenih zemalja: 17

Prosječna starost: 32

Prosjek godina u istini: 15,3

Prosjek godina u punovremenoj službi: 9,6

[Okvir na stranicama 26 i 27]

OSVRT NA 50 GODINA ŠKOLE GILEAD

Kako bismo se mogli bolje osvrnuti na povijest Gileada nego kroz iskustva onih koji su je proživjeli — prvih apsolvenata, instruktora i drugih koji su pomogli pri njenom organiziranju? Prisutni su bili oduševljeni dok su slušali dio “Osvrt na 50 godina Škole Gilead”, koji je vodio Theodore Jaracz.

Kakve su okolnosti dovele do osnivanja škole? Brat Schroeder je objasnio da su njemu i još dvojici instruktora bila dana samo četiri mjeseca da organiziraju Školu. “No, do ponedjeljka, 1. veljače 1943. bili smo spremni za otvorenje.”

Kako je bilo s prvim misionarima koji su bili poslani? Brat Henschel se prisjeća: “U odjelu za otpremu Societya spakirana je sva imovina koju su željeli ponijeti sa sobom. Kad su sanduci stigli, pažljivo su ih otvorili i izvadili svoje stvari. No, zatim su te sanduke iskoristili tako što su od njih napravili namještaj.” Spomenuo je da se s vremenom Society pobrinuo za skromno opremljene misionarske domove.

U sljedećoj točki programa, neki apsolventi prvih razreda Gileada koji su sada članovi američke betelske obitelji ispričali su svoje uspomene, osjećaje i iskustva. Njihovi komentari uistinu su dirnuli srca svih prisutnih.

“Nakon što sam primila poziv da pohađam prvi razred, saznala sam da moja majka ima rak. No budući da je i ona sama bila u pionirskoj službi i to od svoje šesnaeste godine, odlučno me savjetovala da prihvatim poziv. Tako sam pomiješanih osjećaja i s vjerom u Jehovu otputovala u South Lansing. U potpunosti sam uživala i duboko cijenila obučavanje u Gileadu. Moja majka završila je svoj zemaljski put neko vrijeme nakon moje promocije” (Charlotte Schroeder, služila u Meksiku i El Salvadoru).

“Budući da se Jehova već brinuo o meni u dijelu Zemlje na kojem sam se nalazila, zaključila sam da gdje god da krenem, to će još uvijek biti njegova Zemlja i on će se brinuti o meni. Zato sam veoma radosno prihvatila poziv za prvi razred” (Julia Wildman, služila u Meksiku i El Salvadoru).

“To je bilo divno! Mogli smo razgovarati na svakim vratima. Prvog mjeseca, uručila sam 107 knjiga i vodila 19 biblijskih studija. Sljedećeg mjeseca, imala sam 28 biblijskih studija. Naravno, bilo je stvari na koje smo se morali naviknuti — vrućina, vlaga, kukci. No, bila je divna prednost biti tamo. To je nešto što ću uvijek cijeniti” (Mary Adams, drugi razred, u vezi s njenom dodjelom na Kubi).

“Jedna od velikih prepreka s kojom smo se morali boriti na Aljasci bilo je vrijeme. Na sjeveru je bilo jako, jako hladno, a temperature su se spuštale do minus 50 Celzijevih stupnjeva, pa čak i niže. Indijanska sela i mala izolirana mjesta na jugoistoku Aljaske mogla su se dostići samo čamcem ili avionom (John Errichetti, treći razred).

“Za mene je Gilead bio poziv koji je došao od Jehove kroz njegovu zemaljsku organizaciju kako bi nas duhovno ojačao i pokazao nam predivan način života (Mildred Barr, 11. razred, služila u Irskoj).

Slijedilo je još ljepih intervjua — Lucille Henschel (14. razred, služila u Venezueli), Margareta Klein (20. razred, služila u Boliviji), Lucille Coultrup (24. razred, služila u Peruu), Lorraine Wallen (27. razred, služila u Brazilu), William i Sandra Malenfant (34. razred, služili u Maroku), Gerrit Lösch (41. razred, služio u Austriji) i David Splane (42. razred, služio u Senegalu).

A što je s braćom koja su služila kao instruktori? Veliki broj njih također je intervjuiran — Russell Kurzen, Karl Adams, Harold Jackson, Fred Rusk, Harry Peloyan, Jack Redford i Ulysses Glass. Osvrnuli su se na svoju prednost, izražavajući kako je utjecala na njih sve do današnjeg dana.

Uzbudljivo svjedočanstvo o misionarima koji su bili obučeni u Gileadu pružio je Lloyd Barry, koji je služio u Japanu. Godine 1949. kada je u tu zemlju poslano 15 misionara, u cijelom Japanu bilo je manje od 10 objavitelja. No sada, 44 godine kasnije, u toj zemlji ima preko 175 000 objavitelja Kraljevstva! Zatim je Robert Wallen ispričao neke izvanredne uspjehe koje su neki misionari imali u pomaganju ljudima da dođu u istinu, uključujući i jednu sestru misionarku koja je preko 45 godina bila u Panami i koja je pomogla 125-orici osoba da dođu do predanja i krštenja.

Vrhunac cijelog programa bio je kad su svi u publici, koji su bili apsolventi Gileada, pozvani da se popnu na pozornicu. Bio je to uistinu dirljiv trenutak. Dugački red braće i sestara — 89 iz betelske obitelji, zajedno s onim apsolventima koji su došli kao gosti — prodefilirao je dvoranom i popelo se na pozornicu. Pridružila su im se braća koja su tijekom godina služila kao instruktori sve do 94. razreda — ukupno 160 osoba!

“Je li rad Škole Gilead na obučavanju misionara za obavljanje djela u stranim zemljama bio uspješan?” upitao je brat Jaracz. “Posljednjih 50 godina gromoglasno je pružilo pozitivan odgovor!”

[Slika na stranici 25]

94. razred apsolvenata Biblijske škole Gilead Watch Tower Societya

U donjem popisu redovi su nabrojeni od naprijed prema natrag, a imena za svaki red navedena su s lijeva na desno.

(1) De La Garza, C.; Borg, E.; Arriaga, E.; Chooh, E.; Purves, D.; Fosberry, A.; Delgado, A.; Drescher, L. (2) Scott, L.; Kettula, S.; Copeland, D.; Arriaga, J.; Olsson, E.; Widegren, S. (3) Delgado, S.; Leinonen, A.; Finnigan, E.; Fosberry, J.; Berglund, A.; Jones, B.; Frias, C.; Chooh, J.; Purves, S.; Jones, M. (5) Scott, D.; Drescher, R.; Leinonen, D.; Watson, T.; Kettula, J.; Borg, S.; Cuccia, A.; Olsson, B.; Frias, T.; Thidé, P.