Uskoro — svijet bez rata!

MLADI britanski vojnik po imenu Jim Prince prelazio je 24. prosinca 1914. preko “ničije” zemlje da bi razgovarao s jednim pripadnikom njemačke pješadije. “Ja sam Sas. Ti si Anglosas. Zašto se borimo?”, upitao je Nijemac. Godinama kasnije, Prince je priznao: “Ja još uvijek ne znam odgovor na to pitanje.”

Jednog neobičnog tjedna 1914, vojnici njemačke i britanske vojske sprijateljili su se, igrali nogomet i čak razmijenili božićne poklone. Naravno, to je primirje bilo neslužbeno. Generali nisu htjeli da njihove trupe otkriju kako “neprijatelj” nije opaki monstrum kako ga je prikazivala ratna propaganda. Britanski vojnik Albert Moren kasnije je ispričao: “Da je prekid vatre potrajao još jedan tjedan, bilo bi vrlo teško ponovno započeti rat.”

Taj spontani prekid vatre ukazuje na to da čak i mnogi uvježbani vojnici čeznu za mirom prije nego za ratom. Većina vojnika koji su iskusili strahote bitke potvrdila bi španjolsku poslovicu: “Neka ide u rat onaj koji ne zna što je rat.” Bez sumnje, anketa koja bi se provela među većinom svjetskog stanovništva pokazala bi da velika većina više voli mir nego rat. Ali kako se može ostvariti ova univerzalna želja za mirom tako da se stvori svijet bez rata?

Prije nego se rat može ukinuti, moraju se mijenjati stavovi. Ustav Organizacije UN za prosvjetu, znanost i kulturu navodi: “Budući da ratovi počinju u mislima čovjeka, u mislima se mora izgraditi i obrana mira.” Ipak, društvo današnjice, u kojem je rašireno nepovjerenje i mržnja, postaje sve nasilnije, a ne miroljubivije.

Bez obzira na to, sam Bog je obećao da će se jednog dana mir usjeći u svijest pravedno naklonjenih osoba. Kroz svog proroka Izaiju je rekao: “On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju” (Izaija 2:4, St).

Promicanje mira u mislima

Može li se dogoditi ovakva značajna promjena u razmišljanjima? Hoće li ljudi ikada naučiti čuvati mir umjesto da veličaju rat? Razmotri primjer Wolfganga Kusserowa. Nacisti su 1942. ovom 20-godišnjaku odrubili glavu zato što se ‘nije htio učiti ratovanju’. Zašto je odabrao umrijeti? U jednom pismenom iskazu naveo je biblijska načela poput: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!” ili: “Svi koji se mača hvataju od mača ginu” (Matej 22:39; 26:52; St). Zatim je oštro zapitao: ‘Da li je naš Stvoritelj dao napisati sve ovo za drveće?’

Božja Riječ, zapisana u Bibliji, ‘djelotvorna je’ i ona je nagnala ovog mladog Svjedoka Jehove da teži miru, bez obzira na posljedice (Hebrejima 4:12, St; 1. Petrova 3:11). Ali Wolfgang Kusserow nije jedini koji je na taj način težio miru. U knjizi The Nazi Persecution of the Churches 1933-45, J. S. Conway navodi službene nacističke arhive koje dokazuju da su Jehovini svjedoci kao grupa odbili uzeti oružje. Kako Conway ističe, takav hrabar stav u stvari je značio potpisivanje svoje smrtne osude.

Jehovini svjedoci danas nastavljaju težiti miru, bez obzira na rasu i nacionalnost. Zašto? Zato što su naučili iz Biblije da pravi Božji sluge moraju prekovati svoje mačeve u plugove. Alejandro, mladi Argentinac koji je u Izrael preselio 1987, može osobno posvjedočiti ovu činjenicu.

Tri godine je Alejandro živio u kibucu dok je studirao na sveučilištu i radio u raznim hotelima i restoranima. Za to je vrijeme počeo čitati Bibliju i tražiti smisao u životu. Iznad svega, čeznuo je da vidi svijet u kojem bi ljudi mogli uživati u miru i pravdi. Alejandro — koji je Židov — radio je i sa Židovima i sa Arapima, ali nije povlađivao niti jednoj strani.

Godine 1990. jedan je prijatelj koji je proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima pozvao Alejandra na jednodnevni sastanak u Haifu. Zadivljen što je našao zajedno 600 Židova i Arapa koji su se radosno družili na sastanku, pomislio je: ‘Ovo je pravi način života.’ Za šest mjeseci i sam je postao Svjedok i sada posvećuje najveći dio svog vremena propovijedanju biblijske poruke mira.

