William Whiston — heretik ili pošteni učenjak?
DA LI bi žrtvovao svoju karijeru radi svojih uvjerenja? William Whiston je to učinio.
On je na početku 18. stoljeća postao predmetom religijske rasprave, kad se sukobio sa Anglikanskom crkvom oko biblijskih nauka. Posljedica toga bila je da je konačno ožigosan kao heretik. Njegov postupak donio mu je izrugivanje ali i poštovanje.
Tko je bio William Whiston? I što je postigao?
Biblijski učenjak
William Whiston bio je nadareni kolega Sira Isaaca Newtona sa sveučilišta Cambridge. Ako zaviriš u engleska izdanja djela židovskog povjesničara Josipa Flavija iz prvog stoljeća, vjerojatno ćeš čitati Whistonov prijevod iz 1736. Iako postoje drugi prijevodi, njegov prijevod zasnovan na učenosti, zajedno sa zapisima i esejima, nenadmašiv je i još ga se tiska. Mnogi smatraju ovo djelo vrhuncem Whistonovog dostignuća.
Međutim, ono što se ne bi trebalo previdjeti je Primitive New Testament, Whistonov prijevod Kršćanskih grčkih pisama. Objavljen je 1745, u njegovoj 78. godini života. Whiston je preveo četiri Evanđelja i Djela apostolska iz Codex Bezaea, a Pavlova pisma iz Clermont Codexa, te ostale dijelove, uključujući Otkrivenje, iz Aleksandrijskih manuskripata. Pažljivo je izostavio krivotvoreni dio 1. Ivanove 5:7. Whiston je izabrao ova tri drevna grčka izvora koja su bila najdostupnija u to vrijeme.
Ljubav prema Bibliji očito je bila motivacija za ono što je Whiston učinio. U to vrijeme prevladavao je deizam, učenje da je za vjerovanje u Boga dovoljan razum. Prema knjizi William Whiston — Honest Newtonian (Wiliam Whiston — pošteni Newtonovac), on je odlučno podržao “tradicionalno gledište da je Biblija nepogrešiv izvor drevne povijesti”. Naziv “Newtonovac” ovdje se odnosi na Isaaca Newtona, koji je najpoznatiji po svojoj Principii, u kojoj objašnjava zakon opće gravitacije. Newtonovo razmišljanje ostavilo je dubok dojam na Williama Whistona. Kako?
Različite osobnosti
William Whiston rođen je 1667, kao sin svećenika Anglikanske crkve. Nakon što se 1693. zaredio, vratio se na sveučilište Cambridge da bi studirao matematiku i postao Newtonov asistent. Među njima se razvila bliska veza. Kada je oko tri godine kasnije Newton napustio položaj profesora matematike, pobrinuo se za to da Whiston bude postavljen na njegovo mjesto. Nastavivši sa svojom karijerom, Whiston je predavao astronomiju i matematiku, ali ga je Newtonov utjecaj potaknuo da se dublje zanima i za biblijsku kronologiju i doktrinu.
Newton je bio religiozna osoba. Kao vjernik uvjeren u biblijski milenij, opsežno je pisao o proročanstvima Danijela i Otkrivenja. Međutim, neka od tih djela jedva su bila objavljena za njegovog života. Odbacio je doktrinu o Trojstvu. Ali kada se trebao objaviti njegov dokaz protiv Trojstva, “Newton se povukao u strahu da bi se moglo doznati za njegova anti-trinitarijanska gledišta”, zapaža The New Encyclopedia Britannica. F. E. Manuel iznosi to na sljedeći način u knjizi Isaac Newton, Historian: “Newtonova je grupa ili čuvala svoje uvjerenje u tajnosti ili obuzdavala svoj entuzijazam. (...) O onome što je Newton držao u tajnosti Whiston je vikao na trgu.” Tako su ova dva čovjeka bila sasvim različitih osobnosti.
