Razrješenje misterija najvećeg imena

Zanimljivo je da i islamski Kur’an i kršćanska Biblija ukazuju na najveće ime. Ovaj članak objašnjava značenje i važnost najvećeg imena. Pokazuje kako to ime utječe na cijelo čovječanstvo i na našu budućnost ovdje na Zemlji.

DO SADA je na Zemlji živjelo i umrlo na milijune ljudi. U većini slučajeva s njima su umrla i njihova imena, a spomen na njih pao je u zaborav. No neka velika imena — kao što su Avicena, Edison, Pasteur, Beethoven, Gandhi i Newton — još žive. Ona su povezana s dostignućima, otkrićima i izumima onih koji su ih nosili.

Međutim, postoji ime veće od svih drugih. Sva čuda prošlosti i sadašnjosti u čitavom svemiru, u vezi su s njime. U stvari, s tim je imenom povezana nada čovječanstva u dug i sretan život!

Mnogi su željeli upoznati to ime. Tražili su ga i raspitivali se o njemu, ali ga nisu našli. Za njih je ono ostalo misterijem. U stvari, nijedan čovjek ne može saznati to ime ako mu ga sam njegov Nositelj ne otkrije. Nasreću, misterij ovog neusporedivog imena je razriješen. To je učinio sam Bog kako bi ga oni koji u njega vjeruju mogli upoznati. Otkrio je svoje ime Adamu, a zatim i Abrahamu, Mojsiju i drugim svojim vjernim slugama staroga doba.

U potrazi za najvećim imenom

Kur’an govori o onome “kome je dano znanje o knjizi (pismu)” (27:40). Objašnjavajući ovaj redak, komentar poznat kao Tafsīr Jalālayn kaže: “Asaf sin Barkhiye bio je pravedan čovjek. Poznao je Božje najveće ime, i kad god ga je zazvao, bio je uslišan.” To nas podsjeća na biblijskog pisca Azafa, koji je u Psalmu 83:18 (Škarić) rekao: “I tako-će zapoznati, da-je tebi ime Jehova, i da-si ti sám Privisoki na svoj zemlji.”

U Kur’anu 17:2 čitamo: “I dali smo Musau Knjigu i učinili je uputom Izraelićanima.” U ovoj Knjizi, Mojsije se obratio Bogu, govoreći: “Evo-ću ja otići k sinovim Israela, i reći-njim: Bog vaših otaca poslao-me-je k vami. Ako-me oni budu upitali: a tkoje-je njegovo ime? sto-ću-njim odgovoriti?” Bog je odgovorio Mojsiju riječima: “Jehova Bog vaših otaca, Bog Abrahama, Bog Isaaka, i Bog Jakova on-me-je poslao k vami. Ovo-je moje ime za u vike” (2. Mojsijeva 3:13, 15, Ška).

U drevnim vremenima, Izraelci su poznavali ovo veliko Božje ime. Upotrebljavalo se čak i kao sastavni dio njihovih osobnih imena. Kao što danas postoji ime Abdulah, koje znači “Sluga Božji”, u narodu drevnog Izraela postojalo je ime Abdija, što znači “sluga Jehovin”. Majka proroka Mojsija zvala se Johabeda, što vjerojatno ima značenje “Jehova je slava”. Ime Ivan znači “Jehova je bio milostiv”, a ime proroka Ilije “Moj Bog je Jehova”.

Proroci su poznavali to veliko ime i upotrebljavali su ga s dubokim poštovanjem. U Svetim pismima ono se nalazi više od 7 000 puta. Isus Krist, sin Marije, istaknuo ga je kad je u molitvi rekao Bogu: “Ja javih ime tvoje ljudima koje si mi dao (...). I pokazah im ime tvoje, i pokazaću: da ljubav kojom si mene ljubio u njima bude, i ja u njima” (Ivan 17:6, 26). U svom čuvenom tumačenju Kur’ana, Bayḍāwī tumači Kur’an 2:87, govoreći da je Isus običavao “oživljavati mrtve Božjim najvećim imenom”.

Što se to, onda, desilo što je to ime učinilo misterijem? U kakvoj je ono vezi s budućnošću svakoga od nas?

Kako je Ime postalo misterijem?

Neki misle da “Jehova” na hebrejskom znači “Alah” (Bog). Međutim “Alah” odgovara hebrejskom ‘Elohím, što je plural za naglašavanje veličanstva od ‘elóhah (bog). Među Židovima se pojavilo praznovjerje koje ih je odvraćalo od izgovaranja božanskog imena, Jehova. Stoga, kad su čitali Sveta pisma i naišli na ime Jehova, postalo im je uobičajeno da kažu ‘Adhonaí, što znači “Gospodin”. Na nekim su mjestima riječ “Jehova” zamijenili riječju ‘Adhonaí čak i u originalnom hebrejskom tekstu.

