Svjedočiti “svim nacijama”

“Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim nacijama; i tada će doći kraj” (MATEJ 24:14, NW).

1. Zašto su Isusove riječi, zapisane u Mateju 24:14, morale iznenaditi njegove sljedbenike?

KAKO su samo Isusove gornje riječi morale iznenaditi njegove židovske učenike! Sama pomisao na to da posvećeni Židovi idu govoriti “nečistim” neznabošcima, “ljudima nacija”, bila je Židovima strana, čak odbojna.a Doista, savjesni Židov ne bi ni pomislio na to da uđe u neznabožački dom! Ti su židovski učenici morali još tako mnogo učiti o Isusu, njegovoj ljubavi i njegovom zadatku. A trebali su još mnogo učiti i o Jehovinoj nepristranosti (Djela apostolska 10:28, 34, 35, 45, NW).

2. (a) Koliko je dalekosežna služba Svjedoka? (b) Koja su tri osnovna činioca pridonijela napretku Svjedoka?

² Jehovini svjedoci propovijedaju dobru vijest među nacijama, uključujući suvremeni Izrael, i sada je objavljuju većem broju nacija nego ikad prije. Godine 1994. propovijeda više od četiri i pol milijuna Svjedoka u nekih 230 zemalja. Oni sa zainteresiranim osobama vode oko četiri i pol milijuna biblijskih studija na domu. To čine unatoč svijetom raširenim predrasudama koje se često temelje na nepoznavanju nauka i motiva Svjedoka. Ono što je rečeno za rane kršćane može se reći i za njih: “Jer nam je poznato za ovu jeres da joj se svuda na suprot govori” (Djela apostolska 28:22). Čemu onda možemo pripisati njihov uspjeh u službi? Postoje najmanje tri činioca koji pridonose njihovom napretku — slijeđenje vodstva Jehovinog duha, oponašanje Kristovih praktičnih metoda i korištenje pravih sredstava za djelotvorno komuniciranje.

Jehovin duh i dobra vijest

3. Zašto se ne možemo hvaliti onim što smo postigli?

³ Da li se Jehovini svjedoci hvale svojim uspjehom kao da ga mogu pripisati nekim svojim posebnim sposobnostima? Ne, jer se mogu primijeniti Isusove riječi: “Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjedjeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer učinismo što smo bili dužni činiti.” Kao predani, kršteni kršćani, Jehovini svjedoci su dobrovoljno prihvatili odgovornost služenja Bogu, bez obzira na to kakve su njihove osobne okolnosti. Za neke to znači punovremenu službu kao misionari ili kao dobrovoljci u uredima podružnica i objektima za tiskanje kršćanskih publikacija. Druge takva kršćanska spremnost navodi na suradnju pri izgradnji religioznih zgrada, na punovremenu službu propovijedanja kao pioniri ili na to da kao objavitelji dobre vijesti u mjesnim skupštinama dio svog vremena posvete propovijedanju. Nitko od nas ne može se s pravom hvaliti zbog toga što obavljamo svoju službu, ono “što smo (...) dužni činiti” (Luka 17:10; 1. Korinćanima 9:16).

4. Kako je nadvladano svijetom rašireno protivljenje kršćanskoj službi?

⁴ Bilo koji uspjeh koji imamo može se pripisati Jehovinom duhu, ili djelujućoj sili. Danas je, kao i u danima proroka Zaharije, na mjestu reći: “To je riječ Gospodinova Zorobabelu: ne silom ni krjepošću nego duhom mojim, veli Gospodin nad vojskama.” Dakle, protivljenje djelu propovijedanja Svjedoka širom svijeta nadvladano je, ne ljudskom snagom, već Jehovinim vodstvom i zaštitom (Zaharija 4:6).