Kako će Bog donijeti mir

Ovi dirljivi primjeri su izuzetak umjesto da su pravilo u današnjem svijetu. Iako se sadašnji sustav razmeće praznim riječima o miru, u stvari potpiruje vatru rata. Bi li želio živjeti u ulici u kojoj stanovnici potroše 7 do 16 posto svoje zarade na vatreno oružje i na mjere za zaštitu domova? U stvari, upravo su to proteklih godina radile nacije trošeći sredstva na naoružanje. Ne iznenađuje da Izaijino proročanstvo otkriva kako čovječanstvo kao cjelina nikada neće prekovati svoje mačeve na raonike sve dok Bog ne bude ‘sudio mnogim plemenima’. Kako će to učiniti?

Temeljno sredstvo suđenja je Kraljevstvo Jehove Boga. Prorok Danijel je prorekao da će ‘Bog nebeski podići Kraljevstvo koje neće nikada propasti’. On dodaje da će to Kraljevstvo “razbiti i uništiti sva ona Kraljevstva [svjetske vladavine], a samo će stajati dovijeka” (Daniel 2:44, St). Ove riječi pokazuju da će Božje Kraljevstvo čvrsto utvrditi svoju vlast nad čitavom zemljom. Ukidanjem nacionalnih granica, Kraljevstvo će neprijateljstva učiniti prošlošću. Nadalje, budući da će njegovi podanici biti “naučeni od [Jehove]”, imat će ‘obilan mir’ (Izaija 54:13). Ne čudi što nas je Isus naučio moliti se Bogu: “Dođi Kraljevstvo tvoje!” (Matej 6:10, St).

Uklanjanje religioznih zapreka

Bog će isto tako ukloniti religiozne zapreke miru. Religija je prouzročila najdugotrajniji oružani sukob u povijesti — križarske ratove ili “svete ratove”, koje je 1095. n. e. pokrenuo papa Urban II.a U našem stoljeću svećenstvo se isticalo u pridobivanju velike podrške za ratove, čak i one sasvim sekularne naravi.

Ukazujući na ulogu nominalnih kršćanskih crkava tokom prvog svjetskog rata, povjesničar Paul Johnson je napisao: “Svećenstvo je bilo nesposobno i većim dijelom nespremno stavljati kršćansku vjeru ispred nacionalnosti. Većina je izabrala lakši način i izjednačila kršćanstvo s patriotizmom. Kršćanski vojnici svih vjera bili su potaknuti ubijati se međusobno u ime svog Spasitelja.”

Religija je učinila više da rasplamsa rat nego da promiče mir. Ustvari, Biblija slikovito opisuje krivu religiju kao ‘Bludnicu’ koja zadovoljava vladare svijeta (Otkrivenje 17:1, 2, St). Bog je proglašava glavnim krivcem odgovornim za prolivenu krv svih pobijenih na Zemlji (Otkrivenje 18:24). Zbog toga će Jehova jednom zauvijek ukloniti ovu prepreku za mir (Otkrivenje 18:4, 5, 8).

Čak i nestankom takvih uzroka razdora kao što su politika i kriva religija, mir nikada ne bi bio siguran bez odstranjenja najvećeg ratnog huškača — Sotone Đavola. To je konačni zadatak kojeg će se Božje Kraljevstvo prihvatiti u svom programu donošenja globalnog mira na Zemlju. Biblijska knjiga Otkrivenje objašnjava da će Sotona biti ‘uhvaćen’, ‘svezan’ i ‘bačen u Bezdan’ tako “da više ne zavodi narodâ”. Nakon toga bit će potpuno uništen (Otkrivenje 20:2, 3, 10, St).

Biblijsko obećanje o dokidanju rata nije neostvariv san. Pripreme Jehove Boga za mir već su pokrenute. Njegovo Kraljevstvo uspostavljeno je na nebu i spremno je provesti daljnje mjere koje će osigurati globalni mir. U međuvremenu milijuni Jehovinih svjedoka, koji podupiru ovu nebesku vladavinu, uče živjeti u miru.

Prema tome, jasno je da imamo osnovane razloge vjerovati da ratovi nisu neizbježni. Umjesto toga, možemo s veseljem očekivati skori dan kad će Jehova zauvijek prekinuti ratovanje (Psalam 46:9). On će se pobrinuti za to da svijet uskoro bude bez rata.

[Bilješka]

[Slika na stranici 7]

I ti možeš živjeti u novom svijetu bez rata