Objavitelji Kraljevstva aktivni po cijeloj zemlji
“Bićete mi svjedoci (...) do kraja zemlje” (DJELA APOSTOLSKA 1:8).
1. Koju će poruku, kako je rekao Isus, njegovi sljedbenici objavljivati u naše vrijeme?
KAD je opisao djelo zbog kojeg je Jehova poslao svog Sina na Zemlju da ga izvrši, Isus je rekao: “Moram objaviti dobru vijest o kraljevstvu Božjem” (Luka 4:43, NW). Slično tome, kad je govorio o djelu koje će njegovi učenici vršiti na Zemlji kad se on vrati s kraljevskom vlašću, Isus je rekao: “Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak” (Matej 24:14, St).
2. (a) Zašto je tako važno da poruka Kraljevstva dobije širok publicitet? (b) Koje bismo si pitanje svi trebali postaviti?
2 Zašto je vijest o Božjem Kraljevstvu tako važna? Zašto Kraljevstvo traži tako širok publicitet? Zato što je Mesijansko Kraljevstvo sredstvo kojim će se opravdati Jehovin univerzalni suverenitet (1. Korinćanima 15:24-28). Jehova će pomoću tog Kraljevstva izvršiti presudu nad sadašnjim sotonskim sustavom stvari i ispuniti svoje obećanje da će blagosloviti sve obitelji Zemlje (1. Mojsijeva 22:17, 18; Danijel 2:44). Davanjem svjedočanstva o Kraljevstvu, Jehova je pronašao one koje je zatim pomazao da budu sunasljednici s njegovim Sinom. Danas se objavljivanjem Kraljevstva provodi i djelo odvajanja (Matej 25:31-33). Jehova želi da ljudi svih nacija budu obaviješteni o njegovom naumu. On želi da imaju priliku izabrati život kao podanici njegovog Kraljevstva (Ivan 3:16; Djela apostolska 13:47). Sudjeluješ li u punoj mjeri u objavljivanju tog Kraljevstva?
Očekujući kraj vremena neznabožaca
3. (a) Koju je prikladnu temu istaknuo Charles Taze Russell na jednom ranom putovanju prilikom kojeg je organizirao grupe za proučavanje Biblije? (b) Što su ti rani Istraživači Biblije uvidjeli s obzirom na mjesto koje bi Božje Kraljevstvo trebalo imati u njihovom životu?
3 Charles Taze Russell, prvi urednik časopisa Kula stražara, krenuo je još 1880. na putovanje po sjeveroistoku Sjedinjenih Država kako bi poticao formiranje grupa za proučavanje Biblije. Tema o kojoj je govorio odgovarajuće je nosila naslov “Stvari koje se odnose na Kraljevstvo Božje”. Kao što pokazuju rani brojevi Kule stražare, Istraživači Biblije (kako su Jehovini svjedoci tada bili poznati) uvidjeli su da ako se žele pokazati dostojnima da sudjeluju u Božjem Kraljevstvu, moraju Kraljevstvo staviti na prvo mjesto, radosno koristeći svoj život, svoje sposobnosti i svoja sredstva u službi za Kraljevstvo. Sve ostalo moralo je zauzimati drugo mjesto (Matej 13:44-46). Njihova odgovornost uključivala je objavljivanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu drugima (Izaija 61:1, 2). Do koje su to mjere činili prije kraja vremena neznabožaca 1914?
4. U kojoj je mjeri mala grupa Istraživača Biblije raspačavala biblijsku literaturu prije 1914?
4 Od 1870-ih do 1914, Istraživači Biblije bili su relativno malobrojni. Godine 1914. samo je nekih 5 100 aktivno sudjelovalo u davanju javnog svjedočanstva. Ali kakvo je to samo izvanredno svjedočanstvo bilo! Godine 1881, samo dvije godine nakon što je počela izlaziti Kula stražara, počeli su raspačavati publikaciju od 162 stranice Food for Thinking Christians (Hrana za misaone kršćane). U roku od nekoliko mjeseci podijelili su 1 200 000 primjeraka. Za nekoliko godina raspačavali su godišnje na desetke milijuna traktata na mnogim jezicima.
