Objavitelji Kraljevstva izvještavaju
Mladi objavljuju dobru vijest u Africi
KRATKO vrijeme nakon Isusovog uskrsnuća, jedan je Afrikanac posjetio Jeruzalem. Biblija ne kaže kako se zvao. Poznat je samo kao “vlastelin Kandacije carice Arapske, što bješe nad svima njezinijem riznicama”. Zašto se on spominje u Bibliji? Zato što je anđeo uputio kršćanskog evangelizatora Filipa da mu objavi ‘evanđelje Isusovo’. Taj je Arapin prvi Afrikanac za kojeg se izvještava da je postao članom kršćanske skupštine (Djela apostolska 8:26-39).
Danas u Africi ima stotine tisuća Jehovinih svjedoka. Oni koriste svaku priliku kako bi drugima prenosili dobru vijest o Isusu. Sljedeća iskustva pokazuju kako čak i mladi u Africi imaju udjela u tome.
◻ Sandy i Priya, dvije jedanaestogodišnje djevojčice iz Nairobija (Kenija), bile su susjede. Voljele su se zajedno igrati i mijenjati knjige pripovijedaka. Priyini su roditelji počeli proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Sada je Priya imala izbor novih knjiga koje je mogla dodati svojoj zbirci, uključujući jednu koja je postala njenom najomiljenijom knjigom, knjiga Slušati velikog Učitelja, koju je izdao Watchtower Bible and Tract Society. Svoju knjigu Veliki Učitelj dala je i svojoj prijateljici Sandy i obje su je djevojčice počele redovito proučavati.
Međutim, Sandyna je majka Una posjećivala Anglikansku crkvu i nije željela da njena kći čita knjige Jehovinih svjedoka. Usprkos protivljenju majke, studij je nastavljen. Jednog je dana Sandy zamolila svoju mamu neka samo jedanput sasluša njihovo razmatranje. Poglavlje koje su djevojčice tog dana čitale imalo je naslov: “Dva čovjeka koja su slavila rođendan.” Una je slušala i bila vrlo impresionirana. Ubrzo se obratila Priyinoj majci s mnogim biblijskim pitanjima.
Priyina se majka pobrinula da jedna Svjedokinja proučava s Unom Bibliju. Uskoro je i Una ono što je učila prenosila svojoj radnoj kolegici Dolly. U međuvremenu je jedanaestogodišnja Priya nastavila lijepo napredovati te je odlučila simbolizirati svoje predanje Jehovi Bogu krštenjem u vodi na oblasnom kongresu Jehovinih svjedoka. Na istom su se kongresu, na Priyinu veliku radost, krstile i Una i Dolly!
◻ U nekim afričkim zemljama djelo Jehovinih svjedoka nije registrirano. U jednoj takvoj zemlji vlada opće raspoloženje tolerancije prema religioznim aktivnostima i vjerovanjima Svjedoka. U nekoj školi u toj zemlji, jednom su sedmogodišnjem dječaku i njegovom šestogodišnjem bratu — djeci Svjedoka — dopustili da budu odsutni za vrijeme vjerskih molitava.
Jednog je dana novi učitelj zahtijevao da dječaci s drugom djecom sudjeluju u molitvi. Stariji je dječak to odbio i učitelj ga je istukao. Njegov je mlađi brat, šestogodišnji Shadrack, inzistirao na tome da razgovara s ravnateljem u njegovom uredu. Ravnatelj i novi učitelj upitali su ga zašto se ne želi moliti s drugima. Pitali su ga da li se boji da će ga roditelji tući. Na odličnom je arapskom odgovorio: “Ne, Bog kojeg obožavam nije Bog nereda nego reda. Ne mogu kod kuće biti Jehovin svjedok a u školi pripadati nekoj drugoj religiji!” Kao rezultat, bio je oslobođen.
Nakon što se krstio, Arapin koji se spominje u Djelima apostolskim “otide putem svojijem radujući se” (Djela apostolska 8:39). Isto tako se i danas objavitelji Kraljevstva na ogromnom afričkom kontinentu raduju što imaju prednost ‘propovijedati evanđelje o Isusu’ (Djela apostolska 8:35).