Pastiri i ovce u teokraciji

“Jehova je naš Sudac, Jehova je naš Zakonodavac, Jehova je naš Kralj; on će nas spasiti” (IZAIJA 33:22, NW).

1. Zašto se za kršćane prvog stoljeća i današnje kršćane može reći da predstavljaju teokraciju?

TEOKRACIJA znači vladavina Boga. Ona podrazumijeva prihvaćanje Jehovinog autoriteta i slijeđenje njegovih smjernica i uputa prilikom donošenja velikih i malih životnih odluka. Skupština prvog stoljeća bila je prava teokracija. Kršćani su tada s pravom mogli reći: “Jehova je naš Sudac, Jehova je naš Zakonodavac, Jehova je naš Kralj” (Izaija 33:22, NW). I danas je organizacija Jehove Boga, s pomazanim ostatkom kao jezgrom, stvarna teokracija.

Na koje načine smo danas teokratični?

2. Koji je jedan od načina na koji se Jehovini svjedoci podlažu Jehovinoj vladavini?

² Zašto možemo reći da je Jehovina zemaljska organizacija teokracija? Zato što su njeni pripadnici zaista podložni Jehovinoj vladavini. I oni slijede vodstvo Isusa Krista, koga je Jehova ustoličio za Kralja. Naprimjer, Veliki Teokrat u vrijeme svršetka upućuje sljedeću izravnu zapovijed Isusu: “‘Pošalji svoj srp’ i žanji, ‘jer je došlo vrijeme da se žanje’; dozrela je žetva na zemlji!” (Otkrivenje 14:15, St). Isus posluša te se lati žetve na Zemlji. Kršćani podupiru svog Kralja u tom velikom djelu revnim propovijedanjem dobre vijesti i činjenjem učenika (Matej 28:19; Marko 13:10; Djela apostolska 1:8). Čineći to, oni su i suradnici Jehove, Velikog Teokrata (1. Korinćanima 3:9).

3. Kako se kršćani podlažu teokraciji u pogledu morala?

³ Kršćani se i svojim ponašanjem podlažu Božjoj vladavini. Isus je rekao: “Onaj koji radi što je pošteno, dolazi k svjetlu, da bi se očitovalo da su njegova djela učinjena u Bogu” (Ivan 3:21, St). Danas se vode beskrajne diskusije o moralnim mjerilima, no takve rasprave nemaju svoje mjesto među kršćanima. Sve što Jehova označava nemoralnim oni smatraju nemoralnim i izbjegavaju to poput kuge! Također se brinu za svoje obitelji, slušaju roditelje i podložni su višim vlastima (Efežanima 5:3-5, 22-33; 6:1-4; 1. Timoteju 5:8; Titu 3:1). Na taj način postupaju teokratično, u skladu s Bogom.

4. Koji su neispravan stav očitovali Adam i Eva te Saul, i kako kršćani pokazuju drugačiji stav?

⁴ Adam i Eva izgubili su Raj zato što su željeli donositi vlastite odluke u pogledu toga što je ispravno a što ne. Isus je želio upravo suprotno. Rekao je: “Ne tražim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.” To traže i kršćani (Ivan 5:30, St; Luka 22:42; Rimljanima 12:2; Jevrejima 10:7). Saul, prvi izraelski kralj, slušao je Jehovu — ali samo djelomično. Zato je bio odbačen. Samuel mu je rekao: “Poslušnost je bolja od žrtve, i pokornost je bolja od pretiline ovnujske” (1. Samuelova 15:22). Je li teokratično činiti Jehovinu volju do određene mjere, možda tako što redovito sudjelujemo u djelu propovijedanja ili što redovito posjećujemo sastanke, a zatim učiniti kompromis u pogledu morala ili u nekom drugom pogledu? Naravno da nije! Mi nastojimo ‘tvoriti volju Božju od srca’ (Efežanima 6:6; 1. Petrova 4:1, 2). Za razliku od Saula, u potpunosti se podlažemo Božjoj vladavini.

