Objavitelji Kraljevstva izvještavaju
“Sretan je čovjek koji je našao mudrost”
OVA se poslovica pokazala istinitom u Koreji, gdje sada ima preko 71 000 sretnih Jehovinih svjedoka (Poslovice 3:13, NW). I zamisli, 42 posto tih slugu su u punovremenoj službi! Sljedeće iskustvo pokazat će da su oni koji traže pravu mudrost sretni.
Neka žena u Pusanu posjećivala je 16 godina jednu od crkava nazovikršćanstva. Zapazila je toliko nebiblijskih običaja da je pomislila da ne može postojati Bog. S druge strane pak nije mogla poreći postojanje Boga, i zato se iskreno molila Bogu da nađe pravu crkvu, ako tako nešto postoji. U tom je trenutku iznenada pomislila na Jehovine svjedoke i sjetila se kako ih je njena crkva prezirala i upozoravala posjetioce crkve na njih, zato što Svjedoci ne vjeruju u Trojstvo, paklenu vatru i druge doktrine nazovikršćanstva. Jesu li možda oni prava crkva? Uz pomoć svoje susjede našla je Kraljevsku dvoranu. Odmah drugog dana otišla je na sastanak.
Začudio ju je red na sastanku. Nije bilo fanatičnog vikanja ili emocionalnog pjevanja kao u njenoj crkvi. Upoznala se sa Svjedokinjom koja je bila spremna proučavati s njom Bibliju, a prvi studij trajao je nekoliko sati zbog mnogih pitanja koja je postavljala. Prilikom drugog studija najavila je da će napustiti svoju crkvu i postati Svjedokinjom. Sestri je rekla da više ne treba proučavati s njom, jer je dovoljno kad pohađa sastanke. Međutim, pokazano joj je od koje je vrijednosti, pored pohađanja sastanaka, osobni biblijski studij. Prihvatila je prijedlog, posvetila se svom proučavanju i s vremenom se krstila.
Sada je sretna što je našla mudrost pravog Boga Jehove te gaji nadu da će zauvijek živjeti u Božjem novom svijetu.
Umirovljeni general upoznaje istinu
Žena jednog vojnog generala krštena je 1962. Ispočetka joj se suprug protivio, no kasnije se prestao protiviti, a tijekom sljedećih 28 godina proučavala su s njim različita braća, pokušavajući ga zainteresirati za istinu. Ponekad bi došao na sastanak i na kongres, no bio je jedan od onih koji oklijevaju istinu ozbiljno shvatiti. Godine 1990. otišli su on i njegova žena u Japan, gdje su prisustvovali oblasnom kongresu. Tom je prilikom pažljivo slušao govore — nešto što do tada nikad nije učinio. Zapanjili su ga snažni govori koji su razotkrivali krivu religiju, no to mu je zaista otvorilo oči s obzirom na licemjerstvo nazovikršćanstva. Dojmila ga se urednost i radost Božjeg naroda u Japanu, gotovo iste osobine koje je zapazio i u Koreji. Vrativši se u Koreju počeo je ozbiljno proučavati Bibliju i napokon se krstio.
Što će učiniti nakon krštenja? Napustio je svoj položaj direktora jednog poznatog hotela i pridružio se svojoj ženi u punovremenoj pionirskoj službi. Smatra da je opća pionirska služba najbolji način da nadoknadi ono što je izgubio tijekom 28 godina dok je oklijevao.
Sada shvaća da se poslovica “sretan je čovjek koji je našao mudrost” odnosi i na njega!