5. Kakvu ulogu igra Jehova u širenju poruke Kraljevstva?

⁵ Isus je, s obzirom na one koji su se odazvali na poruku Kraljevstva, rekao: “U prorocima stoji napisano: i biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od oca i nauči, doći će k meni. (...) Niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od oca mojega” (Ivan 6:45, 65). Jehova može čitati srca i misli i on pozna one koji će se vjerojatno odazvati na njegovu ljubav, iako ga zasad možda još ne poznaju. On se služi i svojim anđelima kako bi vodio ovu jedinstvenu službu. Zato je Ivan u viziji vidio sudjelovanje anđela te je napisao: “I vidjeh drugoga angjela gdje leti posred neba, koji imaše vječno evangjelje da objavi onima koji žive na zemlji, i svakome plemenu i jeziku i koljenu i narodu” (Otkrivenje 14:6).

Svjesni duhovne potrebe

6. Kakav osnovni stav treba netko imati da bi se odazvao na dobru vijest?

⁶ Daljnji činilac u Jehovinom pružanju prilike ljudima da prihvate dobru vijest jest onaj kojeg je naveo Isus: “Sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe, jer kraljevstvo nebesko pripada njima” (Matej 5:3, NW). Samozadovoljna osoba ili osoba koja ne traži istinu neće biti svjesna duhovne potrebe. On ili ona razmišlja samo na materijalan, tjelesan način. Samozadovoljstvo postaje preprekom. Stoga, kad mnogi koje susrećemo dok idemo od kuće do kuće odbijaju poruku, moramo uzeti u obzir sve različite razloge zbog kojih ljudi možda tako reagiraju.

7. Zašto se mnogi ne odazivaju na istinu?

⁷ Mnogi odbijaju slušati zato što uporno slijede religiju koju su naslijedili i nisu otvoreni za razgovor. Druge je privukla religija koja odgovara njihovoj osobnosti — neki osjećaju potrebu za misticizmom, drugi se odazivaju na emocionalnost, a druge opet u njihovoj crkvi privlače društvene aktivnosti. Danas su mnogi izabrali način života koji je u suprotnosti s Božjim mjerilima. Možda vode nemoralan život te zbog toga kažu: “Nisam zainteresiran.” Drugi opet, koji možda tvrde da su obrazovani i učeni, odbacuju Bibliju kao suviše jednostavnu (1. Korinćanima 6:9-11; 2. Korinćanima 4:3, 4).

8. Zašto odbijanje ne bi trebalo umanjiti našu revnost? (Ivan 15:18-20).

⁸ Treba li zbog odbijanja većine oslabiti naša vjera i revnost u toj za život spasonosnoj službi? Iz Pavlovih riječi Rimljanima možemo izvući utjehu: “A što neki ne vjerovaše, šta je za to? Eda će njihovo nevjerstvo vjeru Božiju ukinuti? Bože sačuvaj! nego Bog neka bude istinit, a čovjek svaki laža, kao što stoji napisano: da se opravdaš u svojijem riječima, i da pobijediš kad ti stanu suditi” (Rimljanima 3:3, 4).

9, 10. Kakav dokaz postoji da je u mnogim zemljama nadvladano protivljenje?

⁹ Ohrabrenje možemo izvući iz primjera mnogih zemalja diljem svijeta gdje je izgledalo da gotovo nema odaziva, a ipak, s vremenom se pokazalo da je baš suprotno. Jehova i anđeli su znali da tamo ima ljudi dobra srca koje treba pronaći — no Jehovini svjedoci morali su biti postojani i ustrajati u svojoj službi. Uzmimo, naprimjer, neke zemlje u kojima se prije 50 godina činilo da katolicizam predstavlja nesavladivu prepreku — Argentina, Brazil, Irska, Italija, Kolumbija, Meksiko, Portugal i Španjolska. Godine 1943. bilo je malo Svjedoka, diljem svijeta samo 126 000, od toga 72 000 u Sjedinjenim Državama. Neukost i predrasude s kojima su se Svjedoci suočavali izgledali su poput zida koji se ne može probiti. Ipak, danas su neki od najboljih rezultata u propovijedanju postignuti u tim zemljama. Isto se može reći i za mnoge bivše komunističke zemlje. To dokazuje krštenje 7 402 osobe na kongresu u Kijevu (Ukrajina) 1993.