Suvremena teokracija

5, 6. Na koji način Jehova danas postupa s čovječanstvom, i do čega dovodi suradnja s tim uređenjem?

⁵ Jehova je u prošlosti vladao i otkrivao istine preko pojedinaca, primjerice preko proroka, kraljeva i apostola. Danas to više ne čini; danas ne postoje nadahnuti proroci ili apostoli. Umjesto toga, Isus je rekao da će u vrijeme svoje kraljevske prisutnosti identificirati vjerno tijelo sljedbenika, ‘vjernog i razboritog roba’, koje će postaviti nad svim svojim imanjem (Matej 24:45-47, NW; Izaija 43:10). Taj je rob godine 1919. identificiran kao ostatak pomazanih kršćana. Otada, zastupljen Vodećim tijelom Jehovinih svjedoka, predstavlja središte teokracije na Zemlji. Vodeće tijelo zastupljeno je diljem svijeta Odborima podružnica, putujućim nadglednicima i skupštinskim starješinama.

⁶ Suradnja s teokratskom organizacijom prijeko je potrebno područje podložnosti teokraciji. Takva suradnja dovodi do jedinstva i reda širom svijeta u “cijeloj zajednici braće” (1. Petrova 2:17, NW). To je pak ugodno Jehovi, koji “nije Bog nereda, nego mira” (1. Korinćanima 14:33, Rupčić).

Starješine u teokraciji

7. Zašto se može reći da su kršćanski starješine imenovani na teokratski način?

⁷ Svi imenovani stariji muževi, kakav god bio njihov položaj autoriteta, ispunjavaju preduvjete izložene u Bibliji za službu nadglednika, odnosno starijeg muža (1. Timoteju 3:1-7; Titu 1:5-9). Osim toga, Pavlove riječi upućene efeškim starješinama odnose se na sve starješine: “Pazite na se i na cijelo stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da pasete Crkvu Božju” (Djela apostolska 20:28, St). Da, starješine su imenovani svetim duhom, koji dolazi od Jehove Boga (Ivan 14:26). Njihovo je imenovanje teokratsko. Oni, osim toga, pasu Božje stado. Stado pripada Jehovi, a ne starješinama. To je teokracija.

8. Koje glavne odgovornosti imaju starješine danas?

⁸ Apostol Pavao naveo je u svom pismu Efežanima glavne odgovornosti starješina, rekavši: “On ‘dade’ jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje, da pripravi svete za djelo službe, za izgradnju Kristova Tijela” (Efežanima 4:11, 12, St). Nakon prvih početaka “Kristova Tijela” nije više bilo apostola i proroka. (Usporedi 1. Korinćanima 13:8.) No, starješine su još uvijek vrlo revni u evangeliziranju, pastirenju i poučavanju (2. Timoteju 4:2; Titu 1:9).

9. Kako se starješine trebaju pripremiti da bi u skupštini zastupali Božju volju?

⁹ Budući da je teokracija vladavina Boga, djelotvorni su starješine temeljito upoznati s Božjom voljom. Jozui je zapovjeđeno da svakodnevno čita Zakon. I starješine trebaju redovito proučavati i konzultirati Pisma i biti temeljito upoznati s biblijskom literaturom koju izdaje vjerni i razboriti rob (2. Timoteju 3:14, 15). To uključuje časopise Kulu stražaru i Probudite se! i druge publikacije koje pokazuju kako se u određenim situacijama mogu primijeniti biblijska načela.a Međutim, dok je važno da starješina pozna i slijedi smjernice objavljene u literaturi Watch Tower Societya, on treba biti i temeljito upoznat s biblijskim načelima na kojima se one temelje. Tada će biti u mogućnosti da s razumijevanjem i suosjećanjem primjenjuje biblijske smjernice. (Usporedi Mihej 6:8.)