5. Tko su bili kolporteri, i kakav su duh očitovali?
5 Također od 1881, neki su se stavili na raspolaganje kao kolporterski evangelizatori. To su bili prethodnici današnjih pionira (punovremenih evangelizatora). Neki od kolportera, putujući pješice ili biciklom, osobno su svjedočili u gotovo svakom dijelu zemlje u kojoj su živjeli. Drugi su posegnuli za stranim područjima te su bili prvi koji su donijeli dobru vijest u područja kao što su Finska, Barbados i Burma (sada Mianma). Pokazali su istu misionarsku revnost kao Isus Krist i njegovi apostoli (Luka 4:43; Rimljanima 15:23-25).
6. (a) Koliko su dalekosežna bila putovanja brata Russella u svrhu širenja biblijske istine? (b) Što je još učinjeno kako bi se unapređivalo propovijedanje dobre vijesti u stranim područjima prije kraja vremena neznabožaca?
6 Sam brat Russell mnogo je putovao kako bi širio istinu. Više puta putovao je u Kanadu; govorio je u Panami, na Jamajki i na Kubi; desetak puta putovao je u Evropu; a prilikom jednog evangelizatorskog putovanja obišao je cijeli svijet. Razaslao je i druge muškarce da pokrenu djelo i preuzmu vodstvo u propovijedanju dobre vijesti u stranim područjima. Adolf Weber poslan je sredinom 1890-ih u Evropu, a njegova se služba protezala od Švicarske do Francuske, Italije, Njemačke i Belgije. Evander Joel Coward poslan je u područje Kariba. Robert Hollister dodijeljen je 1912. na Orijent. Tamo su pripremljeni posebni traktati na deset jezika, i milijune primjeraka podijelili su domaći distributeri po Indiji, Kini, Japanu i Koreji. Da si živio u to vrijeme, bi li te srce ponukalo da poduzmeš ozbiljne napore kako bi s dobrom viješću dopro do drugih u svom susjedstvu i dalje od toga?
7. (a) Kako su korištene novine za intenziviranje svjedočenja? (b) Što je “Foto-drama stvaranja”, i koliko ju je ljudi vidjelo za samo godinu dana?
7 Kako su se vremena neznabožaca približavala svome kraju, koristile su se novine za objavljivanje biblijskih propovijedi koje je održao brat Russell. One nisu prvenstveno naglašavale 1914. godinu nego, štoviše, Božji naum i pouzdanost njegovog ispunjenja. Čak je 2 000 novina, koje su imale 15 000 000 čitalaca, redovito istovremeno objavljivalo te propovijedi. Zatim, kad je svanula 1914, Društvo je počelo sa svojim javnim prikazivanjem “Foto-drame stvaranja”. U četiri dvosatne prezentacije predstavljene su biblijske istine od stvaranja pa sve do Milenija. Za samo godinu dana vidjelo ju je preko devet milijuna ljudi u Sjevernoj Americi, Evropi, Australiji i na Novom Zelandu.
8. Do koliko su zemalja Istraživači Biblije doprli s dobrom viješću do 1914?
8 Prema dostupnim podacima, ta je revna grupa evangelizatora do drugog dijela 1914. proširila svoje objavljivanje Božjeg Kraljevstva na 68 zemalja.a No to je bio tek početak!
Revno objavljivanje uspostavljenog Kraljevstva
9. Kako je djelo svjedočenja o Kraljevstvu na kongresima u Cedar Pointu dobilo poseban impuls?
9 Kad su se Istraživači Biblije 1919. okupili u Cedar Pointu (Ohio), Joseph Franklin Rutherford, koji je u to vrijeme bio predsjednik Društva Watch Tower, izjavio je: “Naš je poziv bio i jest da objavljujemo dolazeće veličanstveno Kraljevstvo Mesije.” Na drugom kongresu u Cedar Pointu godine 1922. brat Rutherford je naglasio činjenicu da je na kraju vremena neznabožaca, 1914, ‘Kralj slave primio svoju veliku moć i počeo vladati’. Zatim je uputio pitanje izravno slušateljstvu, rekavši: “Vjerujete li da je Kralj slave stupio na vlast? Onda se vratite na polje, o vi sinovi najvišeg Boga! (...) Objavite vijest nadaleko i naširoko. Svijet mora spoznati da je Jehova Bog i da je Isus Krist Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Ovo je dan nad svim danima. Gledajte, Kralj vlada! Vi ste njegovi javni zastupnici.”