¹⁰ Koje su metode Svjedoci koristili kako bi prenosili dobru vijest svojim bližnjima? Jesu li se služili materijalnim poticajima da bi pridobili obraćenike, kako su neki tvrdili? Jesu li posjećivali samo siromašne i neobrazovane, kao što su tvrdili neki drugi?

Uspješne metode širenja dobre vijesti

11. Kakav je izvrstan primjer Isus pružio svojom službom? (Vidi Ivan 4:6-26.)

¹¹ Isus i njegovi učenici pružili su primjer koji Svjedoci u svom djelu stvaranja učenika slijede do dan-danas. Isus je odlazio svuda gdje je bilo ljudi, bogatih ili siromašnih — u domove, na javna mjesta, na obale jezera, u planine, čak i u sinagoge (Matej 5:1, 2; 8:14; Marko 1:16; Luka 4:15).

12, 13. (a) Kako je Pavao pružio primjer kršćanima? (b) Kako su Jehovini svjedoci slijedili Pavlov primjer?

¹² Apostol Pavao je s obzirom na svoju službu s pravom mogao reći: “Vi znate od prvoga dana kad dodjoh u Aziju kako s vama jednako bih služeći Gospodinu (...) kako ništa korisno ne izostavih da vam ne kažem i da vas naučim pred narodom i po kućama” (Djela apostolska 20:18-20).

¹³ Jehovini su svjedoci diljem svijeta poznati po svom slijeđenju apostolskog primjera, službi od kuće do kuće. Umjesto da se usredotočuju na skupo, površno i bezlično televizijsko propovijedanje, Svjedoci odlaze k ljudima, bogatima i siromašnima, i sastaju se s njima licem u lice. Nastoje razgovarati o Bogu i njegovoj Riječi.b Ne pokušavaju praviti riža-kršćane, služeći se materijalnim poklonima. Onima koji su spremni razgovarati pokazuju da je jedino pravo rješenje problema čovječanstva vladavina Božjeg Kraljevstva, koja će promijeniti prilike na Zemlji na bolje (Izaija 65:17, 21-25; 2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:1-4).

14. (a) Kako su mnogi misionari i pioniri položili čvrst temelj? (b) Što učimo iz iskustva Jehovinih svjedoka u Japanu?

¹⁴ Kako bi se to djelo izvršilo u što je moguće više zemalja, misionari i pioniri su u mnogim zemljama osnovali uporišta. Oni su položili temelj, a zatim su mjesni Svjedoci preuzeli vodstvo. Dakle, nije bio potreban velik broj stranih Svjedoka da bi djelo propovijedanja i dalje napredovalo i bilo dobro organizirano. Izvanredan je primjer Japana. Krajem 1940-ih otišli su tamo uglavnom australazijski i britanski misionari, naučili su jezik, prilagodili se prilično primitivnim prilikama tog poslijeratnog razdoblja i započeli su svjedočiti od kuće do kuće. Za vrijeme drugog svjetskog rata, Svjedoci u Japanu bili su zabranjeni i progonjeni. Tako da su misionari kad su dospjeli tamo našli samo šačicu aktivnih japanskih Svjedoka. No danas se njihov broj povećao na preko 187 000 u više od 3 000 skupština! Što je tajna njihovog početnog uspjeha? Jedan misionar koji je tamo služio preko 25 godina rekao je: “Najvažnije je bilo naučiti razgovarati s ljudima. Poznavanje njihovog jezika omogućilo nam je poistovjetiti se s njima, te razumjeti i cijeniti njihov način života. Morali smo pokazati da volimo Japance. Ponizno smo nastojali uklopiti se u tu sredinu, naravno, ne čineći kompromise u pogledu naših kršćanskih vrijednosti.”