Služiti kršćanskim duhom

10. Kojeg se lošeg stava starješine trebaju čuvati, i kako?

¹⁰ Apostol Pavao je oko 55. godine n. e. pisao svoje prvo pismo skupštini u Korintu. Jedan od problema s kojima se pozabavio bio je u vezi s nekim muževima koji su željeli imati istaknuti položaj u skupštini. Pavao je pisao: “Već ste zasićeni! Već ste se obogatili! Bez nas ste počeli kraljevati... Kamo sreće da zakraljevaste, kako bismo i mi počeli kraljevati s vama!” (1. Korinćanima 4:8, Raspudić). Svi kršćani prvog stoljeća n. e. gajili su nadu da će kao nebeski kraljevi i svećenici vladati s Isusom (Otkrivenje 20:4, 6). Međutim, očito su neki u Korintu zaboravili da na Zemlji u kršćanskoj teokraciji ne postoje kraljevi. Umjesto da postupaju poput kraljeva ovoga svijeta, kršćanski pastiri razvijaju poniznost, svojstvo koje je ugodno Jehovi (Psalam 138:6; Luka 22:25-27).

11. (a) Koji su neki istaknuti primjeri poniznosti? (b) Koje bi gledište o sebi trebali imati starješine i svi ostali kršćani?

¹¹ Je li poniznost slabost? Nipošto! Sam Jehova opisan je kao ponizan (Psalam 18:35, NW). Izraelski su kraljevi vodili vojske u bitke i vladali nacijom pod vodstvom Jehove. No, svaki od njih trebao je paziti “da se ne bi podiglo srce njegovo iznad braće njegove” (5. Mojsijeva 17:20). Uskrsnuli Isus je nebeski Kralj. Međutim, kad je bio na Zemlji, oprao je svojim učenicima noge. Kakve li poniznosti! I pokazavši da želi da i njegovi učenici budu tako ponizni, rekao je: “Kad dakle ja oprah vama noge Gospodin i učitelj, i vi ste dužni jedan drugome prati noge” (Ivan 13:14; Filipljanima 2:5-8). Svu slavu i hvalu treba pripisati Jehovi, a ne nekom čovjeku (Otkrivenje 4:11). Bez obzira jesu li starješine ili nisu, svi bi kršćani o sebi trebali misliti u svjetlu Isusovih riječi: “Beskorisne smo sluge. Učinili smo samo što smo morali učiniti” (Luka 17:10, St). Svako drugo gledište nije teokratično.

12. Zašto je ljubav prijeko potrebno svojstvo koje trebaju razvijati kršćanski starješine?

¹² Pored poniznosti, kršćanski starješine razvijaju i ljubav. Apostol Ivan ukazao je na važnost ljubavi kad je rekao: “A koji nema ljubavi ne pozna Boga; jer je Bog ljubav” (1. Ivanova 4:8). Pojedinci koji su bez ljubavi nisu teokratični. Oni ne poznaju Jehovu. Biblija kaže s obzirom na Sina Božjega: “[Isus] je ljubio svoje koji bijahu na svijetu, do kraja ih ljubi” (Ivan 13:1). Govoreći jedanaestorici muževa koji su trebali postati sastavni dio vodećeg tijela u kršćanskoj skupštini, Isus je rekao: “Ovo je zapovijest moja da imate ljubav medju sobom, kao što ja imadoh ljubav k vama” (Ivan 15:12). Ljubav je znak prepoznavanja pravog kršćanstva. Ona privlači osobe slomljena srca, one koji su žalosni i duhovne zarobljenike koji čeznu za slobodom (Izaija 61:1, 2; Ivan 13:35). Starješine moraju biti primjerni u pokazivanju ljubavi.

