Nositi se s nostalgijom u Božjoj službi

ISUS KRIST je zapovjedio svojim sljedbenicima: “Idite (...) i naučite sve narode” (Matej 28:19). Za mnoge je kršćane izvršavanje ovog zadatka značilo prihvatiti teške okolnosti daleko od kuće. Putujući nadglednici, njihove žene i drugi ostavljaju mnogo stvari za sobom u korist Božje službe. Nostalgija može biti pravi izazov za sve ove Svjedoke Jehove.

Nostalgija se pojavljuje kada se vrati u sjećanje sigurnost i ljubav iz ugodne prošlosti. To može uzrokovati tako jake osjećaje da se osjećaš deprimiran i nesposoban nastaviti. Ustvari, nakon što su prodali svoje imanje i poduzeli skupo putovanje u stranu zemlju, neki su odustali od svojih planova i vratili se kući. Svladala ih je nostalgija.

Takvi napadi na osjećaje obično su češći odmah nakon preseljenja, ali kod nekih se nastavljaju cijelog života. Nakon što je bio odsutan više do 20 godina, Jakov je “čeznuo za svojim očinskim domom” (Postanak 31:30, St). Tko može očekivati da će patiti od nostalgije? Što je pokreće? Kako se osoba može nositi s takvim osjećajima?

Što pokreće tugu?

Nostalgija može uhvatiti svakoga. Amytis, kćer medijskog kralja Astyagesa, imala je, po svemu sudeći, svaki razlog za sreću: bogatstvo, ugled, prekrasan dom. Ipak, tako je čeznula za brdima Medije da je njen muž, kralj Nabuhodonozor, sagradio viseće vrtove Babilona nastojeći je utješiti.

Nostalgija može posebno biti iskušavajuća kada život izgleda mnogo težim nego što je to bio prije no što se osoba preselila. Kad je narod Jude dospio u izgnanstvo, jadao se: “Na vodama Babilonskim sjedjasmo i plakasmo opominjući se Siona. Kako ćemo pjevati pjesmu Gospodinovu u zemlji tudjoj?” (Psalam 137:1, 4).

Mnoge stvari mogu izazvati sjetu usljed nostalgije. Terri, koja je napustila Kanadu, kaže: “Jednog je dana iz jedne knjige ispala obiteljska fotografija. Kad sam je podigla, iznenada me shrvala bujica nostalgije, te sam plakala.” Chris, koji je iz Engleske preselio u mnogo siromašniju zemlju, priznaje: “Prepoznati samo staru melodiju ili miris poznatog jela može me navesti da čeznem za stvarima koje sam ostavio.” (Usporedi 4. Mojsijeva 11:5.)

Bliske obiteljske veze često su dodatni faktor. Roseli, Brazilijanka koja sada živi u susjednoj zemlji, komentira: “Osjećam se utučeno kada dobijem loše vijesti od kuće a ne mogu biti tamo da bih pomogla. Ponekad je još gore kad ne dobijem nikakve vijesti i počnem zamišljati stvari.” Janice je preselila iz Sjeverne Amerike u malo mjesto u amazonskim tropima. Ona kaže: “Postanem nostalgična kad od kuće čujem dobre vijesti. Čujem kako se zajedno lijepo provode i željela bih da mogu biti s njima.”

Napuštanje osoba nije jedino što prouzrokuje nostalgiju. Linda objašnjava: “Postala bih frustrirana kada ne bih znala gdje kupiti stvari koje su mi potrebne. Nisam znala cijene ili kako trgovati trampom. Posjedovati automobil bilo je preskupo, a kad sam se probijala da bih se ukrcala u natrpan javni prijevoz uvijek su me gurkali amo-tamo. To me navelo da čeznem za domom.” Komentirajući kulturni i ekonomski jaz, Janet primjećuje: “Ono što me uznemirilo bilo je siromaštvo. Nikada prije nisam vidjela ljude kako prose za kruh ili kako velike obitelji žive u jednoj sobi bez vode. (...) Takve stvari su me toliko uznemirile da sam mislila kako više neću moći tamo ostati.”

Nositi se sa svojim osjećajima

Ne bismo se trebali osjećati zbunjeni zbog jakih osjećaja koje gajimo prema ljudima koje volimo ili prema bliskoj nam sredini u kojoj smo odrasli. Jehova Bog nam je dao emocije tako da se možemo radovati toplom osobnom odnosu. Kršćanski nadglednici skupštine u Efezu bili su emocionalno zreli ljudi. Ali što se dogodilo kad se posjet apostola Pavla približio kraju? Pa, “sviju stade veliki plač i zagrlivši Pavla cjelivahu ga” (Djela apostolska 20:37). Naravno, u taj događaj nije bila uključena nostalgija. Ipak, navodi nas na razmišljanje. Normalno je imati osjećaje, ali ne bismo trebali dozvoliti da oni nama ovladaju. Kako se, onda, možemo uspješno nositi s nostalgijom?