10, 11. Kako su radio, automobili sa zvučnicima i plakati djelotvorno korišteni da bi se s istinom Kraljevstva doprlo do ljudi?
10 Prošlo je više od 70 godina od tih kongresa u Cedar Pointu — gotovo 80 godina otkad je Jehova svoju suverenost počeo izražavati preko mesijanske vlasti svog Sina. U kojoj su mjeri Jehovini svjedoci danas već izvršili djelo koje im je zacrtano u Božjoj riječi? Koji udio imaš osobno u njemu?
11 Početkom 1920-ih radio je postao dostupan kao instrument koji se mogao koristiti kako bi se poruci Kraljevstva dao velik publicitet. Tijekom 1930-ih kongresna su predavanja koja su isticala Kraljevstvo kao nadu svijeta prenošena radio-mrežama ili povezanim radio prijenosima i telefonskim linijama koje su obuhvaćale cijeli svijet. Automobili opremljeni zvučnicima također su se koristili kako bi se na javnim mjestima puštalo biblijska predavanja. Zatim su naša braća 1936. u Glasgowu (Škotska) počela nositi plakate dok su prolazili poslovnim kvartovima kako bi oglašavali javna predavanja. Sve su to bile djelotvorne metode davanja svjedočanstva mnogim ljudima u ono vrijeme kad nas je brojčano bilo malo.
12. Koji je, prema Bibliji, za nas kao pojedince, jedan od najdjelotvornijih načina davanja svjedočanstva?
12 Naravno, Pisma jasno pokazuju da kao kršćani imamo pojedinačnu odgovornost davati svjedočanstvo. Ne možemo jednostavno dopustiti da novinski članci ili radio-prijenosi naprave taj posao. Tisuće lojalnih kršćana — muškaraca, žena i mladih — prihvatile su tu odgovornost. To je imalo za posljedicu da je propovijedanje od kuće do kuće postalo znakom prepoznavanja Jehovinih svjedoka (Djela apostolska 5:42; 20:20).
Doprijeti do svih krajeva nastanjene Zemlje
13, 14. (a) Zašto su se neki Svjedoci preselili u druge gradove, čak i u druge zemlje, da bi vršili svoju službu? (b) Kako je ljubazna briga za ljude u rodnoj zemlji pomogla širiti dobru vijest?
13 Znajući da se poruka Kraljevstva treba propovijedati po cijeloj nastanjenoj Zemlji, neki su Jehovini svjedoci ozbiljno razmotrili što bi osobno mogli učiniti kako bi doprli u područja udaljena od njihovog susjedstva.
14 Mnogi su upoznali istinu nakon što su se odselili iz svog rodnog mjesta. Iako su se možda preselili zbog materijalne koristi, našli su nešto dragocjenije, a neki su se osjećali ponukanima vratiti se u zemlju ili kraj gdje su se rodili kako bi tamo prenijeli istinu. Tako se početkom ovog stoljeća propovijedanje dobre vijesti proširilo na Skandinaviju, Grčku, Italiju, zemlje Istočne Evrope i mnoga druga područja. Čak se i sada u 1990-ima poruka Kraljevstva širi na isti način.
15. Što su tijekom 1920-ih i 1930-ih postigli neki koji su imali isti stav koji dolazi do izražaja u Izaiji 6:8?
15 Primijenivši u svom životu savjet iz Božje riječi, nekima je bilo moguće staviti se na raspolaganje za službu u područjima u kojima nisu prethodno živjeli. William Roland Brown (često zvan “Biblija-Brown”) bio je jedan od njih. Godine 1923. preselio se iz Trinidada u Zapadnu Afriku kako bi unapređivao djelo evangeliziranja. Tijekom 1930-ih Frank i Gray Smith, Robert Nisbet i David Norman bili su među onima koji su poruku Kraljevstva donijeli na istočnu obalu Afrike. Drugi su pomogli obraditi južnoameričko polje. Kanađanin George Young sudjelovao je u ranim 1920-ima na djelu u Argentini, Brazilu, Boliviji, Čileu i Peruu. Juan Muñiz, koji je služio u Španjolskoj, nastavio je u Argentini, Čileu, Paragvaju i Urugvaju. Svi su oni pokazali isti duh koji dolazi do izražaja u Izaiji 6:8: “Evo mene, pošlji mene.”
