Objavitelji Kraljevstva izvještavaju
Bog nije pristran
PRIJE više od 1 900 godina, apostol Petar je svjedočio vojnom oficiru Korneliju, kazavši: “Uistinu, sad istom shvaćam: ‘Bog nije pristran.’ Naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga priznaje i čini što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35, St). Kornelije je očitovao strah Božji i ljubav prema pravednosti. Prihvatio je svjedočanstvo koje je dao Petar i postao kršćanin.
Isto načelo vrijedi i danas — Bog nije pristran. Opažamo to iz jednog iskustva iz Njemačke. U izvještaju se kaže:
“Na našem skupštinskom području nalaze se velike ruske vojne barake. Godine 1989, ubrzo nakon pada berlinskog zida, starješine su pitali zna li itko od objavitelja ruski jezik. Neki od nas znaju, te smo otišli raditi na to područje, što se pokazalo kao velika radost. Sljedeće iskustvo jedno je od mnogih.
Bio sam s jednim nekrštenim objaviteljem (koji se otada već krstio), kada smo razgovarali s jednim zapovjednikom. Zapovjednik je poslušao što smo imali reći i zatim nas pozvao da razgovaramo s njegovim vojnicima. Rekao je da i oni moraju čuti o Bogu i Bibliji, tako da smo se dogovorili da ćemo navratiti ponovno.
Zamolili smo jednu sestru koja tečno govori ruski da pođe s nama kao prevodilac. U društvenoj prostoriji baraka napravili smo stol za literaturu, te mogli razgovarati sa 68 vojnika i odgovarati na njihova pitanja. Nakon toga rado su prihvatili 35 knjiga i skoro 100 časopisa. Kada smo napustili društvenu prostoriju, vidjeli smo kako male grupe razgovaraju o literaturi.
Dogovorili smo se da ponovno navratimo 4. srpnja 1992. Kad smo stigli prije podne u 10.50, čuvar na kapiji baraka nam je rekao da nas vojnici očekuju. Major nas je odveo u društvenu prostoriju, te smo ustanovili da je gospođa koja je prije toga od nas dobila literaturu za knjižnicu objavila naš dolazak postavivši plakate u barake. Tri brata održala su kratke govore o našem svijetom raširenom djelu i pokazala zašto se možemo pouzdati u Bibliju. Zatim smo razmotrili pitanja prisutnih, dajući odgovore iz Biblije. Među pitanjima je bilo i: Kakvo je gledište Jehovinih svjedoka o vojnoj službi i je li netko od njih vojnik? To je nekrštenom objavitelju koji je i prošli put bio sa mnom pružilo priliku da opiše svoju 25-godišnju karijeru u istočnonjemačkoj vojsci, gdje je posljednje godine bio kapetan zrakoplovstva. Ispričao je kako je učio o Bogu i Bibliji i sada želi postati Jehovin svjedok. Vojnici su bili impresionirani onim što su čuli. Za sedam minuta sva je literatura koju smo donijeli bila u rukama vojnika, a mnogi su htjeli imati Bibliju. Bili smo u mogućnosti u knjižari nabaviti sedam Biblija na ruskom, a oni su bili zahvalni kad su ih dobili. Bila je prava radost dati biblijske informacije ovim duhovno gladnim osobama, te se nadamo da će postupati prema tome.”
Uistinu, Bog nije pristran. On kroz svoju Riječ privlači ljude iskrena srca tko god i gdje god oni bili. Poziva ih da uče o njemu i njegovom Sinu, Isusu Kristu, a mnogi ljudi svih životnih poziva to i čine (Ivan 17:3).