Učiti govoriti mjesni jezik ključ je za umirivanje osjećaja. Osjećaji nostalgije mogu se pojačati kada je komunikacija poremećena jer moraš izići na kraj sa stranim jezikom. Zato, ako je to moguće, uči čitati i govoriti jezik područja prije nego se tamo odseliš. Inače, koncentriraj se na učenje jezika tokom prvih tjedana nakon što stigneš. Tada imaš najjaču motivaciju i prema tome najbolje izglede da ga naučiš. Ako se u tim tjednima prije svega posvetiš učenju jezika, ubrzo ćeš se radovati razgovorima, a to ti može pomoći da smanjiš osjećaje nostalgije.

Steci nove prijatelje što je brže moguće, jer će ti to pomoći da se osjećaš kao kod kuće. Skupština Jehovinih svjedoka najbolje je mjesto za stjecanje pravih prijatelja. Preuzmi inicijativu i budi zainteresiran za druge. Nastoj upoznati njihovo porijeklo, obitelj, probleme i interese. Pozovi suvjernike u svoj dom. Zauzvrat, ustanovit ćeš da će se drugi zanimati za tebe.

Među Božjim narodom prijateljstvo može biti čvrsto poput obiteljskih veza. Isus je rekao: “Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja” (Marko 3:35). Krist je također zajamčio svojim sljedbenicima: “Nema nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i evangjelja radi, a da neće primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vječni” (Marko 10:29, 30). S takvim divnim duhovnim bratstvom, nismo sami, čak i u novoj zemlji.

Održavanje prijateljstava s onima koje si ostavio kući može ti isto tako pomoći da se nosiš s nostalgijom. Možda ćeš biti iznenađen kad otkriješ da je sad kad si se odselio komunikacija pismima posebno smislena, budući da ćeš vjerojatno više razmišljati o riječima. Bit će uzbudljivih stvari za reći. Janet, spomenuta ranije, predlaže: “Telefonski razgovori na velike udaljenosti su skupi, ali slanje snimljenih kaseta putem pošte relativno je jeftino. Govoriti aparatu ispočetka je neobično. Ipak, ako razgovaraš s nekim posredstvom mikrofona, tada je to lako i zanimljivo.” Možeš isto tako zamoliti da zauzvrat dobiješ snimljenu kasetu.

Shirley, koja se prije 25 godina preselila iz Sjedinjenih Država u Latinsku Ameriku, kaže: “Uvijek pišem o izgrađujućim iskustvima umjesto o problemima. To ohrabruje druge da mi nastave pisati.” Međutim, budi pažljiv. Del, koji se iz Kanade preselio u drugu zemlju, kaže: “Izbjegavaj ostajati kod kuće i tugovati za stvarima koje ti nedostaju. Umjesto toga, iziđi van i uživaj u novom mjestu.”

Upoznaj se s novim običajima, povijesti, humorom i znamenitim i lijepim mjestima. To će ti pomoći da se ne zadržavaš na negativnim faktorima. A ako namjeravaš ostati tamo gdje si se preselio, najbolje je da ne posjećuješ prebrzo ili prečesto svoju domovinu. Potrebno je vrijeme da sklopiš nova prijateljstva i da se navikneš na novu okolinu. Dugački posjeti natrag kući ometaju taj proces. Kad se udomaćiš, možeš radosno otići u posjet kući — i zatim se vratiti. U međuvremenu, radi na izgrađivanju privrženosti svom novom domu.

Gledaj naprijed

Jehova nam je dao cijelu Zemlju kao dom (Psalam 115:16). S radosnim kršćanskim duhom, život može biti ugodan u svakoj zemlji. Ako se seliš da bi promicao interese Kraljevstva i propovijedao dobru vijest u drugoj državi ili bilo gdje drugdje u tvojoj domovini, čini to s radosnim iščekivanjem. Raduj se unaprijed stjecanju novih prijatelja, učenju o različitim običajima, činjenju učenika ili činjenju korisnih stvari u Božjoj službi.

Jehova Bog je Prijatelj koji će uvijek biti s tobom, bez obzira gdje se nalaziš (Psalam 94:14; 145:14, 18). Zato budi blizak s njim u molitvi (Rimljanima 12:12). To će ti pomoći da zadržiš u mislima smisao svog života kao sluge Božjeg. Abraham i Sara zadržali su u mislima svrhu svog života kada su napustili svoj udoban dom u gradu Uru. Iz poslušnosti prema Jehovinoj zapovijedi, ostavili su za sobom prijatelje i rođake (Djela apostolska 7:2-4). Da su se stalno prisjećali mjesta koje su napustili i čeznuli za njim, imali bi mogućnost da se vrate. Ali oni su posezali za boljim mjestom — konačnim životom na rajskoj Zemlji pod Božjim nebeskim Kraljevstvom (Jevrejima 11:15, 16).

Propovijedanje na stranom području ili tamo gdje je potreba za objaviteljima Kraljevstva veća unutar tvoje vlastite domovine može biti izazov. Ali također je to kako plodonosno tako i najkorisnije djelo (Ivan 15:8). A ako bi te negativne misli povremeno preplavile, mogu se prebroditi ako se ima u mislima cilj i gleda naprijed. Jedna neudana misionarka je rekla: “Kada me obuzme tuga, pokušavam razmišljati o novom svijetu i o tome kako će cijelo čovječanstvo biti jedna obitelj.” Ugodne misli poput ovih mogu ti pomoći da održiš radost i ne podlegneš nostalgiji.

[Slika na stranici 29]

Nostalgija ne treba ometati kršćansku službu