Da li opraštaš?

BILL i njegova šesnaestogodišnja kćerka Lisa nisu se slagali. Male su se nesuglasice među njima često pretvarale u oštre verbalne sukobe. Napetost je konačno narasla do te mjere da se od Lise tražilo da ode od kuće.a

Nakon nekog vremena Lisa je shvatila da je ona bila kriva i tražila je očevo oproštenje. Ali, umjesto da oprosti Lisine greške iz prošlosti, njen je ogorčeni otac odbacio njena nastojanja da se pomire. Zamisli! Nije bio spreman ukazati milosrđe svojoj vlastitoj kćerki!

Stoljećima ranije nedužan je čovjek bio osuđen na smrt zbog zločina koji nije počinio. Svjedoci su lažno svjedočili, a politički službenici okretali su svoje glave, slijepi za pravdu. Taj nevini čovjek bio je Isus Krist. Malo prije svoje smrti, zamolio je Boga u molitvi: “Oče! oprosti im; jer ne znadu šta čine” (Luka 23:34).

Isus je oprostio iskreno, od srca, i njegovi su sljedbenici bili potaknuti da ga u tom pogledu oponašaju (Efežanima 4:32). Međutim, poput Billa, mnogi bezosjećajno nisu spremni oprostiti. Koliko si ti osposobljen u vezi s tim? Jesi li spreman oprostiti drugima kad pogriješe protiv tebe? A što je s ozbiljnim grijesima? Treba li i njih oprostiti?

Izazov opraštanja

Nije uvijek lako oprostiti. U ovim kritičnim vremenima ljudski odnosi postaju sve problematičniji. Naročito je obiteljski život često ispunjen stresovima i pritiscima. Kršćanski je apostol Pavao davno prije rekao da će takvi uvjeti prevladavati u ‘posljednjim danima’. Rekao je: “Jer će ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi, (...) ne dobroljubivi, izdajnici, nagli, naduveni” (2. Timoteju 3:1-4).

Dakle, neizbježno je da se svaki od nas suoči s vanjskim pritiscima koji iskušavaju našu sposobnost opraštanja drugima. Osim toga, borimo se i protiv unutarnjih pritisaka. Pavao je jadikovao: “Jer dobro šta hoću ne činim, nego zlo što ne ću ono činim. A kad činim ono što ne ću, već ja to ne činim nego grijeh koji živi u meni” (Rimljanima 7:19, 20). Kao rezultat toga, mnogi od nas ne opraštaju onako kako bi željeli. Uostalom, naslijeđena nesavršenost i grijeh vrše snažan utjecaj na nas, sprečavajući nas ponekad da budemo samilosni prema bližnjima.

Kad je jedna žena dobila savjet da oprosti drugome malu uvredu, odgovorila je: “Nitko nije vrijedan napora koji zahtijeva opraštanje.” Površno gledajući, takav komentar možda izgleda hladan, bešćutan, pa čak i ciničan. Međutim, kad to dublje promatramo, shvaćamo da otkriva frustraciju koju osjećaju mnogi ljudi kad se suočavaju sa svijetom koji smatraju sebičnim, nebrižnim i neprijateljski raspoloženim. Jedan je čovjek rekao: “Ljudi te iskorištavaju kad im opraštaš. Kao da gaze po tebi.”

Zato ne iznenađuje što je teško razvijati stav opraštanja u ovim posljednjim danima. Pa ipak, Biblija nas ohrabruje da ljubazno opraštamo. (Usporedi 2. Korinćanima 2:7.) Zašto bismo trebali opraštati?

[Bilješka]