Daješ li se voditi načelima ili onim što je popularno?
NORIHITO, koji je išao u šesti razred, sudjelovao je u sportskoj priredbi. Iznenada se suočio s donošenjem odluke. Svi učenici bili su pozvani da učestvuju u patriotskoj ceremoniji. Da li bi se trebao pridružiti ostalim učenicima u tom naizgled rutinskom obredu?
Norihito je iz Biblije naučio da je neispravno imati udjela u bilo kojem dijelu obožavanja upućenom nekom drugom Bogu osim Jehovi (2. Mojsijeva 20:4, 5; Matej 4:10). Također je znao da kršćani trebaju ostati neutralni s obzirom na sve svjetovne političke stvari (Danijel 3:1-30; Ivan 17:16). Zato je, iako su ga ostali učenici nagovarali da im se pridruži, hrabro ali s puno poštovanja zadržao svoj stav. Što bi ti učinio u sličnoj situaciji?
Želja za pripadnošću
Biblija pokazuje da je Bog stvorio ljude tako da budu društveni, da se međusobno slažu i da rado čine stvari zajednički. Želja da budeš sa svojim vršnjacima, da budeš prihvaćen i osjećaš pripadnost, potpuno je prirodna. Takvi osjećaji čine život ugodnijim i pridonose miru i harmoniji u ophođenju s drugima (1. Mojsijeva 2:18; Psalam 133:1; 1. Petrova 3:8).
Prirođena želja za pripadnošću odražava se u pridavanju velike važnosti prilagođivanju, čak i u nekim današnjim kulturama. Japansku se djecu, primjerice, od najranije mladosti odgaja tako da budu svjesna diktata većine i da mu se prilagode. Njihovo ih nasljeđe uči da je jedna od njihovih najvećih dužnosti uskladiti se s društvom. “Kod Japanaca postoji daleko veća vjerojatnost da će raditi u grupama nego kod Zapadnjaka”, rekao je Edwin Reischauer, bivši američki ambasador u Japanu i budan promatrač japanskih običaja. Dodao je: “Dok Zapadnjaci pokazuju barem vanjski izgled nezavisnosti i individualnosti, većina Japanaca će se vrlo spremno prilagoditi normama svoje grupe u pogledu odijevanja, vladanja, načina života pa čak i načina razmišljanja.” Međutim, želja za prilagođivanjem nije nipošto ograničena samo na Japance. Ona je univerzalna.
Pritisci da se prilagodiš
Iako je poželjno učiniti sve što možemo da bismo se slagali s drugima, postoji i opasnost slijepog prilagođivanja onome što je popularno. Zašto? Zato što je ono što je popularno u društvu često u suprotnosti s onim što je prihvatljivo Bogu. Biblija kaže: “Sav svijet [je] u vlasti Zloga” (1. Ivanova 5:19, St). Sotona lukavo koristi sva sredstva koja mu stoje na raspolaganju — materijalizam, niski moral, rasne predrasude, religioznu zaslijepljenost, nacionalizam i tako dalje — da bi utjecao na mase i odvratio ih od Boga. Prilagoditi se takvim postupcima zapravo bi značilo protiviti se Jehovi Bogu i njegovim naumima. Zato se kršćanima savjetuje: “Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!” (Rimljanima 12:2, St).
Budući da žive u ovom sustavu stvari, kršćani su pod stalnim pritiskom da se prilagode onome što je popularno. Mladi su tome naročito skloni. Želja da izgledaju i postupaju poput svojih školskih drugova posebno je jaka. Objasniti svojim vršnjacima zašto ne sudjeluju u određenim aktivnostima zahtijeva od njih pravu hrabrost. Međutim, propust da se otvoreno izjasne mogao bi za njih značiti duhovnu katastrofu (Priče Salamunove 24:1, 19, 20).
I odrasli se suočavaju s takvim pritiscima na svom radnom mjestu. Možda se od njih očekuje da nakon radnog vremena ili za vrijeme blagdana sudjeluju u određenim društvenim aktivnostima. Odbijaju li udovoljiti tome, može se stvoriti dojam da se izdvajaju i da nisu spremni surađivati, stvarajući napetu atmosferu na radnom mjestu. Neki se možda osjećaju prisiljenima raditi mnogo prekovremenih sati, jednostavno zato što to rade drugi i što se to od njih očekuje. Popuštanje u tim stvarima bilo bi za njih u duhovnom pogledu štetno i sprečavalo bi ih da udovoljavaju svojim drugim obavezama (1. Korinćanima 15:33; 1. Timoteju 6:6-8).
Pritisci da se prilagodiš postoje i izvan škole ili radnog mjesta. Jedna majka, koja je kršćanka, ispričala je da jednom prilikom nije primijenila stegu, iako ju je njeno dijete itekako zaslužilo, jednostavno zato što je osjećala da to druge domaćice koje su bile prisutne ne bi odobrile (Priče Salamunove 29:15, 17).