13. Iako su današnji problemi možda teški, kako može starješina u svim situacijama vršiti koristan utjecaj?

¹³ Danas se od starješina često traži da pomognu pri rješavanju zamršenih problema. Bračni problemi mogu biti duboko ukorijenjeni i dugotrajni. Mladi imaju probleme koje odrasli možda teško shvaćaju. Emocionalne bolesti često se teško mogu razumjeti. Starješina koji je suočen s takvim stvarima možda nije siguran što bi trebao učiniti. No, može biti uvjeren da će, ako se u molitvi osloni na Jehovinu mudrost, ako istražuje u Bibliji i informacijama koje objavljuje vjerni i razboriti rob i ako s ovcama postupa ponizno i s ljubavlju, vršiti koristan utjecaj čak i u najtežoj situaciji.

14, 15. Koje izjave pokazuju da je Jehova svoj narod blagoslovio mnogim vrsnim starješinama?

¹⁴ Jehova je bogato blagoslovio svoju organizaciju ‘darovima u ljudima’ (Efežanima 4:8, NW). Watch Tower Society dobiva s vremena na vrijeme srdačna pisma koja svjedoče o tome kako su ponizni starješine koji suosjećajno pasu Božje ovce pokazali ljubav. Neki skupštinski starješina, naprimjer, piše: “Ne sjećam se ijednog posjeta pokrajinskog nadglednika koji je na mene više utjecao ili o kojem se u skupštini toliko pričalo. Pokrajinski nadglednik pomogao mi je uvidjeti koliko je važno imati pozitivan stav u ophođenju s braćom, a posebno je naglasio pohvalu.”

¹⁵ Jedna sestra koja je zbog liječenja morala putovati u udaljenu kliniku piše: “Kako je samo utješno bilo sastati se sa starješinom one prve večeri pune briga u bolnici tako daleko od kuće! On i druga braća proveli su mnogo vremena sa mnom. Čak su i svjetovni ljudi koji su znali što proživljavam primijetili da vjerojatno ne bih preživjela bez utjehe, skrbi i molitvi te vjerne braće pune ljubavi.” Jedna druga sestra piše: “Danas sam živa zato što mi je starješinstvo strpljivo pružilo vodstvo dok sam se borila s teškom depresijom. (...) Jedan brat i njegova žena nisu znali što da mi kažu. (...) Ali najviše me je dirnulo to što su se, iako nisu u potpunosti razumjeli što proživljavam, s ljubavlju brinuli za mene.”

16. Koju opomenu daje Petar starješinama?

¹⁶ Da, mnogi starješine primjenjuju opomenu apostola Petra: “Pasite stado Božije koje vam je predato, i nadgledajte ga, ne silom, nego dragovoljno, i po Bogu, niti za nepravedne dobitke, nego iz dobra srca; niti kao da vladate narodom; nego bivajte ugledi stadu” (1. Petrova 5:1-3). Kakav li su blagoslov takvi teokratični starješine!

Ovce u teokraciji

17. Navedi neka svojstva koja trebaju razvijati svi pripadnici skupštine.

¹⁷ Međutim, teokraciju ne sačinjavaju samo starješine. Ako moraju pastiri biti teokratični, moraju to biti i ovce. Kako? Pa, ista načela koja vode pastire moraju voditi i ovce. Svi kršćani, ne samo starješine, moraju biti ponizni ako žele dobiti Jehovin blagoslov (Jakov 4:6). Svi moraju razvijati ljubav, jer bez nje naše žrtve nisu ugodne Jehovi (1. Korinćanima 13:1-3). I svi se mi, ne samo starješine, trebamo ‘napuniti potpunom spoznajom [Jehovine] volje sa svakovrsnom mudrosti i duhovnim razumijevanjem’ (Kološanima 1:9, St).

18. (a) Zašto nije dovoljna samo površinska spoznaja istine? (b) Kako se svi mi možemo ispuniti točnom spoznajom?

