Negiranje Boga u 20. stoljeću
“Ljudi su se pomirili s nepostojanjem Boga i sada organiziraju svoj život neovisno, bez obzira je li to dobro ili loše, i bez ikakvog osvrtanja na Boga” (One Hundred Years of Debate Over God — The Sources of Modern Atheism).
IAKO u početku djeluje impresivno, drvo koje se uzdiže visoko uvis na kraju smatramo nečim uobičajenim. Njegova je prisutnost sasvim poznata; njegova visina više ne ulijeva strahopoštovanje.
Slično je i s ateizmom. Iako je izazvalo mnogo rasprava tijekom 19. stoljeća, negiranje Božjeg postojanja danas nije ni sablažnjivo ni uznemirujuće. Razdoblje tolerancije dopustilo je ateizmu da utone u miroljubivi suživot s vjerovanjem u Boga.
To ne znači da većina ljudi sasvim negira Boga; naprotiv, rezultati istraživanja iz 11 zemalja širom Amerike, Evrope i Azije otkrivaju da, prosječno, samo nešto više od 2 posto ispitanika tvrdi da su ateisti. No ipak, ateistički duh prevladava — čak i među onima koji vjeruju da Bog postoji. Kako je to moguće?
Negiranje Božjeg autoriteta
“Ponekad se ateizam jednostavno odnosi na odbacivanje Boga u praksi ili ignoriranje Boga”, zapaža The Encyclopedia Americana. Zbog toga The New Shorter Oxford English Dictionary daje sljedeću, drugu definiciju riječi “ateist”: “Osoba koja negira Boga u moralnom pogledu; bezbožna osoba” (naglašeno od nas).
Da, ateizam može za sobom povlačiti negiranje Božjeg postojanja ili njegovog autoriteta, ili obojega. Biblija aludira na taj ateistički duh u Titu 1:16 (St): “Tvrde da poznaju Boga, a djelima niječu.” (Usporedi Psalam 14:1.)
Korijen takvog odbacivanja Božjeg autoriteta može se pronaći kod prvog ljudskog para. Eva je priznala postojanje Boga; no ipak je željela ‘postati kao bog i znati što je dobro što li zlo’. Dublji smisao toga bio je u tome da bi ona mogla ‘biti svoj vlastiti gazda’ i da bi mogla stvoriti svoj vlastiti moralni kodeks. Adam se kasnije pridružio Evi u tom negiranju Božjeg autoriteta (1. Mojsijeva 3:5, 6).
Prevladava li danas ovo stajalište? Da. Prikriveni se ateizam očituje u zahtjevu za neovisnošću. “Danas su ljudi umorni od života pod Božjim nadzorom”, primjećuje se u knjizi One Hundred Years of Debate Over God—The Sources of Modern Atheism. “Oni (...) više vole živjeti u slobodi.” Biblijski je moralni kodeks napušten kao nepraktičan, nerealan. Razmišljanje mnogih slično je razmišljanju egipatskog faraona, koji je ponosno izjavio: “Tko je taj Jahve da ga ja poslušam (...)? Ja tog Jahvu ne znam” (2. Mojsijeva 5:2, St).
Negiranje Boga od strane nazovikršćanstva
Najviše sablažnjava negiranje Božjeg autoriteta koje dolazi od svećenstva nazovikršćanstva, koje je čiste biblijske istine zamijenilo ljudskim predajama. (Usporedi Matej 15:9.) Osim toga, ono je podupiralo najkrvavije ratove 20. stoljeća i tako odbacilo biblijsku zapovijed da se ispoljava iskrenu ljubav (Ivan 13:35).
Svećenstvo negira Boga i time što okreće leđa njegovim moralnim mjerilima — o čemu svjedoči, naprimjer, stalan niz tužbi protiv pedofiličnih svećenika. Situacija u nazovikršćanstvu sliči onoj u drevnom Izraelu i Judi. “Puna je zemlja krvi, i grad je pun opačine”, rekao je prorok Ezehijel, “jer rekoše: Gospodin je ostavio zemlju, i Gospodin ne vidi” (Ezehijel 9:9; usporedi Izaija 29:15). Stoga ne iznenađuje što su mnogi potpuno napustili crkve nazovikršćanstva! No, moraju li napustiti i vjerovanje u Boga?
Valjani razlozi za ateizam?
Bez obzira jesu li zapazili licemjerstvo religija ili ne, mnogi ateisti jednostavno ne mogu uskladiti vjerovanje u Boga s postojanjem patnji u svijetu. Simone de Beauvoir je jednom rekla: “Prihvatljivije mi je misliti o svijetu bez stvoritelja nego o stvoritelju opterećenom svim proturječnostima ovog svijeta.”
Dokazuju li svjetske nepravde — uključujući i one koje potiču licemjerni religionisti — da nema Boga? Razmisli: ako se nož koristi da bi se nekoj nedužnoj osobi prijetilo, da bi je se ozlijedilo ili čak ubilo, dokazuje li to da nož nema stvaraoca? Ne dokazuje li to prije da se predmet krivo upotrebljava? Slično tome, velik dio ljudskih stradanja dokazuje da ljudi zloupotrebljavaju svoje sposobnosti, koje su dobili od Boga, kao i samu Zemlju.