Religiozni vođe kršćanstva slijedili su njihov primjer. Ime Jehova zamijenili su riječima “Bog” (“Alah” na arapskom) i “Gospodin”. To je doprinijelo razvitku krive nauke o Trojstvu, koja nema temelja u Svetim pismima. Zbog toga su milijuni u zabludi te obožavaju Isusa i sveti duh, smatrajući ih jednakima Bogu.a

Dakle, vođe judaizma i kršćanstva sukrivci su za rasprostranjeno neznanje o najvećem imenu. Usprkos tome Bog proriče: “Ja-ću proslaviti svoje veliko ime (...) da (...) poznadu oni, da-sam ja Jehova.” Da, Jehova će obznaniti svoje ime među svim nacijama. Zašto? Zato što on nije samo Bog Židova ili bilo koje druge pojedine nacije ili naroda. Jehova je Bog cijelog čovječanstva (Ezekiel 36:23, Ška; 1. Mojsijeva 22:18; Psalam 145:21; Malahija 1:11).

Najveće ime i naša budućnost

Sveta pisma kažu: “Jer će svaki koji prizove ime Jehovino biti spašen” (Rimljanima 10:13, New World Translation). Naše spasenje u danu suda ovisit će o našem poznavanju Božjeg imena. To poznavanje obuhvaća spoznaju o njegovim osobinama, djelima i naumima te življenje u skladu s njegovim uzvišenim načelima. Naprimjer, Abraham je poznavao Božje ime i prizivao ga je. Zbog toga je uživao dobar odnos s Bogom, pokazivao je vjeru u njega, oslanjao se na njega i slušao ga. Na taj je način postao Božjim prijateljem. Poznavanje Božjeg imena isto tako i nas približava k Bogu i pomaže nam razvijati osobni odnos s njim, dok se čvrsto držimo njegove ljubavi (1. Mojsijeva 12:8; Psalam 9:10; Priče Salamunove 18:10; Jakov 2:23).

U Bibliji čitamo: “Jehova čuje i sluša; I prid njime je ispisana knjiga pomenutja za one, koji imaju straha Jehove, i čigovo-je ime njim u misli” (Malahija 3:16, Ška). Zašto bismo trebali imati “u misli” najveće ime? Ime Jehova doslovno znači “On prouzročuje da postaje”. To otkriva Jehovu kao Onog koji se sam učinio Ispunjavateljem obećanjâ. On svoje naume uvijek ostvaruje. On je svemoćni Bog, jedini Stvoritelj, koji ima sva izvanredna svojstva. Nema te riječi koja bi u potpunosti mogla opisati njegovu božansku prirodu. No ipak, Bog je za sebe odabrao najveće ime — Jehova — što nas podsjeća na sve njegove osobine i naume.

U Svetim pismima, Bog nam govori o svojim naumima s obzirom na čovječanstvo. Jehova Bog stvorio je čovjeka da se raduje vječnom, sretnom životu u Raju. Njegova je volja za čovječanstvo da svi ljudi sačinjavaju jednu porodicu, ujedinjenu u ljubavi i miru. Bog ljubavi ispunit će ovaj naum u bliskoj budućnosti (Matej 24:3-14, 32-42; 1. Ivanova 4:14-21).

Bog objašnjava razloge za patnje čovječanstva i pokazuje da je spasenje moguće (Otkrivenje 21:4). U Psalmu 37:10, 11, čitamo: “Još malo, pa ne će biti bezbožnika; pogledaćeš na mjesto njegovo, a njega nema. A smjerni će naslijediti zemlju, i nasladjivaće se množinom mira.” (Vidi i Kur’an 21:105.)

Da, Bog će biti poznat po svojem velikom imenu. Nacije će morati znati da je on Jehova. Kakva li je divna prednost poznati najveće ime, svjedočiti za njega, i ostati mu vjeran! Na taj će se način Božji divni naum ispuniti na svakom od nas: “Kad me ljubi, izbaviću ga; zakloniću ga, kad je poznao ime moje. Zazvaće me, i uslišiću ga (...). Duga života nasitiću ga, i pokazaću mu spasenje svoje” (Psalam 91:14-16).

[Bilješke]

[Slika na stranici 5]

Bog se kod gorućeg grma predstavio Mojsiju kao ‘Jehova Bog Abrahama’

[Zahvala]

Mojsije i gorući grm, od W. Thomasa, st.