¹⁸ I mladi i stari stalno se suočavaju s teškim odlukama dok nastoje ostati vjernima unatoč tome što žive u Sotoninom svijetu. Svjetski trendovi s obzirom na odijevanje, muziku, filmove i literaturu predstavljaju za neke ispit duhovnosti. Samo površinska spoznaja istine neće nam pomoći održati ravnotežu. Kako bismo osigurali da ostanemo vjerni, trebamo biti ispunjeni točnom spoznajom. Trebamo razbor i mudrost koje možemo dobiti samo iz Božje riječi (Priče Salamunove 2:1-5). To znači da trebamo razvijati dobre navike proučavanja, meditirati o tome što učimo i provoditi to u djelo (Psalam 1:1-3; Otkrivenje 1:3). Pavao je pisao svim kršćanima, ne samo starješinama, kad je rekao: “Jaka je hrana za odrasle, za one koji navikom imaju uvježbana osjetila za razlikovanje dobra i zla” (Hebrejima 5:14, St).

Pastiri i ovce rade zajedno

19, 20. Koje se opomene daju svima s obzirom na suradnju sa starješinama, i zašto?

¹⁹ Na kraju, treba spomenuti da oni koji surađuju sa starješinama doista pokazuju teokratičan duh. Pavao je pisao Timoteju: “Starješine koji dobro upravljaju, osobito one koji se bave propovijedanjem i poukom, treba smatrati dostojnima dvostruke časti” (1. Timoteju 5:17, St; 1. Petrova 5:5, 6). Služba starješine divna je prednost, no većina starješina obiteljski su ljudi koji svaki dan idu na svoj svjetovni posao i koji imaju ženu i djecu za koje se brinu. Mada radosno služe, njihovo će služenje biti lakše i korisnije ako ih skupština podupire i ako nije suviše kritična i zahtjevna (Jevrejima 13:17).

²⁰ Apostol Pavao je rekao: “Sjećajte se svojih starješina koji su vam navijestili riječ Božju. Promatrajući ishod njihova življenja nasljedujte njihovu vjeru!” (Hebrejima 13:7, St). Ne, Pavao nije hrabrio braću da slijede starješine (1. Korinćanima 1:12). Slijeđenje čovjeka nije teokratično. No, sigurno je mudro oponašati iskušanu vjeru teokratičnog starješine koji je aktivan u djelu evangeliziranja, koji redovito pohađa sastanke i koji ponizno i s ljubavlju postupa sa skupštinom.

Svjedočanstvo vjere

21. Kako kršćani očituju jaku vjeru poput Mojsijeve?

²¹ Zaista, postojanje teokratske organizacije u ovo najizopačenije vrijeme ljudske povijesti svjedoči o moći Velikog Teokrata (Izaija 2:2-5). Ono svjedoči i o vjeri gotovo pet milijuna kršćanskih muževa, žena i djece koji se bore s problemima svakodnevnog života, ali koji nikad ne zaboravljaju da je Jehova njihov Vladar. Kao što je vjerni Mojsije ostao “postojan kao da promatra Nevidljivoga”, tako imaju i kršćani danas jaku vjeru (Hebrejima 11:27, St). Oni imaju prednost živjeti u teokraciji i za to dnevno zahvaljuju Jehovi (Psalam 100:4, 5). Dok osjećaju Jehovinu spasonosnu moć, sretni su što mogu proglasiti: “Jehova je naš Sudac, Jehova je naš Zakonodavac, Jehova je naš Kralj; on će nas spasiti” (Izaija 33:22, NW).

[Bilješka]

Što pokazuje Biblija?

◻ Na koji su način kršćani podložni teokraciji?

◻ Kako je danas organizirana teokracija?

◻ Na koje se načine starješine trebaju pripremiti za ispunjavanje svojih odgovornosti?

◻ Koja prijeko potrebna svojstva trebaju starješine razvijati i ispoljavati?

◻ Kakav odnos u teokraciji treba postojati između ovaca i pastira?

[Slika na stranici 16]

Adam i Eva izgubili su Raj zato što su htjeli donositi vlastite odluke s obzirom na to što je ispravno a što ne

[Slika na stranici 18]

Ako starješina s ovcama postupa ponizno i s ljubavlju, uvijek će vršiti koristan utjecaj