Međutim, neki smatraju da je nelogično vjerovati u Boga, jer ga ne možemo vidjeti. Ali, što je sa zrakom, zvučnim valovima i mirisima? Ne možemo vidjeti niti jednu od tih stvari, no ipak znamo da one postoje. To nam govore naša pluća, uši i nos. Mi svakako vjerujemo u ono što se ne može vidjeti ukoliko imamo dokaze.
Nakon razmatranja fizičkih dokaza — uključujući elektrone, protone, atome, aminokiseline i složeni mozak — znanstvenik Irving William Knobloch, koji se bavi prirodnim znanostima, bio je potaknut da kaže: “Vjerujem u Boga zato što je Njegovo Božansko postojanje za mene jedino logično objašnjenje za stvari ovakve kakve jesu.” (Usporedi Psalam 104:24.) Fiziolog Marlin Books Kreider kaže nešto slično: “I kao obično ljudsko biće i kao čovjek koji svoj život posvećuje znanstvenom proučavanju i istraživanju, uopće ne sumnjam u postojanje Boga.”
Ovi ljudi nisu usamljeni slučajevi. Prema profesoru fizike Henryu Margenauu, “ako uzmete vrhunske znanstvenike, među njima ćete naći vrlo malo ateista”. Ni napredak znanosti ni promašaji religije ne trebaju nas prisiliti da napustimo vjerovanje u Stvoritelja. Ispitajmo zašto.
Prava se religija razlikuje
Godine 1803. predsjednik Sjedinjenih Država Thomas Jefferson je napisao: “Uistinu se protivim izopačenostima kršćanstva; ali ne i pravim naukama samog Isusa.” Da, postoji razlika između nazovikršćanstva i kršćanstva. Mnoge nauke nazovikršćanstva temelje se na ljudskim predajama. Nasuprot tome, pravo kršćanstvo temelji svoja vjerovanja isključivo na Bibliji. Stoga je Pavao pisao Kološanima prvog stoljeća da trebaju tražiti “točnu spoznaju”, “mudrost” i “duhovno razumijevanje” (Kološanima 1:9, 10, NW).
To je ono što trebamo očekivati od pravih kršćana, jer Isus je zapovjedio svojim sljedbenicima: “Naučite sve narode krsteći ih (...), učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao” (Matej 28:19, 20; naglašeno od nas).
Jehovini svjedoci danas izvršavaju tu zapovijed u 231 zemlji širom svijeta. Preveli su Bibliju na 12 jezika i tiskali je u preko 74 000 000 primjeraka. Osim toga, pomoću programa biblijskih studija kod kuće oni sada pomažu da preko 4 500 000 osoba ‘drži sve što je Isus zapovjedio’.
Ovaj obrazovni program ima dalekosežne posljedice. On donosi istinsko prosvjećenje, jer se ne temelji na čovječjim mislima nego na Božjoj mudrosti (Priče Salamunove 4:18). Osim toga, on pomaže ljudima svih nacija i rasa da učine nešto što čovječje “prosvjetiteljstvo” nikad nije moglo izvršiti — da obuku “novu osobnost” koja im omogućava da razviju istinsku ljubav jedni prema drugima (Kološanima 3:9, 10, NW).
Prava religija trijumfira u našem 20. stoljeću. Ona ne negira Boga — ni njegovo postojanje ni njegov autoritet. Pozivamo vas da se sami u to uvjerite tako da posjetite Jehovine svjedoke u jednoj od njihovih Dvorana Kraljevstva.
[Okvir na stranici 6]
JAČANJE KORIJENÂ ATEIZMA
Sredinom 18. stoljeća filozof Denis Diderot bio je ovlašten da prevede jednosveščanu enciklopediju s engleskog na francuski. Međutim, on je daleko nadmašio očekivanja svog poslodavca. Diderot je proveo oko tri desetljeća sastavljajući svoju Encyclopédie, djelo od 28 svezaka koje je ocrtalo duh tog vremena.
Iako je Encyclopédie sadržavala mnogo praktičnih informacija, ona se usredotočila na ljudsku mudrost. Prema zbirci Great Ages of Man, ona se “usudila propovijedati [filozofsko] radikalno uvjerenje da bi čovjek mogao poboljšati svoj udes kad bi vjeru, kao načelo koje ga vodi, zamijenio razumom”. Spominjanje Boga očito je izostalo. “Svojim izborom tema”, kaže se u knjizi The Modern Heritage, “urednici su dali do znanja da religija nije jedna od stvari o kojima ljudi trebaju nešto znati.” Stoga ne iznenađuje što je crkva pokušala zabraniti Encyclopédie. Javni ju je tužilac proglasio podrivačkom u pogledu politike, morala i religije.
Usprkos svojim neprijateljima, Diderotovu je Encyclopédie tražilo oko 4 000 osoba — što je zapanjujući broj s obzirom na njenu neumjerenu cijenu. Bilo je samo pitanje vremena kad će se ta ateistička struja razbuktati u potpuno negiranje Boga.