16. Gdje se, osim u gusto nastanjenim područjima, propovijedalo u predratnim godinama?
16 Propovijedanje dobre vijesti doprlo je sve do zabačenih područja. Brodice kojima su upravljali Svjedoci posjećivale su sve vanjske luke Newfoundlanda, norvešku obalu sve do Arktika, otoke Pacifika i luke jugoistočne Azije.
17. (a) Do koliko su zemalja Svjedoci doprli do 1935? (b) Zašto djelo tada nije bilo završeno?
17 Zapanjujuće je da su Jehovini svjedoci do 1935. godine već revno propovijedali u 115 zemalja, a doprli su i u daljnje 34 zemlje, bilo pomoću propovjedničkih ekspedicija, bilo literaturom koju su slali poštom. Ipak, djelo nije bilo završeno. Te im je godine Jehova otvorio oči s obzirom na svoj naum da skupi “veliko mnoštvo” koje će preživjeti i ući u njegov novi svijet (Otkrivenje 7:9, 10, 14, St). Trebalo se još mnogo svjedočiti!
18. Koju su ulogu u djelu objavljivanja Kraljevstva igrale Škola Gilead i Škola za osposobljavanje slugu?
18 Iako je drugi svjetski rat zahvatio Zemlju te su literatura i djelo Jehovinih svjedoka u brojnim zemljama bili zakonski zabranjeni, Biblijska škola Gilead Društva Watchtower otvorila je svoja vrata kako bi obučila buduće misionare da izvrše još veće djelo međunarodnog objavljivanja Kraljevstva. Do danas su apsolventi Gileada služili u preko 200 zemalja. Oni nisu samo podijelili literaturu i otišli u drugo područje. Vodili su biblijske studije, organizirali skupštine i obučavali osobe da preuzimaju teokratsku odgovornost. U novije su vrijeme starješine i sluge pomoćnici koji su prošli Školu za osposobljavanje slugu također pomogli popuniti vitalne potrebe u vezi s tim djelom na šest kontinenata. Postavljen je čvrst temelj za daljnji porast. (Usporedi 2. Timoteju 2:2.)
19. U kojoj su se mjeri Jehovini sluge odazvali na poziv da služe na područjima gdje je veća potreba?
19 Mogu li i drugi pomoći u brizi za neka neobrađena područja? Godine 1957, na kongresima širom svijeta, pojedinci i obitelji — zreli Svjedoci Jehove — ohrabreni su da razmotre preseljenje u područja gdje je veća potreba kako bi tamo nastavili svoju službu. Poziv je bio vrlo sličan onome koji je Bog uputio apostolu Pavlu koji je u viziji vidio čovjeka koji ga je preklinjao: “Prijeđi u Makedoniju da nam pomogneš!” (Djela apostolska 16:9, 10, St). Neki su se preselili tijekom 1950-ih, drugi su to učinili kasnije. Čak tisuću Svjedoka preselilo se u Irsku i u Kolumbiju; stotine su se preselile na mnoga druga mjesta. Deseci tisuća preselili su se u područja gdje je veća potreba unutar njihove zemlje (Psalam 110:3).
20. (a) Što je postignuto od 1935. u ispunjenju Isusovog proročanstva iz Mateja 24:14? (b) Kako je djelo ubrzano tijekom proteklih nekoliko godina?
20 Kako Jehova blagoslivlja svoj narod, djelo objavljivanja Kraljevstva i dalje napreduje izvanrednim koracima. Od 1935. broj objavitelja umnožio se gotovo osamdeseterostruko i stopa porasta u redovima pionira bila je za 60 posto viša od stope porasta broja objavitelja. Priprema biblijskih studija na domu uvedena je tijekom 1930-ih. Sada se u prosjeku svaki mjesec vodi više od četiri i pol milijuna biblijskih studija. Od 1935. je više od 15 milijardi sati posvećeno djelu objavljivanja Kraljevstva. Sada se u 231 zemlji redovito propovijeda dobra vijest. Kako su se područja u Istočnoj Evropi i Africi otvorila za slobodnije propovijedanje dobre vijesti, međunarodni su kongresi djelotvorno korišteni kako bi se dobra vijest na odličan način iznijela pred javnost. Kao što je Jehova davno obećao, u Izaiji 60:22, on doista ‘ubrzava djelo u svoje vrijeme’ (NW). Kakvu samo veličanstvenu prednost imamo što možemo sudjelovati u tom djelu!