I kršćansko vladanje je svjedočanstvo

15. Kako su Svjedoci pokazali kršćansko vladanje?

¹⁵ Međutim, ljudi se nisu odazivali samo na biblijsku poruku. Vidjeli su i kršćanstvo na djelu. Primijetili su ljubav, sklad i jedinstvo Svjedoka čak i pod najtežim okolnostima, kao što su građanski ratovi, plemenski sukobi i etnička neprijateljstva. Svjedoci su u svim sukobima zadržali jasan stav kršćanske neutralnosti te su ispunili Isusove riječi: “Novu vam zapovijest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite medju sobom. Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav medju sobom” (Ivan 13:34, 35).

16. Koje iskustvo ilustrira kršćansku ljubav na djelu?

¹⁶ Ljubav prema bližnjemu ilustrira slučaj jednog ostarjelog čovjeka koji je mjesnim novinama pisao o “Gospodinu i gospođi Dobrica”. Objasnio je da su njegovi susjedi bili ljubazni prema njemu kad je njegova žena bila na samrti. “Nakon što je umrla (...) bili su sjajni”, napisao je. “Otada su me ‘posvojili’ (...) obavljajući sve moguće poslove i pomažući rješavati probleme 74-godišnjeg umirovljenika. Ono što sve to čini još neobičnijim jest činjenica da su oni crnci, a ja sam bijelac. Oni su Jehovini svjedoci, a ja sam otpali katolik.”

17. Kakav način postupanja trebamo izbjegavati?

¹⁷ To iskustvo ilustrira da možemo na mnoge načine davati svjedočanstvo, što uključuje i naše svakodnevno vladanje. Ustvari, ako naše vladanje nije nalik Kristu, naša će služba biti farizejska, beskorisna. Mi ne želimo biti poput onih koje je Isus opisao: “Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni čine ne činite; jer govore a ne čine” (Matej 22:37-39; 23:3).

Razred roba opskrbljuje nas prikladnim pomoćnim sredstvima

18. Kako nas biblijska literatura oprema da pomažemo osobama iskrena srca?

¹⁸ Daljnji vitalni činilac u propovijedanju dobre vijesti svim nacijama jest raspoloživost biblijske literature koju proizvodi Watch Tower Bible and Tract Society (Biblijsko i traktatno društvo Watch Tower). Mi imamo knjige, brošure, traktate i časopise koji mogu zadovoljiti gotovo svakog iskrenog pitaoca. Ako naiđemo na muslimana, hinduista, budista, taoista ili židova, možemo koristiti knjigu Mankind’s Search for God (Čovječanstvo u potrazi za Bogom) ili mnoštvo traktata i brošura kako bismo započeli razgovor a možda i biblijski studij. Ako neki evolucionist pita o stvaranju, možemo koristiti knjigu Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem? Ako neka mlada osoba pita: ‘Što je smisao života?’ možemo je uputiti na knjigu Pitanja mladih — djelotvorni odgovori. Ako nekoga duboko pogađaju osobni problemi — depresija, iscrpljenost, silovanje, razvod — imamo časopise koji na praktičan način obrađuju takve teme. Uistinu, razred vjernog roba za kojeg je Isus prorekao da će osiguravati “hranu u pravo vrijeme” ispunjava svoju ulogu (Matej 24:45-47, NW).

19, 20. Kako je djelo Kraljevstva ubrzano u Albaniji?

¹⁹ Ali, da bi se doprlo do nacija, bilo je potrebno proizvoditi tu literaturu na mnogim jezicima. Kako je moguće prevoditi Bibliju i biblijsku literaturu na preko 200 jezika? Kratko razmatranje jednog primjera, Albanije, ilustrira kako je razred vjernog i razboritog roba u stanju promicati dobru vijest unatoč velikim teškoćama i bez suvremenog Pentekosta koji bi mu omogućio trenutačnu dostupnost jezikâ (Djela apostolska 2:1-11).