Izopćenje
U srpnju 1708, Whiston je pisao nadbiskupu Canterburya i Yorka, zahtijevajući reformu doktrina Anglikanske crkve s obzirom na krivo učenje o Trojstvu koja nalazi svoj odraz u Atanazijskom vjerovanju. Naravno, bilo mu je savjetovano da bude oprezan. Ipak, Whiston je ustrajao. “Temeljito sam proučio ova pitanja”, rekao je, “i potpuno sam uvjeren da je kršćanska crkva bila dugo i grubo zavaravana s obzirom na ta pitanja; i, uz Božji blagoslov, ako to bude u mojoj moći, više je se neće varati.”
Newton se bojao za svoj društveni i akademski položaj. Whiston, s druge strane, nije. Razjašnjavajući svoja anti-trinitarijanska vjerovanja, napisao je pamflet u kojem je iznio svoja gledišta. Ali u kolovozu 1708, sveučilište Cambridge odbilo je dati Whistonu odobrenje da štampa ovo gradivo, jer ga se smatralo neortodoksnim.
Godine 1710. Whiston je bio optužen da naučava doktrinu suprotnu vjerovanju Anglikanske crkve. Proglašen je krivim, skinut sa profesorskog položaja i protjeran sa Cambridgea. Međutim, usprkos zakonskim postupcima pokrenutim protiv njega, koji su se nastavili daljnjih skoro pet godina, Whiston nikada nije bio osuđen zbog hereze.
Iako su Newtonova anti-trinitarijanska gledišta bila slična Whistonovom, on nije govorio u korist svog prijatelja i konačno ga je izopćio. Godine 1754. Newtonovo biblijsko istraživanje koje je razotkrilo Trojstvo konačno je objavljeno — 27 godina nakon njegove smrti. Ali to je bilo prekasno za Whistona, koji je umro dvije godine ranije.
Newtona se također smatra odgovornim za isključenje Whistona iz ugledne Kraljevske akademije nauka. Ali Whiston nije bio obeshrabren. On i njegova obitelj preselili su se u London, gdje je osnovao Društvo za promicanje izvornog kršćanstva. Uložio je sve svoje snage u pisanje, a njegovo najvažnije djelo u to vrijeme su četiri sveska knjige Primitive Christianity Revived.
Kontroverzan do kraja
Kao znanstvenik, Whiston je na različite načine radio za pomorce kako bi mogli utvrđivati geografske duljine. Mada njegove ideje nisu bile prihvaćene, njegova ustrajnost konačno je dovela do razvitka pomorskog kronometra. Premda su se mnoga Whistonova mišljenja u vezi s biblijskim proročanstvima, kao i ona njegovih suvremenika, pokazala netočnima, poduzeo je sve što je mogao u svojoj potrazi za istinom. Njegovi traktati o orbiti kometa i njegovim postavkama o posljedicama potopa Noinih dana nalaze se među mnogima koje je napisao u obranu kako znanstvene tako i biblijske istine. Međutim, djela koja nadmašuju sva njegova druga djela su ona koja doktrinu o Trojstvu razotkrivaju kao nebiblijsku.
Svojstveno sebi, Whiston je 1747. napustio Anglikansku crkvu. On je to učinio i doslovno i simbolično, izišavši iz crkve kad je svećenik počeo čitati Atanazijsko vjerovanje. A Religious Encyclopædia kaže o Whistonu: “Moramo se diviti muževnoj otvorenosti i iskrenosti njegovog karaktera, dosljednosti njegovog života i jednostavnosti njegovog ponašanja.”
Za Williama Whistona, istina se nije mogla kompromitirati i osobna uvjerenja bila su dragocjenija od javnih priznanja i povlađivanja ljudi. Iako kontroverzan, Whiston je bio pošten učenjak koji je neustrašivo zastupao Bibliju kao Riječ Božju (2. Timoteju 3:16, 17).
[Zahvala na stranici 26]
Copyright British Museum