S dobrom viješću doprijeti do svakoga do koga možemo
21, 22. Što možemo osobno učiniti kako bismo, bez obzira na to gdje služimo, bili djelotvorniji Svjedoci?
21 Gospodin još nije rekao da je djelo završeno. Mnoge tisuće još uvijek prihvaćaju pravo obožavanje. Zbog toga se postavlja pitanje: Činimo li sve kako bismo dobro iskoristili vrijeme koje je Jehova u svojoj strpljivosti stavio na raspolaganje za izvršenje ovog djela? (2. Petrova 3:15).
22 Nije svakome moguće preseliti se na rijetko obrađivano područje. No, koristiš li u potpunosti prilike koje su ti otvorene? Svjedočiš li suradnicima? učiteljima i školskim drugovima? Jesi li se prilagodio prilikama na svom području koje se mijenjaju? Ako je zbog izmijenjenog radnog vremena vrlo malo ljudi kod kuće danju, jesi li izmijenio svoj vremenski plan kako bi ih posjećivao uvečer? Ako su zgrade nepristupačne nepozvanim posjetiocima, svjedočiš li telefonom ili putem pisama? Slijediš li do kraja pokazani interes i nudiš li biblijske studije na domu? Izvršavaš li svoju službu temeljito? (Usporedi Djela apostolska 20:21; 2. Timoteju 4:5.)
23. Što bi Jehova kod nas trebao jasno vidjeti dok promatra što činimo u njegovoj službi?
23 Neka bismo svi mi vršili svoju službu na način koji Jehovi jasno pokazuje da doista cijenimo veliku prednost što u ova značajna vremena možemo biti njegovi Svjedoci. Neka bismo imali prednost biti očevici Jehovinog izvršenja suda nad iskvarenim starim sustavom i uvođenja slavne Milenijske vladavine Isusa Krista!
[Bilješka]
a Računajući prema podjeli svijeta početkom 1990-ih.
Za ponavljanje
◻ Zašto je propovijedanje poruke Kraljevstva tako važno?
◻ U kojem se omjeru propovijedala dobra vijest do 1914?
◻ Kakvo je intenzivno svjedočanstvo dano otkad je Kraljevstvo uspostavljeno?
◻ Kako naš osobni udio u službi može postati produktivniji?
[Okvir na stranicama 16 i 17]
JEHOVINI SVJEDOCI — objavitelji Božjeg Kraljevstva
Na stotinama kongresa diljem svijeta tijekom 1993/94. godine, objavljeno je izlaženje nove knjige s naslovom Jehovah’s Witnesses—Proclaimers of God’s Kingdom (Jehovini svjedoci — objavitelji Božjeg Kraljevstva). Ona sadrži vrlo informativnu, opširnu povijest Jehovinih svjedoka. To je knjiga od 752 stranice, divno je ilustrirana s preko tisuću slika sakupljenih u 96 različitih zemalja. Do kraja 1993. objavljena je već na 25 jezika, a prevodi se i na druge.
Zašto je takva knjiga došla u pravo vrijeme? Zadnjih su godina milijuni ljudi diljem svijeta postali Jehovini svjedoci. Svi bi oni trebali dobro poznavati povijest organizacije s kojom su povezani. Osim toga, njihovo propovijedanje i njihov način obožavanja prožimaju nacionalne i rasne skupine širom svijeta, i prihvaćaju ih kako mladi tako i stari svih ekonomskih i obrazovnih slojeva. Zbog toga mnogi koji promatraju što se događa imaju pitanja o Svjedocima — ne samo o njihovim vjerovanjima, već i o njihovom porijeklu, njihovoj povijesti, njihovoj organizaciji, njihovim ciljevima. Drugi su o njima pisali, premda ne uvijek nepristrano. Međutim, nitko ne poznaje novovremenu povijest Jehovinih svjedoka bolje od samih Svjedoka. Izdavači ove knjige nastojali su iznijeti tu povijest na objektivan i iskren način. Čineći to, dokumentirali su i ispunjenje dosadašnjih vrlo značajnih aspekata znaka Kristove prisutnosti zapisanog u Mateju 24:14, a to su učinili iznoseći mnoge pojedinosti koje mogu pružiti samo oni koji imaju pun udio u djelu koje je tamo prorečeno.