²⁰ Albaniju se prije samo nekoliko godina još uvijek smatralo jedinom uistinu ateističkom komunističkom zemljom. Časopis National Geographic izjavio je 1980: “Albanija zabranjuje [religiju], proglasivši se 1967. ‘prvom ateističkom državom na svijetu’. (...) Novi naraštaj Albanije pozna samo ateizam.” Sada, nakon što je komunizam pao, Albanci koji uviđaju svoju duhovnu potrebu odazivaju se na propovijedanje Jehovinih svjedoka. Mali prevodilački tim koji se sastoji od mladih Svjedoka koji znaju talijanski i engleski formiran je 1992. u Tirani. Osposobljena braća koja su došla iz drugih zemalja naučila su ih raditi na laptop kompjuterima kako bi unosili tekst na albanskom. Počeli su s prevođenjem traktata i časopisa Kula stražara. Kako stječu iskustvo, rade i na prevođenju drugih dragocjenih biblijskih publikacija. Sada u toj maloj zemlji (sa 3 262 000 stanovnika) ima oko 200 aktivnih Svjedoka, a 1 984 osobe prisustvovale su Spomen-svečanosti 1994.

Svi mi imamo odgovornost

21. U kakvom razdoblju živimo?

²¹ Svjetski događaji dostižu vrhunac. S porastom zločina i nasilja, pokolja i silovanja u lokalnim ratovima, prevladavajućim mlitavim moralom i njegovim plodom spolnih bolesti, nepoštivanjem zakonite vlasti, svijet, izgleda, postaje anarhičan, neobuzdan. Mi živimo u razdoblju koje se može usporediti s pretpotopnim vremenom opisanim u 1. Mojsijevoj: “Gospodin videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle, pokaja se Gospodin što je stvorio čovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu” (1. Mojsijeva 6:5, 6; Matej 24:37-39).

22. Kakvu kršćansku odgovornost imaju svi Jehovini svjedoci?

²² Jehova će, baš kao i u vrijeme Noe, nešto poduzeti. Ali zbog svoje pravde i ljubavi želi da se dobra vijest i poruka upozorenja najprije propovijedaju svim nacijama (Marko 13:10). Jehovini svjedoci imaju u tom pogledu odgovornost — odgovornost pronaći one koji su dostojni Božjeg mira i poučiti ih njegovim putevima mira. Uskoro, u Božje pravo vrijeme, propovjednički će zadatak biti uspješno izvršen. “Tada će doći pošljedak” (Matej 10:12, 13; 24:14; 28:19, 20).

[Bilješke]

Sjećaš li se?

◻ Kakav su uspjeh suvremeni Svjedoci imali u svojoj službi?

◻ Zašto mnogi odbijaju kršćansku poruku?

◻ Koju apostolsku metodu propovijedanja koriste Svjedoci?

◻ Kakva imamo pomoćna sredstva za djelotvornu službu?

◻ Što moramo, u skladu s Markom 13:10, svi mi raditi?

[Okvir na stranici 19]

ZEMLJA AKTIVNIH SVJEDOKA 1943. 1993.

Argentina 374 102 043

Brazil 430 366 297

Čile 72 44 668

Filipini (II svjetski rat - nema izvještaja) 116 576

Francuska (II svjetski rat - nema izvještaja) 122 254

Irska 150? 4 224

Italija (II svjetski rat - nema izvještaja) 201 440

Kolumbija ?? 60 854

Meksiko 1 565 380 201

Peru (nema izvještaja o djelatnosti) 45 363

Poljska (II svjetski rat - nema izvještaja) 113 551

Portugal (nema izvještaja o djelatnosti) 41 842

Španjolska (nema izvještaja o djelatnosti) 97 595

Urugvaj 22 9 144

Venezuela (nema izvještaja o djelatnosti) 64 081

[Slika na stranici 17]

Broj Jehovinih svjedoka raste u mnogim katoličkim zemljama, kao naprimjer u Španjolskoj

[Slika na stranici 18]

Jehovini svjedoci su aktivni u zemljama širom svijeta