“Stari zavjet” ili “Hebrejska pisma” — koji je naziv točan?

DANAS je u nazovikršćanstvu uobičajeno upotrebljavati izraze “Stari zavjet” i “Novi zavjet” kako bi se opisalo dijelove Biblije na hebrejskom/aramejskom i grčkom jeziku. No, postoji li ikakav biblijski temelj za upotrebu tih izraza? I zašto ih Jehovini svjedoci općenito izbjegavaju upotrebljavati u svojim publikacijama?

Istina, može izgledati da se u 2. Korinćanima 3:14, prema King James Version kao i prema nekim drugim starijim prijevodima, poput njemačkog Septembertestamenta, prvog prijevoda Martina Luthera (1522), podržava ta praksa. U King James Version taj redak glasi: “Ali njihovi su umovi zaslijepljeni: jer do dana današnjega ostaje isto pokrivalo neotkriveno pri čitanju starog zavjeta; koje pokrivalo nestaje u Kristu.”

Međutim, govori li ovdje apostol o 39 knjiga koje se obično nazivaju “Stari zavjet”? Grčka riječ ovdje prevedena kao “zavjet” je diathéke. U poznatoj njemačkoj teološkoj enciklopediji Theologische Realenzyklopädie kaže se u komentaru 2. Korinćanima 3:14 da je ‘čitati stari diathéke’ u tom retku isto što i ‘čitati Mojsija’ u sljedećem retku. Stoga se, stoji u komentaru, ‘stari diathéke’ odnosi na Mojsijev zakon, ili u najboljem slučaju na Pentateuh. Svakako se ne odnosi na cjelokupna pretkršćanska nadahnuta Pisma.

Apostol ukazuje samo na dio Hebrejskih pisama, stari savez Zakona, koji je Mojsije zabilježio u Pentateuhu; ne ukazuje na Hebrejska i Aramejska pisma u cjelini. Osim toga, on ne misli da nadahnuti kršćanski spisi prvog stoljeća n. e. čine “novi zavjet”, budući da se taj izraz ne pojavljuje nigdje u Bibliji.

Također treba zapaziti da grčka riječ diathéke koju je Pavao ovdje upotrebljavao zapravo znači “savez”. (Za daljnje informacije vidi New World Translation of the Holy Scriptures—With References, dodatak 7E, stranica 1585, izdao Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc., 1984.) Zbog toga mnogi suvremeni prijevodi ispravno koriste “stari savez” umjesto “stari zavjet”.

S tim u vezi, u ”National Catholic Reporteru“ je stajalo: “Izraz ‘Stari zavjet’ neminovno stvara atmosferu inferiornosti i zastarjelosti.” No, Biblija je zaista jedinstveno djelo, i niti jedan dio nije zastario niti je “star”. Njena je poruka dosljedna od prve knjige u hebrejskom dijelu pa do posljednje knjige u grčkom dijelu (Rimljanima 15:4; 2. Timoteju 3:16, 17). Dakle, imamo valjane razloge da izbjegavamo ove izraze koji se temelje na netočnim pretpostavkama, i radije upotrebljavamo ispravnije izraze “Hebrejska pisma” i “Kršćanska grčka pisma”.