Knjiga je podijeljena na sedam glavnih dijelova:
1. dio: Ovaj dio istražuje porijeklo Jehovinih svjedoka. Sadrži sažet, informativan pregled njihove suvremene povijesti od 1870. do 1992.
2. dio: Ovdje se iznosi pregled postupnog razvoja vjerovanja koja razlikuju Jehovine svjedoke od drugih religioznih skupina.
3. dio: Ovaj dio knjige razmatra razvoj njihove organizacijske strukture. Iznosi zanimljive činjenice o njihovim skupštinskim sastancima i kongresima, kao i o tome kako grade svoje Dvorane Kraljevstva, veće Kongresne dvorane i objekte za izdavanje biblijske literature. Pokazuje revnost s kojom Jehovini svjedoci objavljuju Božje Kraljevstvo kao i ljubav koja dolazi do izražaja kad se u kriznim vremenima brinu jedan za drugoga.
4. dio: Ovdje ćeš naći fascinantne pojedinosti o tome kako je objavljivanje Božjeg Kraljevstva doprlo do većih zemalja i udaljenih otoka diljem Zemlje. Zamisli — godine 1914. propovijedalo se u 43 zemlje, a 1992. u 229 zemalja! Iskustva onih koji su sudjelovali u tom svjetskom širenju zaista su oduševljavajuća.
5. dio: Izvršavanje sveg tog djela objavljivanja Kraljevstva zahtijevalo je razvoj međunarodnih programa za objavljivanje Biblija kao i biblijske literature na više od dvjesto jezika. Tu ćeš saznati nešto o tom aspektu njihovog djela.
6. dio: Svjedoci su se suočili i s kušnjama — s nekima zbog ljudske nesavršenosti, s drugima zbog lažne braće i još više zbog izravnog progonstva. Božja riječ je upozorila da će tako biti (Luka 17:1; 2. Timoteju 3:12; 1. Petrova 4:12; 2. Petrova 2:1, 2). Ovaj dio knjige živopisno opisuje što se uistinu dogodilo i kako je Jehovinim svjedocima pomogla vjera da izađu kao pobjednici.
7. dio: U zaključku, knjiga razmatra zašto su Jehovini svjedoci čvrsto uvjereni da organizaciju kojoj pripadaju zaista vodi Bog. Tu se također razmatra zašto, kao organizacija i kao pojedinci, osjećaju potrebu da bdiju.
Osim gore navedenog, ova atraktivna knjiga sadrži lijep i vrlo informativan dio od 50 stranica sa slikama u boji koje prikazuju svjetsku centralu kao i objekte podružnica koje Jehovini svjedoci koriste širom svijeta.
Ako to dosada još nisi učinio, sigurno ćeš imati koristi ako nabaviš ovu fascinantnu publikaciju i ako je pročitaš.
Izjave nekih koji su je pročitali
Kako su reagirali oni koji su već pročitali knjigu? Evo nekoliko reakcija:
“Upravo sam pročitala fascinantnu i živopisnu dokumentarnu knjigu Jehovah’s Witnesses—Proclaimers of God’s Kingdom. Samo organizacija koja se lojalno i ponizno opredijelila za istinu može pisati tako otvoreno, hrabro i osjećajno.”
“Čita se kao Djela apostolska, tako je iskrena i otvorena.”
“Kakve li zanimljive nove publikacije! (...) To je povijesno remek-djelo.”
Nakon što je pročitao polovicu knjige, jedan je čovjek napisao: “Bio sam zapanjen, zaprepašten i samo što nisam zaplakao. (...) U životu me nijedna publikacija nije tako dirnula.”
“Srce mi poskakuje od radosti kad god pomislim kako će ova knjiga ojačati vjeru mladih i novih koji danas dolaze u organizaciju.”
“Uvijek sam cijenila istinu, no čitanje ove knjige otvorilo mi je oči i pomoglo mi više nego ikada shvatiti da iza svega stoji Jehovin sveti duh.”
[Slika na stranici 18]
S porukom Kraljevstva doprlo se do mnogih čak i onda kad je Svjedoka brojčano bilo malo