Masa može biti u krivu
Biblija nam daje mnoge otvorene savjete s obzirom na slijeđenje mase. Naprimjer, izraelskoj je naciji rečeno: “Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo; niti svjedoči u parnici stajući na stranu većine protiv pravde” (Izlazak 23:2, St; usporedi Rimljanima 6:16). Taj savjet nisu uvijek slijedili. Jednom, nedugo nakon što su napustili Egipat, dok je Mojsije bio odsutan, neki su pojedinci utjecali na Arona i na narod da načine zlatno tele i da ga obožavaju, priredivši “svečanost u čast Jahvi”. Narod je jeo i pio i zabavljao se pjesmom i plesom dok je žrtvovao zlatnom teletu. Zbog tog razvratnog idolopokloničkog postupka pogubljeno je oko 3 000 kolovođa. No, mnogi drugi bili su zbog svog lakoumnog slijeđenja mase također kažnjeni od Jehove (Izlazak 32:1-35, St).
Daljnji primjer slijeđenja mase koji je loše završio odigrao se u prvom stoljeću u vezi sa smrću Isusa Krista. Na nagovor ljubomornih religioznih vođa, mnogi iz naroda su im se pridružili, tražeći smaknuće Isusa (Marko 15:11). Kad je Petar na Pentekost nakon Isusovog uskrsnuća i uzlaska na nebo ukazao na njihovu ozbiljnu pogrešku, mnogi su se ‘ražalili u srcu’ te shvatili što su učinili slijedeći masu (Djela apostolska 2:36, 37).
Biblijska načela su bolja
Kao što ovi izvještaji jasno pokazuju, slijepo slijeđenje onoga što je popularno može imati ozbiljne posljedice. Koliko li je bolje slijediti Bibliju i dati se u životu voditi njenim načelima! “Koliko su nebesa viša od zemlje, toliko su putovi moji viši od vaših putova”, kaže Jehova (Izaija 55:9). U pogledu morala i međuljudskih odnosa — zapravo, u svim životnim odlukama — uvijek se iznova pokazuje da je slijeđenje Jehovinih puteva daleko bolje od slijeđenja onoga što je popularno. To je ključ ka sretnijem i zdravijem načinu života.
Uzmimo, primjerice, iskustvo Kazuya. Iako je neko vrijeme proučavao Bibliju, nastavio je slijediti ono što je popularno — nastojeći da postane bogat i uspješan. Budući da je nastojao ugoditi svojim pretpostavljenima i želio biti na dobrom glasu kod svojih kolega, često je odlazio na pijanke koje su trajale do ranih jutarnjih sati. Postao je zahtjevan, netolerantan i razdražljiv. Njegov ekstreman način života ubrzo je doveo do toga da ga je udarila kap, nakon čega je ostao djelomično paraliziran. Dok je ležao u bolnici, imao je vremena razmišljati o onome što je naučio iz Biblije i o svom načinu života. Odlučio je da napokon počne primjenjivati ono što je naučio. Napustio je svoj položaj menadžera i promijenio svoje društvo. Također je revno nastojao obući kršćansku osobnost i ispraviti svoje gledište s obzirom na materijalne posjede. To je imalo za posljedicu da je promijenio svoja mjerila vrijednosti i njegovo se zdravlje popravilo. Napokon je svoj život predao Jehovi i krstio se.
Da bismo uspjeli slijediti nepopularan smjer, moramo poznavati načela koja su s njime povezana i biti potpuno uvjereni da su ispravna. Ono što je doživio Masaru pokazuje da je to tako. Kad je bio u šestom razredu osnovne škole, preporučili su mu školski drugovi da se kandidira za predsjednika zbora učenika. Malo mu je neugodno dok se prisjeća kako zbog toga što nije u potpunosti razumio biblijska načela koja se odnose na takvu situaciju nije bio u stanju objasniti ostalim učenicima zašto se ne može kandidirati za politički zadatak. Strah pred ljudima spriječio ga je da prizna da je kršćanin. Sve što je mogao učiniti bilo je sagnuti glavu i sa suzama ponavljati: “Ja to ne mogu.”
To neugodno iskustvo navelo ga je da istraži zašto se kršćani ne miješaju u političke aktivnosti. (Usporedi Ivan 6:15.) Kasnije, kad je bio u srednjoj školi, nastala je slična situacija. Međutim, tog je puta bio pripremljen te je s uvjerenjem mogao objasniti svoj stav profesoru. Profesor je prihvatio njegovo objašnjenje, a to je učinilo i nekoliko ostalih učenika, koji su ga pitali o njegovim vjerovanjima koja se temelje na Bibliji.
Kad svi budu činili ono što je ispravno
U dolazećem novom svijetu pod Kristovom vlašću bit će popularno činiti ono što je ispravno. Do tada ćemo se morati boriti protiv poriva da se prilagodimo onome što je popularno. Ohrabrenje možemo izvući iz Pavlove opomene: “Budući da oko sebe imamo tako velik oblak svjedoka, odbacimo također svaki teret i grijeh koji lako prianja uz nas, te s ustrajnošću trčimo trku koja je postavljena pred nas” (Hebrejima 12:1, NW).
Što ćeš učiniti kad se na svom putu suočiš s problemima i izazovima? Hoćeš li podleći strahu pred ljudima te popustiti i učiniti ono što je popularno? Ili ćeš se obratiti Božjoj riječi, Bibliji, i slijediti njena načela? Postupiš li u skladu s ovim zadnjim, nećeš imati koristi samo sada, nego ćeš imati i izgled biti među onima koji “vjerom i trpljenjem dobijaju obećanja” (Jevrejima 6:12).